Autor: Hana Kazazović

Petak 23.9. sam provela na Jadranskom forumu mladih, slušajući govornike na panelima i razgovarajući sa učesnicima. Ne znam kakve utiske su drugi ponijeli sa ovog dešavanja i kako im se dopalo, puno zavisi i od toga šta je ko očekivao. Meni je bilo zanimljivo jer sam upoznala interesantne ljude, te čula različita razmišljanja o mladima i njihovim problemima.

Generalni zaključak je da je problematika mladih komplikovana i svi su na neki način u pravu. Neophodno je da se o ovim temama priča stalno i to na svim mjestima u državi. Samo na taj način će se možda zaustaviti negativni trendovi i eventualno popraviti statistika koja kaže da sad svaka druga mlada osoba želi otići iz Bosne i Hercegovine.

Zaključke koje sam ponijela sa foruma sam sumirala po stavkama:

  1. Nezaposlenost – jedan od glavnih razloga zbog kojih mladi odlaze iz BiH

Bilo je panelista koji su ovaj razlog isticali kao glavni i jedini uz tvrdnju da mladi ne bi toliko odlazili kad bi mogli lakše naći posao u svojoj državi. Ne stigoh da postavim pitanje koje mi se vrtilo u glavi, a to je – kako objasniti jedan od glavnih trendova danas – odlaze zaposleni, stambeno situirani mladi ljudi koji napuštaju dobre poslove i prodaju stanove?

Samo zato se ne mogu složiti sa ovom tvrdnjom, jer znam bar 10-ak parova koji su u ovoj godini otišli ili odlaze, a imaju posao i iz ugla mnogih – dobar i situiran život.

Svakako da nezaposlenost jeste važan, ali nije jedini razlog. A do problema sa nezaposlenošću nas vodi i sljedeća stavka:

  1. Obrazovanje – neusklađeno sa potrebama tržišta

Stav privrede je da je obrazovanje danas katastrofalno i da mladi u školama i na fakultetima ne uspiju naučiti puno korisnih i praktičnih znanja. Osim toga, država ne vodi računa o tome koji kadrovi joj trebaju i kojih ima previše, da i na taj način pokuša pomoći u rješavanju ovog problema.

  1. Država – nezainteresovana za probleme mladih, ignoriše ih i ne bavi se njima

Državi nedostaje vizija mladih ljudi, a nema ni dijaloga između države i mladih. Država nema snage, volje ni energije da se uhvati rješavanja problema nezaposlenosti mladih – stvarajući bolji ambijent a ne otvarajući radna mjesta, naravno. Generalni zaključak svih jeste da mladi državi Bosni i Hercegovini, ovakvoj kakva je sada – ne trebaju. Ne trebaju joj – zato što se penzije isplaćuju iz MMF-a.

  1. Sigurnost – vizija – prilike – ključne stvari koja nama svima u BiH nedostaju

Sigurnost – u smislu da znate da ćete imati šansu svoja znanja koja steknete tokom školovanja iskoristiti za obezbjeđenje normalnog života i da nećete morati za 5-10 godina ostaviti sve i bježati spašavajući život. Stalnim fokusiranjem na probleme i huškačkom retorikom političari = država u ljudima stvaraju strah, a to je upravo suprotno od onog što ljudima treba.

Vizija – da znate kuda idete, da možete sebe zamisliti za narednih 20 godina ovdje, sa ostvarenim snovima, željama i ciljevima.

Prilike – da imate šansu za napredovanjem i učenjem baziranu na znanju, a ne da morate ostati u inostranstvu ako želite raditi na naučnim projektima ili radnim mjestima koja ovdje još ne postoje. Da sve to ne zavisi od nacionalnosti ili pripadnosti stranci.

  1. Pasivnost mladih – često spominjana na forumu

Mislim da ruku pod ruku ova pasivnost može ići sa onom željom velikog broja mladih kojima je san posao u državnoj službi. A ja bih tome dodala i odgoj kojeg je spominjao profesor Damir Marjanović. On je lijepo objasnio kako je ovdje štela postala statusni simbol, a vi se osvrnite oko sebe i recite mi da nije u pravu. Recite koliko ste puta čuli ili i sami primijenili onu „Ma, lako ću ja to, naći ću štelu“ Ili, kako on kaže – kad dijete dobije 1 iz matematike zato što ne zna istu, pomozite mu da nauči umjesto što napadate nastavnika i ganjate ga da mu poveća ocjenu.

Pasivnost je dijelom uzrokovana i nedostatkom samopouzdanja. Rečeno je nekoliko puta na Forumu da mladi ne mogu čekati na državu. Ja bih u tom kontekstu onda pitala – a možemo li onda bar kroz obrazovni sistem naučiti mlade kako da se izbore za sebe? Jer danas imamo obrazovanje koje ih ubija u pojam, obrazovanje u kojem se još uvijek kažnjavaju greške i koje ih ne uči da se bore.

I samo rijetki, oni koje kod kuće možda roditelji malo ohrabre, nauče da budu ambiciozni i da se snađu u ovakvim okolnostima.

Kako reče učesnica foruma Matea – “Ja gdje god da odem vodim sebe sa sobom, i ako sam pasivna ovdje biću to i vani”. Zato mislim da moramo mlade „osloboditi“ i naučiti ih da vjeruju u sebe. Jer, takođe izrečeno na Forumu – snovi mladih u BiH su mnogo manji nego snovi mladih negdje vani. I ima puno razloga zbog čega je to tako, a nisu za njih krivi mladi.

U ovom dijelu moram spomenuti i onaj veliki broj mladih koji žele zaposlenje u državnoj službi. Mnogi se pitaju zbog čega je to, a ja mislim da je sigurnost glavni razlog. Državna služba je ta koja ti pruža koliko toliko stabilnost za kojoj svi mi vapimo, onakvu kakvu su u prošlom sistemu imali svi. Tu je i činjenica da u državnoj službi nećeš sagoriti od posla i da u skladu sa tim ispadne da je tu veća cijena rada. Ali mislim da sve itekako ima veze sa pasivnošću i nedostatkom vjere u sebe i svoje sposobnosti i znanja.

  1. Mediji i atmosfera koju kreiraju

Izrečeno je nekoliko optužbi na račun medija i medijske slike koju oni kreiraju. I da, ja se mogu složiti da u medijima generalno u većini prevladavaju crne teme, glupe i prizemne priče i šund. Isto tako znam puno urednika raznih medija koji su milion puta potvrdili da ljudi biraju da čitaju i gledaju takve sadržaje. Šta god da im oni ponude, uvijek su tračevi i gluposti najčitaniji.

I tu opet dolazimo do zaključka da svako od nas snosi odgovornost za sebe. Internet je nepregledan i tu zaista imate mogućnost da izaberete čemu ćete pokloniti pažnju. Do vas je hoćete li vrijeme trošiti na razvod Angeline i Brada ili ćete potražiti neku korisnu informaciju koja će vam pomoći.

  1. Kako opstati, ako je izbor ostati?

Zapisala sam nekoliko savjeta od učesnika za koje mislim da bi mogli biti od koristi svima, bez obzira na broj godina.

– Svako za sebe može izabrati da forsira fer plej i pošten rad na duge staze.

Ovo je posebno bitno za poslodavce i meni je drago kad god u BiH sretnem primjere takvih, a ima ih.

– Potrebno je mijenjati stav i shvatiti da je učenje proces koji nikad nije završen.

Ja prva svaki dan učim i unazad par godina radim stvari koje nisu postojale kad sam išla u školu. Jedini način da ostanete konkurentni na tržištu je da to prihvatite kao sastavni dio života i neminovnost.

– Prilike postoje – treba se truditi i tražiti ih

Neće nam niko pokucati na vrata i ponuditi nešto. Jednostavno moramo gledati oko sebe, raspitivati se i tražiti. Da budem iskrena, taj dio i mene nervira jer sam ja iz onog starog sistema i uvijek mi predstavlja problem da nekog cimam i nudim bilo šta. Ali prosto, tako mora i što prije to shvatimo veće su šanse da ćemo uspjeti.

– Biti otvoren za konstruktivnu kritiku, tražiti mentora

Iz iskustva ću vam reći – ako i ne nađete mentora, nađite uzore, nekoga koga ćete izučavati i od koga ćete učiti. Pomaže puno, meni je bar pomoglo.

– Ako imate jasan cilj nema toga što nije moguće

Rekli su cilj, ja bih ga zamijenila sa želju. Onu pravu, u dnu duše, onu koja vas pokreće.

– Relevantan život je ono što je bitno. A svakome je nešto drugo relevantno.

Neko uživa u tome da bude kod kuće, sa djecom i da im se u potpunosti posveti. Drugi opet vole da su uspješni u poslu i da imaju karijeru. I svako od njih je u pravu. Poenta je samo da nađete šta je to što je vama važno i da gurate u tom pravcu – bez obzira na sve što će vam reći neko sa strane. Samo ste vi ti koji znate šta vam je bitno.

  1. Mi u BiH stalno igramo medicinkama

Na kraju moram dodati nešto što je rekao Muharem Bazdulj. Naše društvo je opisao kao časove fizičkog na kojem vam stalno daju one lopte medicinke, pa kad vas kasnije zapadne normalna lopta sve je sto puta lakše i ide kao podmazano. Tako je kod nas – sve što radimo nam je kao da igramo sa medicinkama. Potrebna je promjena politika da bismo došli do normalnih lopti. Zato se mnogi odlučuju za odlazak, jer te normalne lopte odmah dobiju u nekim drugim, uređenim zemljama u kojima su politike okrenute ka napretku i prosperitetu.

Na kraju moram reći da je meni najveći dobitak sa ovog Foruma nekoliko poznanstava koje sam napravila, te 2 ideje koje su mi se ‘javile’ u glavi – jedna dok sam slušala paneliste, a druga Mihu Pogačnika, violinistu koji je bio savršen začin na kraju dana. Mislim da me SveMir baš zbog toga tamo i odveo i zato mu hvala <3