Komuniciranje sa poljoprivrednicima na internetu ili kako uzgajati krastavce

By on April 25, 2011
krastavac

Na Etrgovini su moje predavanje zapamtili po krastavcima :) Naime, u predstavljanju BH blogerske scene navela sam kao primjer blog Proizvodnja krastavaca. To je primjer na koji sam naišla slučajno spremajući prezentaciju i spomenula sam ga kao ideju šta se sve može sa blogom napraviti.

A onda sam otišla u Vojvodinu i podsjetila se kako je živjeti tamo. Ja sam, naime, tri godine zaista živjela u toj ravnici i iz prve ruke upoznala kako to sve izgleda. Imala sam priliku provoditi i jutra u njivi, okopavajući kukuruz, berući ga, a nisu me mimoišli ni KRASTAVCI :) Moje dvije tetke i njihove porodice su naučili da rade 365 dana u godini od jutra do mraka.

I prilikom ove posjete sam posmatrala rođake kako ustaju rano, hrane kokoši, svinje, bikove, kako planiraju kada će orati njivu i kada će i šta sijati. Familija u Bačkoj nema problema kao ovi u Banatu. U Banatu je voda u njivama i zbog nje moraju praviti nove planove. Moj rođak, pola godine mlađi od mene radi u firmi u 3 smjene, a kad dođe kući nastavlja raditi u polju, u dvorištu, u bašti. Računar sa internetom mu je u dnevnoj sobi i u razgovoru mi je spomenuo kako prati situaciju sa vodom u ostalim selima putem nekog poljoprivrednog foruma.

Poljoprivrednici zaista koriste internet
Možda na prvi pogled ne biste pomislili tako nešto ali zaista je tako. Drugi rođak takođe radi u firmi u 3 smjene a kod kuće pored svega ostalog hrani piliće. Znate ono, stotinjak komada, 40-ak dana, pa se to zakolje i zamrzne, proda, kako kad. Hranu kupuje u prodavnici i koliko sam uspjela vidjeti i to je čitava nauka. Postoje različiti proizvođači sa razlikama u cijeni, sastavu, a vrlo bitnu ulogu pri odluci od koga da kupuju igra stručnost prodavača. Koliko on zna o hrani koju prodaje, o tome šta sve još treba pilićima pored nje, kako se daje i kada prestaje sa njom i slično. Da ne pričam o kalkulacijama utroška hrane za prasiće, koliko dana puta količina pa se dobije cijena praseta.

Rodica u Bačkoj nabavila plastenik i sprema rasadu za njega. Mislim da će prvo ubaciti famozne krastavce, a nakon toga planira pokušati i sa cvijećem jer je završila hortikulturu. Da nisam kod nje vidjela rasadu kontala bih da se u zemlju zabode košpa od krastavca pa se čeka da on izraste ali eto, ovako skontah da mi je izgleda učiteljica još poklanjala ocjene iz prirode.

Svi oni se snalaze i žive sa ponekim profilom na Facebooku (zbog kontakta sa ostatkom familije) i sa forumima, a od novina redovno kupuju oglasnike. Najveći dio znanja prenose s koljena na koljeno te učeći jedni od drugih. Ubjedljivo najviše vjeruju ličnoj preporuci – ako je poznanik ili prijatelj nešto probao pa se uvjerio da radi veća je šansa da će probati i neko od njih.

Oni su veliko tržište sa kojim se još uvijek ne komunicira onako kako bi se moglo komunicirati. To mi je prošlo kroz glavu kad sam vidjela da tečo pije mlijeko iz šolje sa logom Sano firme. Kada će neko od svih tih proizvođača ponuditi ljudima poput mojih rođaka informacije na način kako njima odgovara. Oni se neće geolocirati (mada bi bilo zanimljivo pratiti koju njivu trenutno rade), ali će tražiti informacije o hrani, sjemenima, prednostima jednih u odnosu na druge i slično.

Ko im pristupi na odgovarajući način imaće veliku konkurentsku prednost. I to se ne odnosi samo na Vojvodinu, ona je ovdje samo primjer koji me inspirisao. Imamo mi i Semberiju i mnoga druga polja širom regiona. Svima bi pomogle razumljive informacije dostupne 24 sata dnevno. Ne treba tu puno pametovati – pogledajte blog Proizvodnja kornišona Ključ je u jednostavnosti i razumljivosti.

A onda možda i ja posadim neku mrkvu na balkonu :)

About Cyber Bosanka

Blogerica - Cyber Bosanka Zaljubljenik u internet i društvene mreže. Radoznala i uvijek raspoložena za lično usavršavanje. Životni moto - Budi otvorenog uma. Ne radi drugima ono što ne želiš da drugi rade tebi.

5 Comments

  1. DobrilaM

    April 25, 2011 at 6:48 pm

    u pravu si, čuda se mogu napraviti.
    Ti ljudi zaista žive to što rade, čak i ako rade u 3 smjene u firmi, kao i mi uostalom. A i nama najviše odgovara jednostavno i razumljivo :)

  2. Milko

    April 27, 2011 at 4:04 pm

    Odličan ti je ovaj tekst Sajberko ;) Sviđa mi se tvoja misija-spajanje realnog života, nas običnih ljudi, mogućnosti i potreba sa internetom. Komunikacija, zapravo. Povezivanje.

    U tom kontekstu super mi je to povezivanje interneta sa poljoprivredom. Sjajno! Više ti činiš na promociji ovog vida komuniciranja i njegove važnosti od svih PiArova, službenika koji primaju pare za te stvari, komunikologa i ostalih vražjih materina zajedno.

    ;)

  3. Cyber Bosanka

    April 27, 2011 at 5:07 pm

    @DobrilaM: Ja im se uvijek iznova divim. A mogu se umoriti gledajući ih koliko rade :)

    @Milko: Hvala :)A tek kad napišem post o mom rođaku trgovcu, ihhh! Da je od njega učiti kako se prodaje, kakvi silni stručnjaci teoretičari :)

  4. Diplomac

    April 28, 2011 at 11:46 am

    Mislim da njima sama tehnologija izrade i proizvodnje nije toliko strana i nepoznata koliko im je potrebno tržište na koje će svoju robu plasirati. Nije to sad neki mega izvoz u EU, cenim da bi bili zadovoljni i nekim tržištem u zemlji koje bi im omogućilo da prodaju sve ono što proizvedu. Da se brendiraju i postave kao lideri u toj niši. Lako će onda brinuti o zalivanju i berbi :)

    • Cyber Bosanka

      April 28, 2011 at 12:45 pm

      @Diplomac: Tu si u pravu. ali možda im i tu internet može pomoći.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>