Od jutros pokušavam utiske sa Sarajevo PR Opena ugurati u jedan blog post. Teško ide. Dijelom zbog prevelikog broja utisaka, dijelom zbog toga što želim svima koji nisu bili ćorlučiti* što nisu, a dijelom što se i na ovaj način želim zahvaliti organizatorima što su mi omogućili da budem dio ove manifestacije. Ja ću pokušati, a vi recite koliko sam uspjela u tome :)

Na četvrti Sarajevo PR Open sam krenula dan ranije, autobusom. Udaljenost između Zenice i Sarajeva se iz godine u godinu povećava, bez obzira što šoferi voze sve brže. Počinjem sumnjati da ću u ovom životu doživjeti da se završi ovaj famozni autoput. Nakon kratkog odmora po mene dolaze Dragan i Goc, pa se dalje sastajemo sa Aleksandrom, Lejlom, Gagom, Danijelom, Markom i Krunom. Dragan nas je odveo na predkonferencijsko druženje, jednu vrstu Twettupa, ali gdje – pojma nemam. Restoran na brdu iznad Sarajeva u kojem se jede fenomenalna domaća hrana, ugodnog i pitomog ambijenta i za koji ne znam kako se zove ni gdje se nalazi jer je bio mrak i jer je toliko malih i zapetljanih ulica do njega da mi se čini da ga i sam gazda restorana teško pronalazi. Tako da od besplatne reklame na mom blogu za ovaj super restoran nema ništa.

Meni je upoznavanje ljudi sa kojima već dugo komuniciram online predstavljalo najbolju stvar na čitavoj ovoj manifestaciji. To “oživljavanje avatara” za koje mi je Dragan Radović rekao da je super stvarno vrijedi doživjeti. Bio je u pravu, prelaz se i ne primijeti, nastaviš priču kao da si već sa tim ljudima sjedio i pio kafu. Doduše, tad na scenu izađu neke druge stvari pa vidiš kako Gaga ima nevjerovatan osmjeh, a zapamtiš za neki drugi put da ne sjedaš blizu Dragana ako ima hrane u blizini jer te stalno tjera da jedeš. I moju mamu je nadmašio sa nutkanjem :) Nakon što nam je Marko ispričao kako je još ’87. godine imao svoju email adresu a mi shvatili da je na ovim prostorima ON izmislio internet razišli smo se da bi se odmorili i pripremili za konferenciju.

Sama konferencija se održavala u hotelu Sarajevo i za razliku od Nedima ja je nemam sa čim uporediti jer mi je prva kojoj prisustvujem. Do sada sam samo gledala prenose nekih drugih predavanja i dešavanja.

Meni je bilo vrlo zanimljivo. Prvo predavanje je održala Dragana Đermanović od koje se uvijek ima šta naučiti. Kako redovno pratim njen blog i predavanja koja uspijem uhvatiti na nekim prenosima znala sam šta mogu očekivati i to sam i dobila. Ko je bio zna, ko nije bio šta ću mu ja ;)

Nakon Gage uslijedio je Marko Rakar. Tata mata interneta, kako već rekoh, pričao je o internetu i politici, a naravno da nije mogao zaobići ni trenutno najaktuelniju stvar – proračunski kalkulator čiji je jedan od autora i zbog kojeg ga često možete vidjeti i na TV-u. Dao nam je mnogo korisnih i zanimljivih informacija koje imaju veliku težinu jer su sve iz njegovog ličnog iskustva.

Nakon njega je pričala Danijela Lalić čije sam jedno predavanje gledala na live streamu na konferenciji DSOJ-a tako da mi ni ona nije bila nepoznata. Prenijela je neka zanimljiva iskustva o korištenju društvenih mreža na njenom fakultetu, za komunikaciju sa studentima.

Nakon nje je govorio Gordan Petrović na temu Analiza BiH izbora na internetu. To je predavanje poteklo od posta koji je napisao u avgustu ove godine – Izbori 2010: Političke stranke, njihove web prezentacije i malo statistike. Jasno predavanje u kojem je koristio dosta statistike i koje mi je čak i nakon posta bilo vrlo interesantno.

Završili smo sa panel diskusijom u kojoj sam i ja učestvovala. Ok, nisam baš prezadovoljna svojim nastupom ali se tješim da bi bilo mnogo gore da je i mene zapalo neko predavanje. Ovako sam u kombinaciji sa Gagom, Krunom, Markom i Gocom bila i podnošljiva. Danak neiskustvu ;)

Konferenciji je prisustvovalo nešto novinara te ljudi iz velikih firmi poput (na primjer) banaka koji su pokazali interes za nove medije i online konverzaciju. Od promjena koje se dešavaju se ne može pobjeći a njihovo ignorisanje može postati luksuz. Zato mi je drago da se i veliki polako “hvataju u kolo” i pokazuju interes za uključivanje u konverzaciju sa običnim ljudima od kojih u suštini i zavise jer sve svoje proizvode i usluge i prodaju njima.

Uz kafu i ručak sam upoznala još nekoliko avatara: Ivanu, Nedima, Rašu, Dobrilu, Ogija, Tarika, Dejana, a neke poput Adnane i Selme nisam stigla upoznati (stalno zauzete) ali sam ih vidjela i zapamtila za neku sljedeću priliku ;)

Šta reći na kraju osim da jedva čekam neku sljedeću priliku za ovakvu vrstu druženja. Nakon što sam u univerzum nedavno poslala molbu da mi bar jednom omogući da osjetim kako je to biti dio bilo kakve većine želja mi se ostvarila. Bila sam u većini, među ljudima koje zanimaju iste ili slične stvari, među ljudima koji stalno rade na sebi, koji uvijek žele više, bolje i koji se ne ustručavaju da daju veliki dio sebe radi ostvarivanja tih ciljeva. Bila sam među ljudima koji za komunikaciju koriste internet, koji na vizit kartu mogu napisati samo svoje ime a sve ostalo će o njima reći Google, koji su otvoreni i pozitivni i koji te prihvate čim pokažeš da si i ti takav. Ok, znam da zvuči tako ali nisam bila na nekoj drugoj planeti :D

Ko sad tuguje što nije pristustvovao neka zapamti da će ovakvih druženja biti i u budućnosti. Javiću vam čim saznam za neko ;)

*Ćorlučiti znači – prkositi, za one koji ne znaju :)