čitajsamnom

Mersiha Pecikoza – Goražde: Za 100.000 KM koliko državu košta jedan rak dojke, puno se može uraditi na prevenciji

By on September 5, 2017

Autor: Hana Kazazović

U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.
Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 49. koju imate priliku čuti je Mersiha Pecikoza iz Goražda.

Podcast – audio snimak:

Transcript podcasta:

Hana:

Mersiha Pecikoza je medicinska sestra i radi u Kantonalnoj bolnici Goražde. Ona je takođe i predsjednica skupštine udruženja Biser, a to je Udruženje oboljelih od karcinoma dojke i drugih malignih oboljenja. Obzirom da je ova tema zaista jedna od važnijih, uvijek mi je drago kada imam priliku razgovarati o njoj i tako eventualno potaknuti ljude da se pregledaju i budu odgovorni prema svom tijelu. 

Mersiha Pecikoza:

Udruženje postoji već 11 godina. Nama je prošle godine u decembru bila 10. jubilarna godišnjica. Predsjednica udruženja je bila Seja Bavčić, rahmetli. Ona je umrla prije 2 godine. Ja sam se igrom slučaja negdje pred samu njenu smrt se priključila udruženju “Biser” da joj pomognem i eto tako nakon nje sam ostala tu da pomognem ženama. Nisam oboljela, ja sam pomoćni član, ali dajem od sebe maksimalno da pomognem tim ženama jer stvarno treba pomoći. To su 100% invalidi koji su operisani od karcinoma da li dojke, da li nekog drugog malignog oboljenja.

U principu vi pomažete ženama koje su oboljele pružajući im podršku?

Da, ženama koje su oboljele maksimalno pomažemo. I finansijski, ako treba nekom za lijekove, obzirom da naši pacijenti idu u Sarajevo na kemoterapije, na zračenja, na magnet, tako da od akcija koje radimo onda gledamo bar da im putne troškove damo i pružimo, bar onoliko da mogu otići do Sarajeva.

Ovdje što se tiče medicine i zdravstva imamo, za razliku od drugih kantona, i mamograf i ultrazvuk besplatan. Tako da što se tiče dijagnostike u kantonu Goražda žene imaju besplatno. Za sve ostalo moraju ići u Klinički centar u Sarajevo tako da im s te strane pomažemo. Ujedno se družimo, sastajemo se svakih 15 dana. Sastanak je nekih 2-3 sata ako imamo nekih obaveza, pa onda to bude druženje uz kaficu. Ako je novooboljela savjetima nekim, i to je vid pomoći pacijentima koje su tek novooktrivene, koje se susreću sa posljedicama, sa rizikom, sa kontrolama.

Bitno je i pacijente koji su par godina prošli poslije oboljenja ipak natjerati da odu na kontrolu jer nikad se ne zna. Oni jednostavno nekad i bježe i razumljivo je da odu na kontrolu jer ih je strah da nije to ponovo došlo.

Koliko uspijevate da radite na prevenciji, odnosno podizanju svijesti?

To je ono što ja pokušavam evo pola godine da apelujem na sve moguće, i na Dom zdravlja i na bolnicu kantonalnu i Zavod zdravstvenog osiguranja pa čak i Ministarstvu zdravlja, da je najbitnija prevencija, rano otkrivanje karcinoma dojke i karcinoma grlića maternice jer znamo da je u prvom stadiju kad se otkrije karcinom 100% izlječiv.

Međutim, nažalost u ovakvom stanju i u državi cijeloj, pa tako i u kantonu, vrlo malo se daje pažnje prevenciji. Nažalost, kroz posao i kroz mnoge aktivnosti koje pratim i vodim, prvo šta znači spasiti jedan život na vrijeme, da je to najveće bogatstvo.

A s druge strane ako već gledamo i ekonomski, jer svi gledaju neku ekonomiju – za jednu pacijenticu koja oboli od karcinoma, koja mora ići na kemoterapiju, na zračenje, operacije – treba izdvojiti 100.000 KM iz kantona i Zavoda.

Tako da sa malo nekim razmišljanjem i podrškom za tu jednu koja oboli, ne daj Bože, sa 100.000 KM se može uraditi mnogo toga u gradu i u našem kantonu na prevenciji, u svim oblastima. Da li to bilo od srednjoškolaca… a može, ima načina, preko ljekarskog, preko sistematskog. Staviti u neki obavezan vid pregleda ultrazvuka, pregleda ginekološkog, papa testa, pa onda ne daj Bože ako bi nešto bilo sumnjivo ići dalje na neke pretrage.

Međutim, nažalost, još uvijek nam je takav sistem da to nema. Mi što se tiče naše stranice objavljujemo, pozivamo, organizujemo predavanja, ali mislim da kao društvo i kao odgovorni koji bi trebali da se posvete tome vrlo malo vode računa o tome.

Nažalost evo znate i sami da SE ta granica oboljelih sve više i više smanjuje. Imali smo jednu djevojku prije dvije godine koja je sportašica bila. Otkriven karcinom, operisan, hvala Bogu na vrijeme vjerovatno. Prošla je terapije sve, udala se u međuvremenu. Trebala je da radi silikon, i to smo preko Zavoda uspjeli završiti da joj Zavod snosi troškove. Igrom sreće nije operisana taj dan, nešto je bilo, nije pravi silikon. Vratili su je u Goražde i saznala je da je trudna. Neki dan sam je srela, 6. mjesec trudnoće, beba ok. To je nešto što ljudima daje neku snagu za veći rad i za više upornosti i za jednostavno tjeranje ljudi da idu na preglede. Kad već imaju mogućnost ovde, i besplatno i sve, samo da dođu.

Svim ženama i svim djevojkama jer kažem, granice se pomjerile nažalost, čak smo imali i srednjoškolku skoro ali eto, hvala Bogu da je benigno, nije maligno. Nevezano za žene, čak i muškarci obolijevaju, doduše u manjem procentu ali i o tom se slabo piše – da i muškarci mogu oboljeti od karcinoma dojke. Vrlo malo se posvećuje pažnje tome, ali je vrlo bitna tema.

Prvenstveno spasiti jedan život znači mnogo, a da ne kažem sve ostale patnje, i finansijske i porodice i samog pacijenta. 

Želiš obavijest na email kada bude objavljen novi tekst?

 

About Cyber Bosanka

Blogerica - Cyber Bosanka Zaljubljenik u internet i društvene mreže. Radoznala i uvijek raspoložena za lično usavršavanje. Životni moto - Budi otvorenog uma. Ne radi drugima ono što ne želiš da drugi rade tebi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *