čitajsamnom

Ja sam već naučila najvažniju stvar za ovu godinu

By on January 6, 2015

AutorHana Kazazović

U novu godinu sam ušla sa jednim novim životnim pravilom kojeg sam naučila od svog brata. Ako bi to bila jedina stvar koju ću usvojiti i praktikovati u 2015. bila bi dovoljno.

O čemu se radi?

Ima više od dva mjeseca kako smo skontali da za novogodišnje praznike imamo 4 dana u komadu i tad je brat predložio da onako đuture (u kompletu) idemo kod tetke u Vojvodinu. U oktobru je ta priča dogovorena uz ono standardno ‘ako sve bude kako treba’.

Sve je bilo kako treba sve do par dana pred put. Onda je počeo da pada snijeg. Da, zamislite, u decembru. Počele su na svim televizijama vijesti sa naslovima koji su blago rečeno sugerisali da je svako ko i pomisli da ide na put – lud. Posebno su bili zabrinuti mama i tata koji inače kao izvor informacija koriste isključivo TV.

Ja sam pratila prognoze na internetu koje nisu bile toliko panične – najavljene veoma niske temperature, ali bez padavina što je za put najvažnije. Znamo svi kako znaju biti ekspeditivne službe za čišćenje cesta i to je jedino što je mene brinulo.

Međutim, brat nije bio u dilemi nijedne sekunde. Rekao je da njemu nije problem voziti i 20 km/h ako uslovi puta budu to zahtijevali. Osim toga je rekao i tu najvažniju stvar koju  sam napisala na početku, a glasi ovako:

“Hajde recite vi meni – da je ne daj Bože u pitanju sahrana i da zbog nje moramo ići na put, da li bi iko od vas razmišljao o tome hoćemo li?”

Pogađate, svi smo rekli da ne bismo gledali na to kakvo je stanje. Nažalost, svako od nas ima neko svoje ružno iskustvo kad je na put zbog više sile išao ili po nevremenu ili u nedoba, tako da se nije bilo teško prisjetiti kako razmišljamo kad imamo veoma važan razlog zbog kojeg krećemo na put.

“Zašto ne bismo na prvo mjesto, odnosno kao taj vrlo važan razlog jednom stavili svoje vlastito zadovoljstvo? Zašto svoj lični ćejf uvijek guramo u stranu, za neka bolja vremena ili idealne uslove?”, pitao nas je onda.

Tu je u našem slučaju prestala dilema oko toga da li idemo. Odlučili smo – idemo da se vidimo sa familijom i provedemo koji dan sa ljudima sa kojima nam je lijepo kao da je to najvažnija stvar na svijetu. Jer u suštini i jeste tako.

Ispostavilo se da uslovi za put nisu mogli biti bolji. Cesta od Zenice pa sve do kraja suha kao tepih, a sunce cijelim putem. U povratku je bilo vrlo slično, s tim što je sunca nestalo kad smo ušli u Bosnu. Bukvalno mislim, ne figurativno :))

Prvih par dana ove godine sam puno razmišljala o ovoj ‘bratovoj mudrosti’. Vjerovatno zbog toga što ja mogu u svom životu sad nabrojati bez naprezanja bar 10 situacija u kojima sam odložila nešto, neko svoje zadovoljstvo zato što mi uslovi nisu bili idealni.

Voljela bih da mogu objasniti sebi otkud mi ta potreba, običaj, ne znam kako da ga nazovem. On je velikim dijelom uzrok onog mog života pod ručnom, kako sam ga nazvala u prošlom tekstu. Očito negdje u sebi gajim uvjerenje da je ok učiniti sve i dati svoj maksimum samo ako se radi o stvarima koje su loše – jer po pravilu dajemo sve od sebe kad su u pitanju problemi, bolest ili smrt.

Kad je u pitanju zadovoljstvo – suzdržani smo. Bar ja jesam. Nosim u sebi taj neobjašnjivi osjećaj krivice ili suzdržanosti pa kad trebam uraditi nešto čisto zato što mi je ćejf – ja premišljam, analiziram i vrlo često – odustanem.

Eto, da ne bih i dalje mogla bez muke nabrajati stvari u kojima sam odustala, odlučila sam da ovo bratovo pravilo od sada bude sastavni dio mog života.

Jer realno – postoji li ijedan objektivan razlog zbog kojeg bi lično zadovoljstvo trebalo biti nešto manje od najvažnije stvari u životu svakog od nas?


About Cyber Bosanka

Blogerica - Cyber Bosanka Zaljubljenik u internet i društvene mreže. Radoznala i uvijek raspoložena za lično usavršavanje. Životni moto - Budi otvorenog uma. Ne radi drugima ono što ne želiš da drugi rade tebi.

12 Comments

  1. Jelena Djukic

    January 6, 2015 at 11:49 am

    I ja sam putovala sa bratom i mužem, pred novu godinu. Doduše naše proputovanje je bilo nešto duže :), dve nedelje smo se vozikali kroz Evropu i uspeli da prođemo i vidimo desetak gradova Nemačke, Austrije i Slovačke. Ja sam bila sličan brigoholičar kao ti. Pošto sam po prirodi organizator, snimi u glavi sve moguće filmove i scenarije šta se sve može desiti, pa šta god bilo ne krećem bez deset “rezervnih” planova :D. Ali sam u međuvremenu naučila da to kontrolišem i da se opustim, jer na kraju se obično ispostavi da ne ide sve po planu i da se svašta nešto izdogađa (posebno kada su putovanja u pitanju), a to na kraju krajeva i čini pravu avanturu i život lepim :).

    • Cyber Bosanka

      January 6, 2015 at 11:54 am

      Pokušavam, evo donijela sam odluku. Mada znam da mi neće biti uopšte lako :D
      Ali je lijepo čuti da se može, zato ti puno hvala na komentaru :)

  2. Jelena

    January 6, 2015 at 12:35 pm

    Ništa nije inspirativnije od lične priče, hvala ti za ovu :)
    Super što si poslušala mlađeg brata i promenila obrazac.
    Tako smo naučeni, da nekako nije ok uživati i biti srećan i ugađati sebi…i onda kad pokušamo tako nešto da uradimo, koliko god to neškodljivo bilo za druge, javlja se osećaj krivice.
    Sva sreća pa možemo i da se odučimo :)

  3. Cyber Bosanka

    January 6, 2015 at 12:38 pm

    Nije uopšte lako i znaš da me to nervira. Nekad imam osjećaj da život živimo potpuno naopako, kao čarapu kad okreneš naizvrat :D

    • Jelena

      January 6, 2015 at 1:07 pm

      Nije lako, i mene nervira, ali mislim da su moji najmudriji životni potezi bili upravo usmereni na promenu tih uverenja i obrazaca.
      Sad mi dođe smešno kad se setim šta sve nisam a mogla sam…a malo i tužno bogami.
      Al dobro, još mnogo lepog je ispred nas :)

      • Nena Bošković

        January 6, 2015 at 1:27 pm

        Skroz bi bilo zgodno da postoji app za android “Hana/Jelena2.0” pa kad si u frci dvojbi il problemu, samo ukucaš svoju muku i izađe ti tekst podrške i razumevanja :)

        Hana, hvala.

        • Cyber Bosanka

          January 6, 2015 at 1:42 pm

          E ovo se zove kompliment :)
          Hvala ti puno. Ko zna, možda i napravimo tako nešto :D

        • Jelena

          January 6, 2015 at 2:14 pm

          Hahahaha, super! Hvala Neno :)
          Hana- ja sam za!

  4. Damira

    January 6, 2015 at 7:11 pm

    Natjerala si me da analiziram moje ponašanje :)

    Ja sam od onih negdje između – ali ću ipak ovu mudrost mlađeg brata usvojiti kao izazov za ubuduće ;) Neka prevagne tas na ovoj vagi :D

    • Cyber Bosanka

      January 6, 2015 at 8:40 pm

      Ti si super ako si između, lakše će ti biti nego meni. Samo naprijed :))

  5. Danijela

    January 8, 2015 at 3:50 am

    Svaki tvoj tekst sam procitala sa velikim uzitkom i u svakom sam pronasla dosta korisnih ideja/savjeta koje sam primjenila na sebi ili u svom odnosu prema okolini i ljudima sa kojima dijelim svoje vrijeme 24/7…hvala ti za svaki tekst koji si objavila i podijelila u cyber svijet…ali ovaj “Ja sam već naučila najvažniju stvar za ovu godinu” me je cak natjerao i da napisem komentar, znaci do sada meni najbolji…dok sam ga citala pomislila sam koliko jednostavno, ali jako vrijedno pravilo koje moram uvesti u svoj zivot ASAP…hvala Hana :)

    • Cyber Bosanka

      January 8, 2015 at 8:35 am

      Hvala tebi puno, Danijela, na ovim riječima. Drago mi je da su ti tekstovi tako zanimljivi i korisni. Nadam se i da će ti ovo pravilo biti od koristi jednako kao i meni :)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *