čitajsamnom

Liebster nagrada ili moj najiskreniji intervju u blogerskim vodama

By on August 10, 2013

Autor: Hana Kazazović

liebsterJuče sam kod Milje dobila Liebster nagradu, a u sklopu nje i 11 pitanja na koja trebam odgovoriti. Pitanja su mi vrlo zanimljiva pa sam se rado prihvatila tog zadatka. Taman da me potaknu na pisanje bloga koje mi nekako baš teško ide ljeti.

1. Otkud želja da plivate u blogerskim vodama?

Kod mene to nije bila želja, nego neka vrsta reakcije. Tamo neke 2005. godine sam bila prilično usamljena i nekako se desilo da otkrijem svijet blogova. Počela sam da ih čitam i pratim, te se kroz to javila želja da i sama probam sa pisanjem, jer sam uvijek voljela pisati. Prvo sam počela pod pseudonimom, a kad mi se “osladilo”, odnosno kad sam otkrila kako to pisanje utiče na mene, onda sam prešla na pisanje pod svojim imenom.

2. Omiljena knjiga

Nemam baš neku omiljenu ali recimo da je knjiga kojoj se najčešće vraćam i koju najčešće čitam Andrićeva “Znakovi pored puta”. Valjda to znači da mi je ona omiljena.

3. Omiljen film

Moram napisati dva pošto mi nekako idu u kompletu, a to su “Before sunrise” i “Before sunset”. Moguće da ću ovome uskoro dodati i treći jer nestrpljivo očekujem da pogledam i treći dio iz ovog “ciklusa” – “Before midnight”

4. Da ste jedan dan na vlasti u ovoj zemlji, šta biste uradili?

I da imam čarobni štapić? Recimo da bih uradila ono o čemu često razmišljam da bi jedino možda moglo pomoći konkretno Bosni i Hercegovini, a to je “stiskanje” neke vrste pauze na politička dešavanja u zemlji. To znači da bih raspustila sve parlamente, ministarstva i sve savjetnike, sve vlade koje troše najveći dio svih para koje se naprave u Bosni i Hercegovini. I umjesto toga bih postavila stručnu vlast od nekih 20-ak ljudi koji bi imali godinu dana da državu srede i da je naprave ekonomski održivom. Nakon te godine dana bi valjda postalo svima jasno vidljivo koliko su svi ovi preplaćeni političari kod nas u stvari nesposobni, pa bismo na nekim sljedećim izborima možda birali neke stručnije. Ako bi ih bilo u ponudi, naravno.

Mislim, znam da ovo što sam napisala zvuči kao sluđena maštarija, ali zaista ne znam šta bi se u ovakvoj našoj državi moglo uraditi za 1 dan, čak i da imam apsolutnu vlast.

5. Najlepši trenutak u životu. Kad ste bili toliko srećni da Vam je sve bilo lepo?

Možda zvuči nevjerovatno ali takav mi je uglavnom svaki trenutak u kojem sam zdrava i u kojem su sve meni drage osobe zdrave i sretne. Trudim se da bar jednom u toku svakog dana zastanem i pomislim na sve lijepe i dobre stvari koje me okružuju u životu i na sve ono lijepo što mi se dešava – i tad sam srećna i sve mi je lijepo.

6. Najteži trenutak u životu. Kad ste bili toliko nesrećni da vam je sve izgledalo beznadežno?

Uh, imam jedan takav trenutak, odnosno trajalo je malo duže. 2003. godine kad sam bila u bolnici i kad su me doktori pretresali i radili mi mali milion nekih nalaza sa ciljem da otkriju zašto imam nisko željezo. Svaki trenutak prije bilo kojeg nalaza u čijem nazivu je stajalo ono „skopija“ me dovodio u stanje da mislim kako ne znam šta ću od sebe. Sjećam se da me toliko bilo strah tih pojedinih skopija i toliko sam htjela pobjeći odatle, a istovremeno sam bila svjesna da je sve to za moje dobro i da ću se, ako ih ne uradim, osjećati gore zbog toga što neću znati na čemu sam.

Srećom, sve se dobro završilo i ja sam dobila certifikat da sam zdrava, ali sa totalno lošim načinom ishrane koji je uzrokovao kolaps organizma i to željezo. Uglavnom, taj moj boravak u bolnici mi je promijenio život u smislu da mi nakon njega nije teško pojesti bilo šta što je zdravo, izbaciti iz prehrane bilo šta što škodi zdravlju i slično. Pomogao mi je da prestanem pušiti, piti gazirano i još mnogo toga, tako da, kad malo bolje razmislim, i u njemu je bilo dosta toga dobrog.

7. Opišite sebe u tri reči. Koje su osobine vašeg karaktera dominantne?

Detaljista – brat mi je našao da ovu osobinu čak imam u horoskopu. Često se fokusiram na detalje i teško mi se „izvući“ i pogledati širu sliku. Prečesto se opteretim sitnicama pa se moram svjesno opominjati i pomjerati fokus na nešto bitnije i veće.

Vrijedna – ne znam da li je ovo odgovarajuća riječ, ali uglavnom već godinama ne znam šta znači riječ dosada. Čak i stvari koje objektivno ne volim raditi ne izbjegavam nego samo sebi kažem da se one moraju odraditi i ne razmišljam o njima više nego ih radim. I uvijek imam nešto što radim – bilo da su u pitanju poslovi po kući, posao koji radim ili nešto treće. Uglavnom, kad je opuštanje i slobodno vrijeme u pitanju ja ga moram isplanirati i sama sebi reći – sad ne radiš ništa nego gledaš film ili ideš napolje.

Pozitivna, a možda bih mogla reći i naivna – vjerujem ljudima i uvijek imam problem shvatiti i „svariti“ da ima onih koji su spremni da rade loše stvari, posebno da naškode drugim ljudima.

8. Da li postoji osoba na čijem biste mestu voleli da budete makar neko vreme?

Probala sam smisliti neku, ali se na kraju ispostavilo da ne postoji. Da li je to nedostatak ambicije ili možda pokazatelj da sam zadovoljna sobom i svojim životom ne znam. Jednostavno je meni nekako najljepše u mojoj koži i u mom vlastitom životu.

9. Imate li uzor, nekog na kog se ugledate? Ako imate – zašto ste baš tu osobu izabrali?

Ne baš veliki, odnosno stopostotni uzor, ali tako nešto mogu reći jedino za Borisa Dežulovića. A zašto – zbog toga što jako volim njegovo pisanje, a opet sama lično imam želju (ili cilj) da u nekoj budućnosti živim od pisanja. E ta njegova sposobnost da od svake teme napiše tekst koji me najčešće ostavi bez teksta je nešto što bih voljela imati.

10. Da li ste zadovoljni poslom koji radite? Ako jeste – zašto; ako niste – koji biste drugi izabrali?

Jesam zadovoljna, najviše zato što mi omogućava da radim od kuće i da sama sebi organizujem kako i kada ću raditi. A jedini bolji koji bih mogla raditi je da živim od pisanja što je, kako već napisah, moja velika želja ili cilj.

11. Gde biste voleli da živite? Zašto?

Na moru. Zato što volim more, sunce i toplotu.

Pošto još uvijek nisam nikad bila u inostranstvu ne znam da li bih mogla ili voljela živjeti u nekoj drugoj zemlji, odnosno van regiona (bivše Jugoslavije). Od ovih što sam uspjela upoznati putem interneta najviše mi se sviđa Danska, zbog uređenosti i mentaliteta koji je tako suprotan našem. Ali ne usuđujem se tvrditi da bih mogla tamo živjeti dok bar uživo nešto od svega toga ne vidim.

Lista blogera kojima prosljeđujem nagradu:

1. Ines Demirović – @Demirovickaa

2. Boris – @ManaNegra

3. Krempitushka

4. Riječanka u Dublinu

A moja pitanja, vrlo slična Miljinim:

1. Otkud želja da pišete blog?
2. Omiljena knjiga.
3. Omiljeni film.
4. Najljepši trenutak u životu. Kad ste bili toliko sretni da Vam je sve bilo lijepo?
5. Najteži trenutak u životu. Kad ste bili toliko nesretni da vam je sve izgledalo beznadežno?
6. Šta ste spremni uraditi bez ikakvog interesa? Šta je to što vas čini sretnim?
7. Opišite sebe u tri riječi. Koje su osobine vašeg karaktera dominantne?
8. Da li postoji osoba na čijem biste mjestu voljeli da budete makar neko vrijeme?
9. Imate li uzor, nekog na kog se ugledate? Ako imate – zašto ste baš tu osobu izabrali?
10. Da li ste zadovoljni poslom koji radite? Ako jeste – zašto; ako niste – koji biste drugi izabrali?
11. Gde biste voljeli da živite? Zašto?

About Cyber Bosanka

Blogerica - Cyber Bosanka Zaljubljenik u internet i društvene mreže. Radoznala i uvijek raspoložena za lično usavršavanje. Životni moto - Budi otvorenog uma. Ne radi drugima ono što ne želiš da drugi rade tebi.

One Comment

  1. Milja Lukić

    August 11, 2013 at 2:30 pm

    Najviše mi se dopada tvoj odgovor šta bi radila da si jedan dan na vlasti! Izgleda kao čarobni štapić, ali… nije. Kod nas (mislim na sve bivše republike jedne te iste bivše države – bez izuzetka), uvek je važilo pravilo: Što prosto kad može komplikovano!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *