Autor: Hana Kazazović

Ugledam vijest o tome kako se pokreće nova politička stranka i ispod komentar “Spašavajte!”.

I ne, nije tema ovog teksta pravljenje 648. političke stranke, najčešće od ljudi koji su bili već članovi onih prethodnih 647.

Tema je to da najveći dio naroda ovdje sjedi i čeka da se pojavi neki superheroj, pokret, političar ili ne znam ni ja šta već – čarobni štapić, i da za sve ostale odradi posao. Dok ostali sjede, grickaju košpice i skrolaju Facebook da vide šta radi ostatak svijeta i ko kome šta lajka.

Ne ide to tako. Evo, vidimo da ne ide, stanje u kojem živimo je najbolji dokaz. I zato me to “spašavajte” ubode u oko i nasekira i potakne da pišem.

Građani se stvaraju

Evo još jedan dobar primjer – već dva dana se meni u glavi vrti ovaj tvit:

Zato što je u ovom sva suština.

Postavljanjem pravila, propisa i zakona koji se provode se građani stvaraju.

Pravljenjem kulturnih i sportskih sadržaja se građani stvaraju.

Promovisanjem pozitivnih vrijednosti, organizovanjem različitih akcija – se građani stvaraju.

Nastavite niz…

Niko se nije rodio naučen. Ne možete imati gradove i u njima tretirati stanovnike kao stoku, smatrajući da je samo bitno da imaju koliko toliko hranu i sklonište i očekivati da budu građani. Ne možete očekivati da to oni sve sami od sebe, po rođenju. Jer sam taj čin rođenja ne znači ništa. Sve je do okruženja, vaspitanja, okoline i uslova.

Ne postoji lista prioritetnih problema

Neki dan sam se pitala i ovo:

Jer se redovno dešava da se okupe ljudi oko nekog problema, pokušavaju popraviti nešto vršenjem pritiska na vlastodršce, organizovanjem nekih akcija, pisanjem, zviždanjem… i onda se nađe XY onih koji će reći “A što sad to, ima ovo preče?!”

Suštinski problem je što izgleda postoji 5% ljudi koji su spremni dio svog slobodnog vremena potrošiti da urade nešto za druge – za zajednicu, za društvo, za nekog trećeg. Ostalih 95% sjedi i komentariše tih 5%, a često su ti komentari baš u fazonu – što sad to a ne nešto drugo.

Evo šta je rješenje. Kad god vidite da se neko okupio radi nečeg što vama izgleda besmisleno, vi se onda sa svojim istomišljenicima okupite i bavite onim što vi smatrate da je bitnije. I svi će biti zadovoljni.

Poenta je da se onih 5% koji su spremni dati sebe i svoje slobodno vrijeme za nešto, poveća bar na 50%. Jer ni tih 5% sad nije neko odabrao niti zadužio, nego su sami prepoznali da mogu, trebaju i hoće. Jer im nešto smeta.

Da vam otkrijem jednu tajnu.

Nije način za rješenje problema na našim prostorima u tome da se pojavi čudotvorna superherojska politička stranka. To je nemoguće i džaba aplaudirate svim novim grupisanjima, posebno onim koja nastaju od ljudi koji su tu već 100 godina i koji su nas i doveli tu gdje jesmo.

Način za rješenje naših problema je da se što više ljudi uključi u razne vrste pritisaka na ove koji već jesu na vlasti. Da svi oni postanu svjesni da su na tim superplaćenim pozicijama zbog nas, a ne da mi kao narod postojimo zbog njih.

A načina za pritiske je mali milion i to bukvalno. Od protestnih šetnji, do praćenja njihovog rada i reagovanja na svaki pogrešan potez. Pa kad se nas par hiljada rasporedi po problemima – neki će pratiti šta svi oni rade po pitanju budžeta i kako troše pare, neki će pratiti zašto ne usvajaju zakone koji bi drastično poboljšali život svim ljudima u BiH, neki će se baviti pravima i zaštitom životinja…

Tek tada će gospoda političari shvatiti da je njihov posao da rade za nas i da nalaze rješenja za probleme, a ne da su na tim funkcijama zato što su ne znam kako bitni ili sposobni.

Jedan od kandidata na predsjedničkim izborima u Srbiji je imao fantastičan slogan koji kaže “Ljudi na koje čekamo smo mi”.

I to je tako. Ne mi u smislu da svi trebamo u politiku i u stranke. Mi u smislu da sjedimo na kostima onima za koje smo glasali i da im na svaki potez koji nam se ne sviđa ukažemo, pa makar tako što ćemo ih cimati za rukav ili pisati mailove svakom direktno.

Živimo u vremenu kad zaista puno možemo, samo se treba što više nas pokrenuti. A ne da vam ova šaka ljudi koja se bori za različite stvari i nešto pokušava izgleda čudna ili da im se smijete.