Film “Parada” i razmišljanje o toleranciji: koliko smo daleko od normalnog, civilizovanog društva?

By on January 22, 2012
9012-parada-film

Film “Parada” mi se baš svidio. Sinoć sam ga gledala i moram reći da mi se već dugo vremena nije desilo da neki domaći film na mene ostavi tako jak utisak. Bilo je dosta filmova koji su mi se sviđali, ali vrlo malo onih koji su uspijevali izazvati tako jake emocije tokom gledanja. A posebno me vrlo malo njih natjeralo da još satima razmišljam o svemu što sam vidjela, da tražim neke odgovore u sebi, analiziram i sama sebi postavljam pitanja na koja je teško dati odgovor.

Nisam filmski kritičar i neću pisati o filmu koji puni dvorane u regiji. Koliko se ja razumijem u sve to, jako je dobro snimljen, glumci su odlični, podjela uloga fantastična a film veoma pitak. Toliko da dva sata, koliko traje, prođu veoma brzo. Film u kojem ćete se smijati od srca, sa odličnim opaskama i fazonima. Film koji bi trebao da nas natjera da mislimo o stvarima o kojima govori.

To je upravo momenat o kojem želim da pišem. Film “Parada” govori o mržnji prema gay populaciji. Pederi su osobe koje Balkanci mrze više nego ustaše, četnike, balije i šiptare (znam da vjerovatno nešto od ovoga treba napisati velikim slovima, recite šta ako znate). Međutim, “Parada” je film koji govori o mržnji prema drugom i drugačijem. Bilo čemu i bilo kome.

Na našim prostorima veoma mali postotak ljudi ima sposobnost da na drugačije i različito gleda sa tolerancijom. Da krenem od najbanalnijih stvari:

– Pušači na nepušače gledaju kao na seronje koje ih maltretiraju svojim nepušenjem
– Nepušači na pušače gledaju kao na seronje koje ih maltretiraju svojim pušenjem
– Mesožderi na vegetarijance gledaju kao na poremećene osobe i uvijek koriste priliku da ih ponude mesom za obrok
– Vegetarijanci i ostali koji ne jedu meso gledaju na mesojede kao na zločince koji uništavaju planetu
– Loši učenici gledaju na dobre učenike kao na pi*kice koje se foliraju te ih najčešće maltretiraju
– Štreberi na slabije učenike gledaju kao na manje vrijedne i nesposobne
– Oni koji imaju dosta novaca gledaju na ljude sa novčanim problemima kao na lijene i nesposobne, manje vrijedne
– Oni koji imaju nedovoljno novaca gledaju na bogate kao na prevarante i lopove
– Ateisti na vijernike gledaju kao na opčinjene i glupake kojima treba objasniti da Bog ne postoji
– Vjernici na ateiste gledaju kao na idiote koji nemaju pojma o životu i koje treba vratiti na “pravi put”
– Pripadnici jedne nacije gledaju na druge kao manje vrijedne. Svoju naciju uvijek veličaju, a pripadnike drugih omalovažavaju i maltretiraju kad za to imaju priliku.
– Ljudi “ispravne” seksualne orijentacije gledaju na gay populaciju kao na bolesnike trudeći se da im uvijek i u svakoj prilici daju do znanja da su bolesni.

Sve gore pobrojano su ekstremni slučajevi koji su mi ovako na brzinu pali na pamet i koje srećem u svom svakodnevnom životu. I ono što je zabrinjavajuće, ovakvi ekstremi nisu manjina nego ih je veoma mnogo. Toliko da se ja sve češće pitam dokle ćemo stići ovakvi, a strah me i odgovoriti sebi na to pitanje.

Film “Parada” bi trebao da navede ljude na razmišljanje i promjenu stavova bar za mrvicu. Od sinoć mislim da li je to moguće. Kako neko ko već ima ucementiran stav o gay populaciji može promijeniti isti, pitam se. Da li će takvi shvatiti ovaj film onako kako sam ga ja shvatila? Guglajući po internetu uvidjeh da neće. Naišla sam na komentare ljudi koji na ovaj film gledaju kao na “reklamu za pedere”. Ima tu i komentara koji kažu da film pljuje po tradicionalnim vrijednostima ismijavajući ih. Da će ovaj film otvoriti put ka nekim još gorim filmovima u budućnosti u smislu – danas pederi a sutra pedofili i slično.

Čitam i razmišljam da smo gledali isti film a vidjeli toliko različitih stvari. I mislim o tome kako je uvijek tako – svi vide, pročitaju i čuju samo ono što žele i što im se uklapa u već ustaljene stavove i načine razmišljanja.

– Tamo gdje ja vidim film koji govori o mržnji i o tome koliko je besmisleno mrziti drugačije od sebe neko drugi vidi reklamu za pedere
– Tamo gdje ja vidim odličan tekst o biznisu na Balkanu napisan tako da ljude natjera na razmišljanje neko drugi vidi uvredljiv tekst i pljuvanje po radnicima
– Tamo gdje ja vidim odličnu muziku koja me uvijek može “podići” neko drugi vidi preseravanje i smatra da je društveno angažovana muzika sranje koje se teško može nazvati muzikom, a ljudi koji je slušaju i vole budale

Utisak koji će na nas ostaviti bilo šta što vidimo i čujemo zavisi od onoga što već znamo i imamo u glavi – od naših iskustava, stavova i mišljenja, od toga kakvi smo, kako smo vaspitani, gdje smo odrasli, čime su nas mentalno hranili, ko su nam bili idoli. Mislim da je taj procenat ogroman, možda čak 95%.

I kako uopšte uticati na ljude da postanu tolerantni, pitam se. Znači – ne da promijene svoje mišljenje, stavove i uvjerenja.

– Ne da natjeramo vegetarijance da postanu mesožderi jer mislimo da nije normalno ne jesti meso.
– Ne da propušimo nepušače jer nam smeta to što njima smeta dim.
– Ne da one koji slušaju Justina Biebera natjeramo da slušaju Rammstein jer Bieber ne valja a Rammstein je dobar.
– Ne da gay ljudi postanu straight zato što mislimo da tako treba.

NE! Nego da prihvatimo činjenicu da svako ima pravo na život kakav želi i da radi ono što hoće sve dok ne ugrožava nikog drugog.

Da naučimo da to što je neko drugačiji, po bilo kom osnovu, ne znači da je lošiji čovjek od nas. Samo je drugačiji. I bilo bi užasno dosadno kada bismo bili svi isti. Kada bismo svi imali plavu kosu i plave oči.

Kako to učiniti ja zaista ne znam. Možda je jedan od načina i umjetnost – snimanje filmova poput “Parade” koju će neki vidjeti ovako a drugi onako. Ali će od nekoliko stotina hiljada ljudi biti bar četvoro koje će se zamisliti i možda ublažiti svoje stavove. Možda će bar tih četvoro naći snage u sebi da pogledaju na svijet iz malo drugačije perspektive i da dođu u fazu u kojoj će riječ “Tolerancija” provesti u djelo.

A nije zgoreg ponoviti:

Dosljedno poštovanje ljudskih prava, biti tolerantan, ne znači tolerisanje socijalnih nepravdi ili odbacivanje ili slabljenje tuđih uvjerenja. To znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i prihvaćati da se i drugi drže svojih. To znači prihvaćanje činjenice da ljudska bića, prirodno različita u svojim nastupima, situacijama, govoru, ponašanju i vrijednostima imaju pravo živjeti u miru i da budu kakvi jesu. Također znači da se nečija viđenja ne nameću drugima. (dio iz UNESCO definicije tolerancije)

About Cyber Bosanka

Blogerica - Cyber Bosanka Zaljubljenik u internet i društvene mreže. Radoznala i uvijek raspoložena za lično usavršavanje. Životni moto - Budi otvorenog uma. Ne radi drugima ono što ne želiš da drugi rade tebi.

13 Comments

  1. Zlata

    January 22, 2012 at 5:46 pm

    “Pederi su osobe koje Balkanci mrze više nego ustaše, četnike, balije i šiptare (znam da vjerovatno nešto od ovoga treba napisati velikim slovima, recite šta ako znate”…. sve si ti ispravno napisala, veliko slovo na početku rečenice! If you know what I mean :)
    A “pederi”, pa…. (unaprijed se ispričavam zbog svog vlastitog prostakluka i prihvatam odgovornost za isti)…. neka se brate jebe ko s kim hoće, a ko neće nek’ se ne nameće!

    • Cyber Bosanka

      February 3, 2012 at 7:33 am

      Stara dobra sevdalinka je sve još davno rekla :D

  2. miodrag ristić

    January 23, 2012 at 12:10 am

    Nisam gledao film, ali trejleri su urnebesni. Ne znam da li možeš da gledaš na nekoj televiziji (kod nas ide na “Studio-B”) Špansku humorističku seriju “Moje komšije”. Tamo ima svega, a spakovano je u pravi zdrav humor – i lako “pije vodu”. Mislim da je to isti recept – teške ideje je najlakše plasirati u vicu, dosetki, kabareu… Sigurno mnogo prirodniji način za komunikaciju od nekakvih “prst-u-oko” ubedjivanja i provokacija.

    • Cyber Bosanka

      February 3, 2012 at 7:34 am

      Nemam tu seriju, odnosno nemam pojma ima li je, pogledaću baš. A baš sam i ja mislila da je najlakše kroz humor plasirati neke stvari. I da, svakako pogledaj film :)

  3. Aleksandra

    January 24, 2012 at 10:18 pm

    E meni je baš legao ovaj tvoj blogpost, ne samo zato jer mi je film fantastičan, nego zbog dijela gdje kažeš: “Utisak koji će na nas ostaviti bilo šta što vidimo i čujemo zavisi od onoga što već znamo i imamo u glavi – od naših iskustava, stavova i mišljenja, od toga kakvi smo, kako smo vaspitani, gdje smo odrasli, čime su nas mentalno hranili, ko su nam bili idoli. Mislim da je taj procenat ogroman, možda čak 95%.”
    Nedavno sam imala stvarno loše iskustvo s pojedinim komentarima na vlastiti tekst, kao i sa komentarima na tekst jedne uvažene profesorice koji su oba daleko od nacionalizma, a pojedinci nas proglasiše “salonskim četnicima” jer smo pisale o kulturi i muzejima. Stavovi se teško mijenjaju i svako svijet doživljava kroz vlastitu prizmu ideologija, učenja, shvatanja i slično.

    • Cyber Bosanka

      February 3, 2012 at 7:36 am

      Znam sve. Pratila sam komentare i iskreno, kad sam pisala ovu rečenicu na pameti su mi, između ostalog, bili i oni. Ne znam da li je to uopšte moguće promijeniti, ikako :/

  4. Emina

    February 3, 2012 at 8:55 pm

    nemam šta dodati- tekst kao da sam i sama napisala.

  5. Rebeka

    March 11, 2015 at 9:38 am

    Znas kako se promjeni taj ucementirani stav prema gay populaciji. Ako je covjek u prilici da ode u inostranstvo i na neko kratko vrijeme nadje se u kontaktu sa gay populacijom u drustvu gdje se to smatra normalnim.
    Samo sto se s njima komunicira covjek shvati neke stvari.
    Ja sam imala tipican ucementiran stav prisutan na Balkanu i kada sam krenula zivjeti u inostranstvu vidjela sam da su stvari drugacije. Desilo mi se da sam radila sa gay osobom. Kako sam znala da je gay? Tako sto je zena rekla da zivi sa partner, a kasnijIe je rekla she. A onda kada smo se preselili nase prve komsinice su bile lesbian par s jedne strane a s druge strane kuci religiozni par. I lesbian i religiozni par imaju djecu. Obe komsije su neka vrsta krajnosti a mi u sredini ali svi fino zivimo i svako gleda svoja posla.

    • Cyber Bosanka

      March 11, 2015 at 9:43 am

      Definitivno je to najbolji ili najbrži način, ali moramo naći i neki za domaće, koji ne mogu da idu vani i to dožive. Jer i ovdje ljudi zaslužuju da žive fino i normalno bez obzira na to koga vole.

  6. Rebeka

    March 11, 2015 at 10:49 am

    Mozda nesto malo kroz televiziju ali neke ozbiljne dokumentarce, pozitivne filmove, nesto kroz drustvene medije i tako dalje.
    Tesko covjek izadje iz tog kolektivnog shvatanja. I sada kada pricam sa mamom pa cujem neke vijesti o bilo kakvoj paradi na Balkanu vidi se koliko se ljudi boje.
    Oni misle ako gay people paradiraju sutra ce svi postati gay ili ce se radjati manje djece ili da ce porodica biti ugrozena a ne znaju da se kao gay ljudi rode takvi kakvi jesu i na glavu da se okrenu oni ce ostati to sto jesu. U svakoj populaciji ima mali procenat gay ljudi. I meni je trebalo dosta da shvatim i pomirim se. A sad bi covjek pomislio ako se zivi u Americi da sada na svakom koraku vidjam gay people a nije tako. Oni su veoma mali dio populacije i mi ostali necemo odjednom postati gay zato sto oni imaju ljudska prava. Ali treba vremena.

    • Cyber Bosanka

      March 11, 2015 at 10:57 am

      Da, baš tako. I to treba puno vremena i puno rada.

  7. Rebeka

    March 11, 2015 at 10:58 am

    Evo odlican odlomak iz dokumentarca koji ne na mene uticao mnogo pored naravno toga sto su mi prve komsije gay.
    gledano sa naucne strane:
    https://www.youtube.com/watch?v=lj2-_tFXXT4

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *