Autor: Hana Kazazović

Nedavno je poznanik na Twitteru napisao kako svi mi dijelimo ljude na neki način, samo se razlikujemo u tome šta odaberemo za kriterij podjele. Od tada razmišljam na tu temu i priznajem da sam se iznenadila kad sam shvatila da i ja stvarno već godinama dijelim ljude.

Kako – pretpostavljam da vas zanima.

Na popravljače i kvarioce.

Popravljači su oni koji živeći svijet „popravljaju“ na bilo koji način. Oni doprinose boljem životu oko sebe,  bilo da su u pitanju ljudi, životinje ili priroda.

To su oni koji će pokupiti papir na ulici, nahraniti životinju, pomoći komšinici da ponese kese, organizovati akciju u svojoj zajednici, reciklirati otpad, promovisati pozitivne vrijednosti i dobre stvari, uživo ili na internetu i društvenim mrežama, ukazati na nepravilnost, opomenuti druge kad nešto ne rade kako treba… i još puno toga.

Popravljači su oni koji te, kad ih sretneš, upoznaš ili imaš makar na kratko priliku biti u njihovoj blizini, oplemene i učine da pomisliš kako je lijepo biti čovjek. Znate onaj osjećaj kad zastanete i pomislite „Wooow, kako ima divnih ljudi!“

I tu su ovi drugi – kvarioci. Oni papir od žvake bace na ulicu, puštaju preglasnu muziku u stanu kao da su sami na planeti, bacaju smeće kroz prozor iako žive na 12 spratu u zgradi, svuda se guraju preko reda, galame i šire nervozu oko sebe, konobare i prodavce tretiraju kao svoje sluge, ismijavaju druge ne misleći o tome hoće li nekoga povrijediti…

Kvarioci su oni koji te, kad ih sretneš ili imaš priliku osjetiti nešto od njihovog djelovanja na sebi, inspirišu na novi repertoar psovki, želju da odeš u planinu čuvati ovce ili na svjetionik da živiš tamo do kraja života. Oni te tjeraju da se zapitaš kako u istu vrstu bića mogu spadati oni i neki drugi, divni ljudi.

Najjednostavnije rečeno – popravljači žive svjesni da nisu sami na planeti i vodeći računa o svemu što ih okružuje.

Kvarioci se ponašaju kao da je sav svijet podređen njima i manje vrijedan od njih i ne zanima ih niko i ništa osim njihove lične koristi i ugode.

Popravljači i kvarioci – to je možda malo komplikovanija podjela od one standardne na dobre i loše ljude. Zato što je meni teško definisati ko je dobar a ko loš. Jednostavnije mi je ovako, jer vrlo lako mogu zamisliti kako bi svijet izgledao kad bi na primjer svi na planeti radili nešto od ovog pobrojanog.

Kažu da je to jedan od kriterija za procjenu da li je neki postupak dobar ili loš – samo zamislite da svi na svijetu rade to i znate kakav je. Na primjer, zamislite da svi bacaju smeće kroz prozor. Ili da svi parkiraju na trotoar. Ili da svi beru cvijeće u parku grada kad god im zatreba.

S druge strane, lako mi je zamisliti kakav bi bio svijet u kojem bi većina bili popravljači. Voljela bih živjeti u takvom svijetu, mada na prvi pogled zvuči kao utopija. S druge strane, kad pogledam oko sebe i shvatim koliko lično ja znam popravljača (puno, baš puno) stalno se pitam – kako , miša mu njegovog, ne uspijevamo da se nekako bolje organizujemo i napravimo ovaj svijet malo boljim mjestom. Jer ako je puno takvih a škripi nam na sve strane, biće da je u stvari problem organizacija.