čitajsamnom

Ako mi nikom ne vjerujemo, da li to u stvari znači…?

By on March 15, 2017

Autor: Hana Kazazović

Mislim da se malo ko neće složiti sa mnom ako kažem da živimo u totalno čudnom vremenu. Dok sa jedne strane imamo sve mogućnosti koje nam pruža moderno vrijeme – od tehnologije, nauke, informacija, koječega što je samo prije 50 godina bilo nezamislivo, sa druge strane imamo blagi haos.

Pod tim haosom mislim na sve ovo što se dešava u svijetu i politici širom planete – na ljude koji su u najmanju ruku blesavi (ili glupi i bezobrazni?) a koji sve više osvajaju pozicije moći. Pod haosom mislim i na porast rasizma, fašizma, i svih drugih “izama” koji nas okružuju.

Ne smijem izostaviti ni sve manje vjerovanje činjenicama, o čemu god da se radi – neću nabrajati jer ću otići u potpuno drugom pravcu. Znam samo da sam se neki dan smijala, a onda zabrinula kad sam saznala da na primjer postoje ljudi koji danas vjeruju da je planeta Zemlja ravna ploča. Da, stvarno postoje.

I često razmišljam o tome u kojem momentu smo krenuli unazad. Jer mi ljudski razvoj izgleda kao da smo nekako stalno išli uzbrdo, napredujući polako, gurajući naš zamišljeni kamen poput Sizifa. A onda je u jednom momentu taj kamen krenuo nazad. Tako mi to nekako djeluje bukvalno.

Čitala sam fantastičan tekst Kako smo postali preglupi za svijet u kojem živimo i zamislila se nad njim. I često razmišljam, čitam i istražujem sa samo jedinim ciljem – da bih ja shvatila šta se dešava. Jer zadnjih mjeseci, pa skoro i godina imam upravo problem sa razumijevanjem vremena u kojem živim. Stalno se pitam “šta se koji k****c dešava?!” 

I maloprije ugledam tvit koji je i pokrenuo pisanje ovog teksta, a tiče se povjerenja. Pa se sjetim kako je nedavno i jedna kolegica govorila isto – da ljudi ne vjeruju nekom i da to nepovjerenje dovede do apstinencije na izborima. I realno, i Iva je u onom svom tekstu dosta pisala o povjerenju.

Naš pravi i realni problem je u stvari upravo to – nepovjerenje. Ne vjeruje se više nikome.

Ali. Imam tu jedno veliko ali kojeg sam se sjetila i nakon toga još više zabrinula jer me malo strah odgovora.

Jer – “Ne vidimo svijet kakav jest. Svijet vidimo kakvi jesmo.” rekla je Anais Nin. 

I nije to što je ona rekla, nego što sam se milion puta uvjerila da je to tako. 

Ako mi nikom ne vjerujemo, da li to u stvari znači da ne vjerujemo niti sebi? 

Odzvanja mi ova rečenica, ne znam šta da mislim o njoj. Tiče se lično svake osobe i mislim da je bitno da svako od vas za sebe lično zna šta je to čega se ne bi odrekao nikad – na primjer ni za kakve pare? 

Jer mi se čini da je upravo to što puno ljudi danas misli da se čast, znanje, obraz – mogu kupiti za neku cifru dovelo do ovolikog nepovjerenja.

Jer mi se čini da je upravo to što postoji puno ljudi čiju čast, znanje, obraz – možete kupiti za neku cifru dovelo do ovolikog nepovjerenja.

Ali, da vam kažem – ima puno onih drugih i drugačijih. Znam da ima. Samo ne znam da li ih ima dovoljno da onaj kamen zaustave prije nego nas pritisne tako da ni mrlja od nas ne ostane. I isto tako ne znam što su kukavice i što šute, puštajući da ludaci budu ovako glasni i da nam stvaraju utisak da je 90% ljudi blesavo.


About Cyber Bosanka

Blogerica - Cyber Bosanka Zaljubljenik u internet i društvene mreže. Radoznala i uvijek raspoložena za lično usavršavanje. Životni moto - Budi otvorenog uma. Ne radi drugima ono što ne želiš da drugi rade tebi.

5 Comments

  1. Mirna

    March 15, 2017 at 6:58 pm

    Hvala za 2 dobra teksta, i tvoj i Ivin jako dobro obrazlažu ono što neke od naš sve više zabrinjava. Nažalost samo neke, da nas je više, vjerojatno ne bi bilo ni potrebe za ovim temama.
    Što više gledam ljude koji me se na bilo koji način dotiču, to sam svjesnija da njih promijeniti ne mogu. Mogu raditi na sebi, pomoći svojoj djeci da budu drugačiji od većine, pisati tekstove u nadi da će se nekoga “primiti”, ali one najzatupljenije će samo udarac u zid možda prizvati svijesti. Samo možda :/

    • Cyber Bosanka

      March 16, 2017 at 11:57 am

      I ja tako nekako razmišljam i nemam pojma kuda idemo i do kad. Nimalo mi se ne sviđa ovaj pravac :/

  2. Pingback: Još jedan dan – brlogingblog

  3. baka Strumpf

    March 16, 2017 at 11:07 am

    Pa dokaz da ljudi jesu glupi jeste to što dozvoljavaju da manjina na izborima odlučuje.

    • Cyber Bosanka

      March 16, 2017 at 11:58 am

      A to je posebna priča koja me redovno, svake izbore, dovede do ludila.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *