“Prava šapa” – neformalna grupa od koje možemo učiti o volonterizmu i organizovanju, ali i korištenju društvenih mreža

Autor: Hana Kazazović

Ako bi neko od mene tražio da navedem jedan primjer koji pokazuje da ljudi dobrom organizacijom i predanim radom zaista mogu napraviti značajne promjene, navela bih ekipu koja stoji iza Facebook stranice “Prava šapa”.

Jednako tako, ako biste mi tražili da vam objasnim zašto zaista iskreno vjerujem u moć društvenih mreža kad ih ljudi koriste na pravi način – opet bih vam rekla da pogledate “Pravu šapu”.

Zašto?

Zato što su 7 cura iz Zagreba, okupljenih u neformalnu grupu nazvanu “Prava šapa”, iskoristile svu snagu društvene mreže Facebook spasivši veliki broj mačaka na području Zagreba. One su se organizovale, uz pomoć Facebooka povezale sa ljudima koji takođe žele pomoći, napravile mrežu ljudi koji ustupaju svoje domove macama kojima je potrebna pomoć, te redovno skupljaju sredstva za sve svoje akcije, sterilizacije i sve ono što je neophodno da bi se mačkama pomoglo. Osim toga, svo vrijeme rade na širenju informacija tako da ljudi danas uveliko zahvaljujući njima znaju za probleme mačaka koji žive na ulicama svih gradova i zašto je važna sterilizacija životinja.

Meni su privukle pažnju predivnim tekstovima – opisima mačaka koje su kod njih na skrbi i kojima traže dom. Svaki je prava priča koja dira direktno u srce pa vas ili nasmije ili rasplače. Osim tih opisa redovno me oduševljavaju akcijama koje rade – svirkama, izložbama, majicama i ostalim artiklima čijom kupovinom ljudi pomažu njihove aktivnosti. Najnovija je kalendar za 2015. godinu na kojem su fotografije poznatih sa njihovim macama štićenicama.

Već dugo ja planiram pisati o njima i zbog toga što su meni zaista redovna lična inspiracija, odabrala sam ih za novi razgovor u okviru rubrike moje “Ljudi kao inspiracija”.

Ako sam dobro pohvatala informacije vas je 7 i aktivne ste od 2011. godine. Niste registrovane kao udruga i još uvijek ste neformalna skupina volontera. Imate dosta saradnika u okviru mreže “teta čuvalica” koje vam stalno pomažu da što veći broj maca nađe dom i bude sterilisan. Nemate ni prostorije niti azil, tako da sve mace smještate kod sebe po svojim domovima. Koliko je ljudi u prosjeku uključeno u vaš rad kao privremeni smještaj za mace i koliko maca u prosjeku boravi kod vas tražeći dom?

Cijela koncepcija Prave šape je da se digne svijest ljudi da i oni shvate da mogu pomoći, da su baš oni taj “netko” kojeg svi zovu u pomoć. Jer taj netko je zapravo lik iz bajke dok pojedinac ne istupi, učini nešto i da mu identitet. Svi možemo odlučiti ne okrenuti glavu i pomoći prema svojim mogućnostima uz minimalni inkomoditet.

To su osim nas, shvatili i brojni ljudi koju su se uključili i pomažu nam sukladno mogućnostima. Neki mogu uplatiti donaciju, neki su mobilni i mogu prevesti bolesnu macu ili potrepštine, neki (kojih najviše nedostaje) mogu macu čuvati u svom domu.

Imamo tridesetak teta i stričeka čuvalica. Oni sa mačkom dobiju i hranu, pijesak (pelete), zdjelice, wc, kaveze za smještaj bolesnih po potrebi i sve ostale potrebne stvari. Mi smo im na raspolaganju 24 sata za pitanja i nedoumice. Niti jedna naša maca nije ostala na privremenom smještaju osim ako čuvalica nije izrazila želju da ju udomi.

U svakom trenu na skrbi imamo oko stotinu mačaka (ljeti i više) i ma koliko mi odlučno rekle da ne primamo nove na skrb, ako je u pitanju bolesna mačka ili/i u životnoj opasnosti kao i mačići koji nisu sposobni brinuti sami za sebe, a na ulici su – uzmemo ih jer im o tome ovisi život.

Teško možemo reći neki prosjek koliko mace traže dom. Pravilo je da se mačići udomljavaju brzo, pogotovo ako su čupavi ili plavi, a ako su “obični” znaju i odrasti na našim smještajima. Ali uvijek su svi na kraju našli Zauvijek dom!

Kako je uopšte došlo do toga da pokrenete “Pravu šapu”? Recite mi nešto o sebi – je li inače imate svoje redovne obaveze i kakve, i kako uopšte sve stižete? Koliko vremena vam oduzima ovaj volonterski aktivizam?

Prepoznale smo se i upoznale preko zajedničkog interesa – dobrobiti mačaka.

Prije Prave šape djelovale smo kao pojedinci, spašavale i udomljavale mačke u vlastitom aranžmanu preko foruma i oglasnika.

Ta forma nam više nije odgovarala, pa je facebook bio logična stepenica naprijed da nas primjete ljubitelji mačaka, donatori i udomitelji, ali i da educiramo i senzibiliziramo građane na probleme vezane uz napuštene i gradske slobodnoživuće mačke.

U Pravoj šapi nas je trenutno 7, neke od nas su zaposlene, neke još uvijek studenti, sve imamo obitelj i obaveze, ali slobodno vrijeme u najvećoj mjeri, posvećujemo brizi za mačke.

Nastojimo se što bolje organizirati, puno nam pomažu tete i stričeki čuvalice, te naši stalni vozači, u organizaciji i prijevozu maca s hranilišta, do veterinara ili novog doma. Vikendi i neradni dani za nas ne postoje, sve je posvećeno macama.

Meni je jako zanimljivo to što niste registrovana udruga? Možete li mi objasniti je li to vaša lična odluka i zbog čega je to tako?

Od samog početka inzistiramo na tome da nismo udruga, te ne želimo biti registrirana udruga.

U Hrvatskoj ima previše udruga, premalo sredstava, a udruge nemaju svoje prostore azile (kao ni mi, osim stanova u kojima živimo), pa nije poanta da se sav posao oko napuštenih životinja prebacuje na leđa udruga. Novac koji udruge dobivaju iz gradskih proračuna su nedostatne za normalan rad, a očekivanja građana su u nesrazmjeru s dotacijama.

Udruge ne mogu riješiti problem napuštanja životinja, to je potpuno nerealno za očekivati, dok ih građani uglavnom doživljavaju kao servis za dojave i rješavanje problema kojima su često sami krivci.

Ne želimo biti servis, već aktivirati ljude da sami pomognu, na način na koji mogu.

Sve kreće od čovjeka, običnog građanina i njegove savjesti i (ne)odgovornosti.

Našim djelovanjem i primjerom nastojimo potaknuti ljude da sami nešto promijene u svojoj okolini.

Da se ne oslanjaju na udruge paralizirane nedostatkom sredstava i prostora, već se sami angažiraju i naprave nešto. Netko će drugi? Neće.

Vi možete, bez izgovora.

Vi možete sterilizirati mačku koju hranite u dvorištu, prije nego se razmnoži i nastane problem.

Vi možete ustupiti par kvadrata svog doma i skloniti promrzlo mače s ceste, te mu pronaći dom.

Mi možemo pomoći savjetima i oglašavanjem na pomoćnoj stranici, možemo pomoći uhvatiti mačku i osigurati povoljniju sterilizaciju, ali samo ako ste se spremni makar malo angažirati.

Svatko može napraviti nešto, bez prebacivanja odgovornosti na udruge.

Imate li informaciju koliko ste maca do sada sterilisali i koliko maca je preko “Prave šape” našlo dom?

Prava šapa postoji tri godine u ovom obliku, no aktivno se bavimo Uhvati-Steriliziraj-Vrati projektima zadnjih dvije godine (otkako smo našli veterinara koji nam izlazi u susret sa cijenom), nabavili potrebnu opremu i slično. U sezoni (mjeseci od veljače/ožujka do listopada, ovisno o vremenskim uvjetima) steriliziramo i po 50 mačaka mjesečno. Većinom su to divlje ulične mačke, no naravno steriliziramo i sve pitome spolno zrele ženke i mužjake (starije od 5mj) koje udomljavamo. Ove godine sterilizirali smo oko 600 mačaka. Koliko je mačaka preko Prave šape našlo dom, teško je reći jer nismo vodili točnu evidenciju, no odgovor je – puno :D Pretpostavljam oko tisuću.

Puno ljudi vašim macama pomaže donacijama. Mislim čak da bez svih njih ništa od svega toga ne bi bilo moguće. Kako ste uspjele steći toliko povjerenje ljudi koji svim srcem podržavaju sve što radite?

Iskreno – ne znamo :) Mislim da je povjerenje ljudi kombinacija našeg rada i njegove transparentnosti. Ne “zabušavamo” na Facebooku, novosti o svim macama koje zbrinemo objavljujemo brzo i s puno podataka, pazimo da imamo dobre fotografije i priče. Prilažemo račune od liječenja, fotografiju svake uhvaćene i sterilizirane mačke, redovito izvještavamo o stanju bolesnih mačaka.

Oformili smo i pomoćnu stranicu – Pomozi maci u nevolji gdje građani mogu oglašavati pronađene mace i zatražiti za njih pomoć. Imamo i grupu Prava šapa LIVE gdje u stvarnom vremenu objavljujemo fotografije (s mobitela) onoga što radimo.

Sve mačke redovito fotografiramo za oglase. I ono najvažnije – svaka maca svoju pravošapsku priču privede kraju, niti jedan album nije nedovršen i uvijek damo informaciju o udomljenju naših mačaka. Objavljujemo redovito slike iz zauvijek domova kako bi naši donatori vidjeli koliko su zapravo svojom donacijom pomogli. I njima i nama slike sretne mace sa zauvijek kauča griju srca i daju snagu za dalje.

Kako inače funkcionišete – vas 7 zajedno sa onima koji su pružili privremeni dom nekoj maci?

Volonterke i tete čuvalice su u kontaktu svaki dan (zahvaljujući Facebooku :D). Imamo grupu za sve čuvalice u kojoj smo dostupne za njihova pitanja/dvojbe/probleme, a i iskusnije tete čuvalice su tamo kako bi bile podrška novima. Svi se znamo privatno i družimo se i van “mačkarenja”. Naši odnosi su iskreni i čisti od početka, a svi imamo jedan zajednički cilj – pomoći nezbrinutim macama. Sve ostalo u konačnici je nebitno, najbitnije su naše mace. Zadaća tete čuvalice je čuvati macu (po potrebi i s obzirom na iskustvo i liječiti, prevesti veterinaru, hraniti ju,  čistiti joj wc i voljeti ju). Zadaća volonterke je da teta čuvalica dobije sve što joj treba za macu, fotografiranje i oglašavanje mace te prijevoz mace u  novi dom.

Naš odnos je suradnja kako bismo spasili život i to je ono što nas drži skupa.

Kako nastaju svi oni opisi mačaka koji su, sigurna sam, jedan od razloga zbog kojih ljudi znaju za vas i pomažu vam?

Hm..kako – kada.

Ponekad sve to dođe spontano, nakon što obavimo onaj praktični dio (lov, vođenje veterinaru, kupanje, čišćenje protiv parazita, prijevoz mace teti ili stričeku čuvalici…) sjednemo i riječi samo izlaze, prsti sami pišu..

Neke mačje sudbine su ”teže” i tragičnije, pogotovo ako su u pitanju teško ozlijeđene mace, jako bolesne, mace za koje ne znamo hoće li preživjeti uopće ono što ih je snašlo na ulici. Tada sve one emocije nakupljene u nama jednostavno iziđu vani i tekst je gotov prije negoli uopće i počnemo pisati.

Ponekad jednostavno imamo ”spisateljsku blokadu”, pa sve ide malo teže, pogotovo ako smo tih dana više maca preuzeli na skrb i spasili s ulice, no to se srećom – ne događa prečesto, jer se svakoj maci nastojimo jednako posvetiti, te napisati najbolju priču koju možemo, koja ju najbolje opisuje i u kojoj je napisano sve ono bitno vezano uz dotičnu macu.

U takvim situacijama jednostavno nastojimo ostaviti sve sa strane i zamisliti sebe kao nemoćno, maleno biće u određenim, najčešće jako teškim životnim okolnostima te prenijeti emociju na taj način.

Upravo zato je prepričavanje u prvom licu nešto što često koristimo u našim pričama, bilo to duhovito ili emotivno, jer na taj način priča postaje osobnija, na neki način bitnija. Ljudi koji nas prate se često uključe u naše priče pa razgovaraju izravno s macama, što nam je posebno drago i simpatično, pogotovo kad imamo mace sa ”govornim manama” poput Verice, Arthura i Perice

Često pišemo i pjesmice, sklapamo stihove i rime – sve u svrhu toga da mace na našoj skrbi budu što bolje zapažene, da dođu do većeg broja ljudi i da im na taj način i povećamo šansu da pronađu svoj zauvijek dom.

Možete li ukratko reći, za sve one koji imaju dilemu – zašto je važno sterilisati čak i mačke koje žive u stanovima? I zašto je važno da pazimo i čuvamo slobodnoživuće mačke u našim gradovima?

Zadovoljni smo što se podigla svijest ljudi u vezi sterilizacija vlastitih ljubimaca.

Od 2011. kada smo na Facebooku osnovali Pravu šapu trudimo se doprijeti do ljudi i ukazati im na sve prednosti sterilizacije njihovih mačaka. Mnogo je važnih razloga koji govore za sterilizaciju, a osnovni su s jedne strane zdravlje i sigurnost samih ljubimaca, a s druge smanjenje populacije i patnje uličnih mačaka.

Prvo, sterilizacija i kastracija omogućavaju zdraviji život kućnih mačaka. Parenjem s nepoznatim mačkama često se prenose teške bolesti kao mačja sida i leukemija, a kod mačaka koje se ne pare stalna tjeranja ženki najčešće rezultiraju tumorima na mliječnim žlijezdama ili na unutarnjim spolnim organima. Nekastrirani mačori obilježavaju prostor urinom.

Drugo, sklonost bježanju i lutanjima nekastriranih i nesteriliziranih mačaka izlaže ih velikim rizicima koji proizlaze iz borbi za ženke i teritorij i iz samog parenja, a uz to su mačke u izlascima u doba tjeranja i krajnje neoprezne s obzirom na sve druge opasnosti vanjskog svijeta, od neprijateljski nastrojenih ljudi i pasa do automobila i padova s visine.

Glavni cilj Prave šape je promicati sterilizaciju i kastraciju mačaka kako bi se smanjio broj napuštenih mačaka na ulicama, a time i njihove patnja. Sterilizacija i kastracija vlasničkih mačaka koje izlaze van dio je tog problema.

Svako udomljeno kućno leglo oduzima mogući smještaj jednako tolikom broju nesretnih mačića s gradskih ulica, koji bi da se spase bili nečiji jednako umiljati ljubimci, a prepušteni cesti osuđeni su najčešće na kratak život koji će se sastojati od gladi, hladnoće, nasilja i najčešće dugog umiranja u mukama, a i oni rijetki koji prežive donosit će na svijet mačiće osuđene na isti začarani krug.

Taj krug može prekinuti samo podizanje svijesti o tom problemu i u ovom smo razdoblju na sreću imali mnogo slučajeva u kojima smo primijetili velik napredak u tom osvještavanju, ne samo kod vlasnika mačaka koje žive u stanovima i ne izlaze van, već pogotovo, i to je ono što nas veseli, kod mnogih vlasnika koji svoje mačke puštaju van. Njihove sterilizirane mace danas više ne stvaraju kućna legla koja zatim oduzimaju domove uličnim macama.

Koji su najveći problemi sa kojima se susrećete u svom radu? Ono – da vam neko da čarobni štapić koji će vas riješiti jednog problema – koji biste izabrali?

Zakonom regulirana obaveza sterilizacije/kastracije kućnih ljubimaca te slobodnoživućih mačaka, bitno bi olakšala posao volontera i drastično smanjila problem napuštenih životinja. U skladu s time i pristupačnije cijene sterilizacija vlasničkih mačaka te besplatne sterilizacije uličnih mačaka.

Naravno, ovo je utopija u našoj zemlji i o ovakvom potezu možemo samo sanjati, jer nažalost, Zakon o zaštiti životinja se i ovako ne provodi.

Šta biste vi savjetovali svima onima koji pomažu životinjama na bilo koji način – bez obzira bili pojedinci ili djelovali kroz udruženja? Kako da povećaju svoju efikasnost, šta je ključna stvar bez koje ovaj “posao” ne može uspjeti.

Usudila bih se reći da je ključno: strpljenje.

Strpljenje uvijek i svugdje.

Strpljenje kad je u pitanju edukacija o važnosti sterilizacije i kastracije jer samo mirnim i strpljivim pristupom možemo utjecati na okolinu i postojeće stavove.

Strpljenje kad je u pitanju udomljavanje jer nekad ne ide brzo koliko bismo željeli i voljeli, a nekad za mace koje su ”atraktivne” dobijemo u pola sata i po 20 upita potencijalnih udomitelja od kojih njih 18 nije ni pročitalo uvjete koje za pojedinu macu tražimo kad je riječ o *zauvijek domu*.

Strpljenje da macu koja je plaha priviknete na ljude, naučite da nisu svi ljudi zli, da steknete njeno povjerenje i zaslužite njenu ljubav.

Strpljenje kada lovite macu za sterilizaciju, a ona po 2 sata ne ulazi u lovilicu.

Strpljenje je zaista nešto bez čega ne možete funkcionirati ako se bavite ovom vrstom volonterskog rada.

Jako je bitna i suradnja, bila ona sa tetama čuvalicama, sa drugim volonterkama, sa ljudima koji hrane one mace na ulici – koje vi želite sterilizirati ili im pomoći, s institucijama, s veterinarima, naravno.

Bitna je iskrenost, transparentnost i dostupnost ljudima, bilo onima koji žele udomiti macu, ili onima koji su već udomili macu od vas (pa čak i nekog drugog) i koji vas pitaju za savjet u vezi mace.

Naravno, tu je i ljubav. Puno ljubavi za mace, životinje općenito, bez ljubavi ne ide.

Od praktičnih stvari izrazito su bitne kvalitetne fotografije, pismen i razumljiv tekst, malo iskustva s oglašavanjem na društvenim mrežama i oglasnicima.

U svemu ovome leži ključ efikasnosti, jer samo uz puno strpljenja, kvalitetnu suradnju, rad koji je potpuno transparentan i mnogo ljubavi možete mijenjati svijet na bolje.

Kakvi su vam planovi za budućnost? Nakon prodaje kalendara za 2015. šta dalje imate u planu od aktivnosti?

Moramo priznati da ne planiramo tako daleko u budućnost. Naše aktivnosti uglavnom su spontane i dođu kao rezultat nečije dobre ideje koju onda razradimo.

Planovi su nam čim više mačaka skloniti s ulice, izliječiti, sterilizirati, spasiti. Ostalo će sve doći samo po sebi.