Film “Parada” mi se baš svidio. Sinoć sam ga gledala i moram reći da mi se već dugo vremena nije desilo da neki domaći film na mene ostavi tako jak utisak. Bilo je dosta filmova koji su mi se sviđali, ali vrlo malo onih koji su uspijevali izazvati tako jake emocije tokom gledanja. A posebno me vrlo malo njih natjeralo da još satima razmišljam o svemu što sam vidjela, da tražim neke odgovore u sebi, analiziram i sama sebi postavljam pitanja na koja je teško dati odgovor.

Nisam filmski kritičar i neću pisati o filmu koji puni dvorane u regiji. Koliko se ja razumijem u sve to, jako je dobro snimljen, glumci su odlični, podjela uloga fantastična a film veoma pitak. Toliko da dva sata, koliko traje, prođu veoma brzo. Film u kojem ćete se smijati od srca, sa odličnim opaskama i fazonima. Film koji bi trebao da nas natjera da mislimo o stvarima o kojima govori.

To je upravo momenat o kojem želim da pišem. Film “Parada” govori o mržnji prema gay populaciji. Pederi su osobe koje Balkanci mrze više nego ustaše, četnike, balije i šiptare (znam da vjerovatno nešto od ovoga treba napisati velikim slovima, recite šta ako znate). Međutim, “Parada” je film koji govori o mržnji prema drugom i drugačijem. Bilo čemu i bilo kome.

Na našim prostorima veoma mali postotak ljudi ima sposobnost da na drugačije i različito gleda sa tolerancijom. Da krenem od najbanalnijih stvari:

– Pušači na nepušače gledaju kao na seronje koje ih maltretiraju svojim nepušenjem
– Nepušači na pušače gledaju kao na seronje koje ih maltretiraju svojim pušenjem
– Mesožderi na vegetarijance gledaju kao na poremećene osobe i uvijek koriste priliku da ih ponude mesom za obrok
– Vegetarijanci i ostali koji ne jedu meso gledaju na mesojede kao na zločince koji uništavaju planetu
– Loši učenici gledaju na dobre učenike kao na pi*kice koje se foliraju te ih najčešće maltretiraju
– Štreberi na slabije učenike gledaju kao na manje vrijedne i nesposobne
– Oni koji imaju dosta novaca gledaju na ljude sa novčanim problemima kao na lijene i nesposobne, manje vrijedne
– Oni koji imaju nedovoljno novaca gledaju na bogate kao na prevarante i lopove
– Ateisti na vijernike gledaju kao na opčinjene i glupake kojima treba objasniti da Bog ne postoji
– Vjernici na ateiste gledaju kao na idiote koji nemaju pojma o životu i koje treba vratiti na “pravi put”
– Pripadnici jedne nacije gledaju na druge kao manje vrijedne. Svoju naciju uvijek veličaju, a pripadnike drugih omalovažavaju i maltretiraju kad za to imaju priliku.
– Ljudi “ispravne” seksualne orijentacije gledaju na gay populaciju kao na bolesnike trudeći se da im uvijek i u svakoj prilici daju do znanja da su bolesni.

Sve gore pobrojano su ekstremni slučajevi koji su mi ovako na brzinu pali na pamet i koje srećem u svom svakodnevnom životu. I ono što je zabrinjavajuće, ovakvi ekstremi nisu manjina nego ih je veoma mnogo. Toliko da se ja sve češće pitam dokle ćemo stići ovakvi, a strah me i odgovoriti sebi na to pitanje.

Film “Parada” bi trebao da navede ljude na razmišljanje i promjenu stavova bar za mrvicu. Od sinoć mislim da li je to moguće. Kako neko ko već ima ucementiran stav o gay populaciji može promijeniti isti, pitam se. Da li će takvi shvatiti ovaj film onako kako sam ga ja shvatila? Guglajući po internetu uvidjeh da neće. Naišla sam na komentare ljudi koji na ovaj film gledaju kao na “reklamu za pedere”. Ima tu i komentara koji kažu da film pljuje po tradicionalnim vrijednostima ismijavajući ih. Da će ovaj film otvoriti put ka nekim još gorim filmovima u budućnosti u smislu – danas pederi a sutra pedofili i slično.

Čitam i razmišljam da smo gledali isti film a vidjeli toliko različitih stvari. I mislim o tome kako je uvijek tako – svi vide, pročitaju i čuju samo ono što žele i što im se uklapa u već ustaljene stavove i načine razmišljanja.

– Tamo gdje ja vidim film koji govori o mržnji i o tome koliko je besmisleno mrziti drugačije od sebe neko drugi vidi reklamu za pedere
– Tamo gdje ja vidim odličan tekst o biznisu na Balkanu napisan tako da ljude natjera na razmišljanje neko drugi vidi uvredljiv tekst i pljuvanje po radnicima
– Tamo gdje ja vidim odličnu muziku koja me uvijek može “podići” neko drugi vidi preseravanje i smatra da je društveno angažovana muzika sranje koje se teško može nazvati muzikom, a ljudi koji je slušaju i vole budale

Utisak koji će na nas ostaviti bilo šta što vidimo i čujemo zavisi od onoga što već znamo i imamo u glavi – od naših iskustava, stavova i mišljenja, od toga kakvi smo, kako smo vaspitani, gdje smo odrasli, čime su nas mentalno hranili, ko su nam bili idoli. Mislim da je taj procenat ogroman, možda čak 95%.

I kako uopšte uticati na ljude da postanu tolerantni, pitam se. Znači – ne da promijene svoje mišljenje, stavove i uvjerenja.

– Ne da natjeramo vegetarijance da postanu mesožderi jer mislimo da nije normalno ne jesti meso.
– Ne da propušimo nepušače jer nam smeta to što njima smeta dim.
– Ne da one koji slušaju Justina Biebera natjeramo da slušaju Rammstein jer Bieber ne valja a Rammstein je dobar.
– Ne da gay ljudi postanu straight zato što mislimo da tako treba.

NE! Nego da prihvatimo činjenicu da svako ima pravo na život kakav želi i da radi ono što hoće sve dok ne ugrožava nikog drugog.

Da naučimo da to što je neko drugačiji, po bilo kom osnovu, ne znači da je lošiji čovjek od nas. Samo je drugačiji. I bilo bi užasno dosadno kada bismo bili svi isti. Kada bismo svi imali plavu kosu i plave oči.

Kako to učiniti ja zaista ne znam. Možda je jedan od načina i umjetnost – snimanje filmova poput “Parade” koju će neki vidjeti ovako a drugi onako. Ali će od nekoliko stotina hiljada ljudi biti bar četvoro koje će se zamisliti i možda ublažiti svoje stavove. Možda će bar tih četvoro naći snage u sebi da pogledaju na svijet iz malo drugačije perspektive i da dođu u fazu u kojoj će riječ “Tolerancija” provesti u djelo.

A nije zgoreg ponoviti:

Dosljedno poštovanje ljudskih prava, biti tolerantan, ne znači tolerisanje socijalnih nepravdi ili odbacivanje ili slabljenje tuđih uvjerenja. To znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i prihvaćati da se i drugi drže svojih. To znači prihvaćanje činjenice da ljudska bića, prirodno različita u svojim nastupima, situacijama, govoru, ponašanju i vrijednostima imaju pravo živjeti u miru i da budu kakvi jesu. Također znači da se nečija viđenja ne nameću drugima. (dio iz UNESCO definicije tolerancije)