Autor: Hana Kazazović

Woooooow, kakav dan je bio juče!!! Ili, što bi Amerikanci rekli ‘What a day!’ Ležim u krevetu još uvijek, ritual poziva kući obavljen i sumiram šta sam sve vidjela i doživjela i naježila sam se bukvalno. Mogu komotno reći, od svih 21 dan ovaj je broj jedan, najbolji!

Ali da krenem redom ?

Imala sam zadovoljstvo da provedem nekoliko sati sa prijateljem, Zeničaninom koji mi je uvijek bio simbol odnosa prema životu i stavovima po pitanju apsolutno svega kakav bih ja, da imam čarobni štapić, primijenila na sve ljude na svijetu i onda bi ova planeta bila savršeno mjesto. Kad porastem želim biti kao on. Bar ja, ako već ne mogu biti takvi svi ostali na svijetu ?

I on mi je preporučio da posjetim obavezno Grand central stanicu, a to je bila savršena preporuka jer bih ja zaboravila na nju sigurno. Ovako sam imala onaj osjećaj kao da sam ušla u film, onog momenta kad sam kročila nogom unutra. Fantastična je, impresivna i neopisiva. Vidjećete mrvu toga kakva je na slikama.

Onda smo otišle do knjižnice, poznate njujorške. I glavna soba za čitanje je bila zatvorena zbog renoviranja ali je sve ostalo takodje impresivno. Dok hodate prema knjižnici u betonu, na trotoaru koji vodi prema njoj su ploče sa izlivenim citatima koji su divni i koji ti stvaraju poseban ugodjaj dok se približavaš. Savršeno.

Kasnije smo išli u Woolwarth zgradu na sastanak, a ona je takva da te svako dugme na njoj ostavi bez teksta. Nemam neke fotke nažalost jer bih trebala slikati sve a nemoguće je. Pa sam ja slikala u glavi tj. upijala utiske.

A prije toga smo se u parku družili sa vjevericama i golubovima. Idriz, kako sam odmah prozvala vjeverca jer je Maja jednog skoro tako nazvala i to mi ime odmah palo na pamet jer mi se više svidja od vjeverac ? je pozirao i malo je falilo da mi završi u krilu ?

I onda na kraju večeri – desert ? Broadway i Fantom u operi! Sve što sam očekivala je bilo premalo u odnosu na ono što sam vidjela. Savršeno pjevanje, orkestar ispod bine koji ne vidiš (osim dirigenta koji im diriguje) a koji je impresivno odsvirao sve. Pjevanje cijele trupe fantazija, a scenografija kao u bajci. Bilo je momenata kad mi se činilo da gledam film jer mi je teško zamisliti da uživo gledam takve efekte. Bilo je momenata kad sam jedva zadržavala suze jer su emocije bile toliko intenzivne da su morale negdje pronaći i odušak.

Kažu glumci da je njima uloga u ‘Fantomu’ na Brodveju kao dobitak na lotu i vrhunac karijere. Ne znam za njih ali znam da je meni ovo vrhunac u karijeri, odnosno teško da ću pogledati nešto bolje od ovog u pozorištu bilo gdje. Nije da ne bih voljela ?

A Broadway ima 40 pozorišta i kažu da su sva puna. Ovo u kojem smo mi bili jeste bilo i fascinantno je koliko se tu na relativno malom mjestu stvari dešava.

Štipam se za obraze dok gledam slike da se uvjerim kako nisam sanjala jučerašnji dan. Fotke ispod a ja odoh da provedem i ovaj jedan što je ostao prije sutrašnjeg putovanja kući ? I da, snimanje i fotkanje tokom predstave je strogo zabranjeno pa zato nemamo takvih fotki, osim one na kraju gdje se glumci pozdravljaju.


Idriz pozira ❤️

Srki i golub koji odmara na njegovoj nozi ?