Radi preko 20 godina u toj firmi, nekadašnjem gigantu. Danas je to firma koja se bori sa mnogo problema, a struktura zaposlenih je totalno drugačija od one stare, kada su tu uglavnom bili stručnjaci i majstori svog posla. Činjenica, i svi ovi današnji imaju završene fakultete i diplome. Ali…

Posao mu je da povremeno piše molbe nadređenima za razne stvari: popravke grešaka, razna odobrenja, imenovanja na nova zaduženja i sl. Kad god napiše neku takvu molbu mnogi ga pitaju što se glupira i što tako piše. To “što” se odnosi na rečenice poput “U nadi da ćete pozitivno odlučiti o ovoj molbi unaprijed Vam se zahvaljujem”, i tako slične. Još uvijek nije uspio saznati kako bi ti koji mu se smiju napisali molbu. A on, stara škola, navikao tako, kulturno. Ili možda bolje reći – onako kako smo svi učili.

I onda jedan dan zvoni telefon i zove ga sekretarica jednog od direktora da dođe hitno jer je direktor poludio, skače i vrišti po kancelariji zbog jedne molbe. Požurio je jer je po njenom glasu ocijenio da je situacija ozbiljna. Ušao je na vrata i onda je krenulo…

– Šta se ti koji klinac zajebavaš?! Jesi ti normalan? Ti se stalno zajebavaš!!! Kakve ovo molbe pišeš? Ja nemam vremena da ovo čitam i dešifrujem?

Prepoznao je posljednju molbu koju je napisao, za imenovanje novog radnika na mjesto upražnjeno odlaskom u penziju onog koji je tu radio godinama.

– Zašto se zajebavam, šta sam napisao, ne razumijem – pitao je zbunjeno.
– Šta ŠTA si napisao, jesi ti normalan? Ti se stalno zajebavaš, meni je toga dosta!!! Ispravi ovo jer neću ovakve molbe da dobijam!
– Ali šta da ispravim, recite mi, šta nije u redu? Ispraviću odmah!
– Ovo, ovo ispravi odmah, šta ti ovo znači?! Što si ovo napisao?!

I pokazao je prstom na jednu riječ u čitavoj molbi – ZASLUŽENU.

Rečenica je glasila – Molim Vas da Xxxxx Xxxxxx izdate rješenje za obavljanje xxxxx posla, jer je zbog odlaska Yyyyy Yyyyyy u zasluženu penziju isto ostalo upražnjeno.

– Šta ti ovo znači, što si ovo napisao?!, nastavljao je da viče direktor.
– Pa je li nezaslužena penzija u pitanju? Nije ni invalidska, ni prijevremena! Zaslužena je, zato sam to napisao, pokušao je objasniti.
– Rekao sam ti – prestani se zajebavati i napiši normalnu molbu bez ovih gluposti! I nemoj da ti se to više ponovi!

I napisao je novu molbu. A danas kad treba napisati bilo šta ima problem kod izbora riječi i slaganja rečenica jer nikad ne znaš šta od svega toga može izazvati problem.

P.S. Opisani događaj je stvaran, sa stvarnim i meni vrlo poznatim likovima čija imena i mjesto radnje izostavljam zbog toga što ne želim stvarati dodatne probleme akterima priče. A osim toga, smijem se kladiti da u mnogim firmama danas možete pronaći slične situacije i direktore.