čitajsamnom
Don't miss

Reportaža sa mini turneje po BiH: Bijambare, Olovo i Vareš

By on April 24, 2013

Autor: Hana Kazazović

Tekst o tome kako sam provela vikend na mini turneji po BiH prilikom koje sam obišla Bijambare, Olovo i Vareš, a sve  to zahvaljujući ekupon.ba koji mi je poklonio 2 kupona za dvodnevni aranžman u restoranu Panorama za dvije osobe u Olovu.

Iskreno, nisam do sada kupovala ništa u grupnoj kupovini samo iz razloga što uglavnom za Zenicu nema nekih meni interesantnih ponuda. Nažalost, jer sistem grupne kupovine zaista često nudi zanimljive ponude i velike popuste. Uglavnom, početkom maja se pojavila ponuda za dvodnevni aranžman u Olovu koja mi je privukla pažnju.

Nisam nikad bila u Olovu. I pomislih kako bi bilo zanimljivo otići tamo gdje zaista malo ko ide kao turista.

Sama sam kontaktirala ljude iz ekupon.ba i pitala ih da mi daju 2 kupona za ovu ponudu, da odem i napišem reportažu o posjeti. I njima se dopala ta ideja pa smo lako dogovorili saradnju i kuponi su brzo bili u mom posjedu. A onda je samo trebalo dočekati sunčano vrijeme da bi se posjeta i realizovala. Jer, kada kupite kupone imate na raspolaganju određeno vrijeme da ih iskoristite. Ja sam imala vrijeme između 17.3. i 17.5.

Početak mini turneje od 249 km i prva stanica – Bijambare

Odabrali smo sad ovaj vikend i odlučili krenuti oko 11 sati. Ja sam dan ranije rezervisala u restoranu Panorama sobe (što je inače obaveza jer ne znate da li ima slobodnog mjesta), pa mi je rečeno da se možemo prijaviti od 14 sati. Na put smo krenuli muž i ja sa mojim mamom i tatom.

Ja sam naravno proguglala šta to sve mogu vidjeti u Olovu, kako se dolazi do tamo i sl, pa smo odabrali put preko Semizovca. Vidjeh da ćemo proći pored Etno Begovog sela pa smo dogovorili da tu svratimo i vidimo kako sve izgleda. U vožnji sam pratila Google Maps i uz njih cestu, pa ugledah i table sa natpisom Bijambare.

Iskreno, nisam puno znala o njima šta su osim da ima pećina koju ljudi obilaze. Međutim, dok sam pratila putokaze i kako skrenuti za etno selo, ono nam je nekako promaklo sa lijeve strane – promašili smo skretanje.

To je inače velika boljka BiH turizma, odnosno čitave BiH. Veoma loše su obilježena skretanja i putevi, odvajanja i sl. Ako bilo kuda prolazite prvi put velika je šansa da ćete promašiti to što tražite.

Tako smo mi diskutujući o tome hoćemo li se okrenuti i vratiti ugledali skretanje za Bijambare i u momentu odlučili – ništa etno selo, idemo ovdje!

Bijambare

Ulaz u zaštićenu zonu Bijambara se plaća. 2 KM za odrasle, 1 KM za penzionere. Za djecu ne znam, moguće da je i za njih jeftinije. Pitali smo na ulazu koliko ima do pećina pa nam je čiko rekao 2 km. Sitnica, pa odlučismo ići pješke. Druga varijanta je sačekati vozić ili iznajmiti bicikl.

Bijambare2

Prelijepa priroda i čist zrak su nešto u čemu smo zaista uživali. Mislim, napominjem da smo iz Zenice pa je nama svaki atom kisika dragocjen ;)

Međutim, od posjete pećini nije bilo ništa jer nismo pročitali sve što piše na ulazu. Da smo čitali saznali bismo da se u pećinu ulazi vikendom u 2 termina – u 11 i 13 sati. Nama je bilo dugo čekati termin od 13 pa smo se odlučili vratiti. Inače, posjeta pećini se plaća 3 KM po osobi i čini mi se da su grupe od 5 do 30 osoba.

Uglavnom, ako krenete raspitajte se kad se može ući ako je radni dan (vikend je kako rekoh od 11 i 13). Nažalost pećinu nismo vidjeli, ali svejedno i bez nje ovu posjetu smatram veoma zanimljivom jer je priroda zaista prelijepa.

Bijambare3

Bilo bi puno lakše da same Bijambare imaju svoju vlastitu web stranicu i da se na njoj može saznati sve što vas zanima o njima. Nažalost, još uvijek je nema pa se morate snalaziti guglajući i čitajući tekstove koje je neko pisao o njima. Šteta, jer kako nam ljudi tamo rekoše, pećina je fenomenalna. A sve ostalo je idealno za jedno dobro čišćenje mozga. A eto, ja lično nisam skoro imala pojma o svemu tome.

Bijambare4

Olovo i restoran Panorama

Od samih Bijambara do Olova nema puno. I što je još važnije Panoramu ne možete promašiti. Na 4 km od nje imate pano koji vas obavještava o njoj, pa opet na 1,5 km. I to su panoi solidne veličine koje ćete sigurno vidjeti. Zašto ovo naglašavam? Zato što se na ovom primjeru veoma dobro vidi razlika između dobrog i lošeg obilježavanja – da je Etno Begovo selo imalo takve panoe mi bismo sigurno svratili i do njega. A ni Bijambarama ne bi bilo viška da imaju neki uočljiviji putokaz.

panorama

Uglavnom, Panorama sa razlogom nosi ovo ime. Iz bašte koja je prilično velika vam se pruža pogled na Olovo.

panorama pogled

Nažalost nisam slikala sobe ali vam mogu reći da su savršeno čiste i uredne. Imaju čak i TV. Hrana u restoranu je sasvim solidna. Ispred je veliki parking i koliko sam vidjela vrlo često svraćaju putnici da se odmore i okrijepe. U ovakvim objektima i ne očekujete neki luksuz ali je prijatno kad ono što dobijete premaši očekivanja.

Ono što zaslužuje posebnu ocjenu jeste usluga. Konobari i gazda su zaista više nego ljubazni i susretljivi. Moram napomenuti da oni nisu imali pojma da sam bloger i da ću pisati o svemu, pa da su se zbog toga kao nešto trudili. Dobili smo i više nego što je bilo uračunato u kupone, častili su nas kafama, dobili smo dodatne palačinke sa čokoladom, tako da smo baš prezadovoljni uslugom i smještajem.

A šta obići i vidjeti u Olovu?

Zaista, Olovo je veoma mali grad. Rekoše nam da ima nekih 3.000 stanovnika, te da je stanje u Olovu danas drastično bolje nego prije na primjer 3 godine. Međutim, čak i to bolje nije nikako dobro. Prošli smo kroz Olovo 2-3 puta i za to nam nije trebalo puno vremena. I za svo to vrijeme nismo sreli više od 5 ljudi. Olovo je prazno, pusto. Nema kafića, prodavnica. Tačnije, vidjeli smo 2 kafića ali nije bilo nikog u njima. Mene uhvatila neka tuga, prosto nisam znala šta da kažem.

U Olovu ima banja Aquaterm. Znam čak neke ljude iz Zenice koji su je posjećivali i bili jako zadovoljni. Sama banja se nalazi u centru, ne možete je promašiti nikako. Mi smo pored nje sreli 2 starije tete i pričali sa njima. Mještanke su i one su nas uputile kako da dođemo u gornje Olovo da obiđemo crkvu.

Do crkve smo se morali popeti autom, prilično uskom cestom. Ja sam čitavo vrijeme razmišljala o tome kako li je zimi živjeti tu i spuštati se kad padne snijeg. Ali isplatilo se jer je crkva prelijepa, a pogled koji se pruža sa tog mjesta fantastičan.

crkva u Olovu

Puno sam kasnije čitala o ovoj crkvi i ono što sam zapamtila jeste da je napravljena na mjestu na kojem je bila stara crkva koja je napravljena u 14. stoljeću. Izdržala je sve do 17. vijeka kada je zapaljena i uništena skupa sa samostanom.

Hana ispred crkve

Citat: Nakon velikog hodočašća od oko 5.000 vjernika god. 1866, sljedeće je godine podignuta drvena crkva. Ona se, međutim, 1913. srušila. God. 1923. pokrenuta je akcija za podizanje Gospina Svetišta. Izrada plana povjerena je arhitektu Karlu Pařiku (Paržiku). Radovima se pristupilo tek nakon nekoliko godina. U prvoj fazi 1930-32. god. crkva je izidana do krova i takva je ostala do 1936, kada je pokrivena. God. 1938. postavljen je kameni oltar s tabernakulom, izrađen po nacrtu K. Pařika. Portal je obložen bračkim mramorom 1961. god., što se najbolje ne uklapa u vanjski izgled crkve gdje dominira grubo tesani kamen. Osim što je tu odstupljeno od projekta, to je također učinjeno i kod izvedbe kora, a umjesto predviđene kupole izgrađen je drveni kružni svod. God. 1963-65. sanirani su temelji crkve.

Uglavnom, više o tome ima na Olovo – Svetište Majke Božje

Hana - pogled na Olovo

Takođe je u Olovu umro i fra matija Divković pa tu ima i ploča u njegovu čast, a moguće da je čak tu sahranjen. Priznajem, ni uz Google nisam uspjela naći tačno da li je ili ne ovdje sahranjen.

fra Matija Divkovic

Osim crkve malo smo se provozali i do Olovskih Luka u kojima je smještena Alma Ras, trenutno najpoznatije preduzeće u Olovu. Bili smo i u njihovom outletu, tu je i market koji radi čitav dan i čini mi se da su Olovske Luke taj neki razvijeni, odnosno privredni dio Olova. Činjenica, one nisu u kotlini nego imaju dosta mjesta za širenje tako da je veća vjerovatnoća da će se Olovo razvijati više na ovu stranu.

Uglavnom, to je bilo sve što se tiče Olova. Prespavali smo i odlučili krenuti nazad preko Vareša, da obiđemo i taj gradić koji, kao i Olovo nekim čudom pripada Zeničko Dobojskom kantonu.

Vareš i Vareš Majdan

Do Vareša smo na preporuku konobara Panorame krenuli preko Nišićke visoravni i planine Zvijezda. Postoji i put iz Olova uz Krivaju prema Zavidovićima ali nam je rekao da je lošiji i da ima dio makadama. Nakon prolaska ovim putem preko Zvijezde samo sam se pitala kako li izgleda to lošije ako je ovo bolje.

planina Zvijezda

Na Zvijezdi je još uvijek snijeg a cesta takva da je bolje ako ne sretnete nijedno auto iz suprotnog pravca. Svakako preporučujem veoma opreznu i sporu vožnju, kako zbog širine ceste, tako i zbog velike količine ostataka soli (pijeska) na cesti koji mogu biti opasni ukoliko kočite po njima. Ali je priroda prelijepa. I uopšte, sav ovaj put smo se samo čudili nepreglednim šumama kojima smo bili okruženi i koje nisu ni blizu posječene. Možda dijelom i zbog toga što smo na mnogo mjesta vidjeli natpis “Pazi mine” :(

U Vareš sa Zvijezde dolazite kroz veoma strašan tunel. Nažalost, nekad je možda i postojao znak kojeg trenutno nema pa u tunel ulazite iznenada i potpuno nepripremljeni. Nema nikakve rasvjete, nema čak ni onih mačjih očiju i ja sam bila ubijeđena da to u stvari nije tunel nego neka rupa u koju smo slučajno ušli. Užas i strahota. Tata kaže da mu je ovo jedna od 2 najgore situacije u životu do sada, toliko je strašno izgledalo. Kad smo vozeći nekih 5 km/h ugledali svjetlo sa druge strane svima nam je pao kamen sa srca.

A onda Vareš.

Vareš je simpatičan mali gradić koji je prije rata imao više zaposlenih ljudi nego što je u njemu živjelo stanovnika. Danas je situacija znatno drugačija. Ali o tome malo kasnije.

Obišli smo crkvu i napravili jednu grešku zbog koje i danas žalim. Naime, u Varešu je najstarija katolička crkva u BiH koju nismo vidjeli, nismo znali gdje je a bili smo dovoljno smotani da ne pitamo nikog. Mi smo vidjeli ovu novu, prošetali malo a onda se spustili do Vareš Majdana. E, to je tuga. Sve izgleda kao kulisa – nema ljudi skoro nikako, sve je nekako razrušeno i napušteno. Nije ni čudo što nas je jedan bračni par pitao jesmo li filmadžije jer kažu da tu i dolaze samo da snimaju filmove. Baš, baš tuga. Druga teta nam je rekla da je sve u raspadu i da svako normalan ide odatle.

Zaključak

Šta reći nakon svega? Hvala ekupon.ba koji mi je omogućio da upoznam malo bolje svoj zavičaj i da vidim šta je još Bosna i Hercegovina. Jer, živeći u Zenici, koja čak ni sama nije neki grad i ima milion problema, čovjek izgubi osjećaj i pomisli kako nam možda i nije tako loše. A onda odeš nekih 100 km dalje i vidiš da vrijeme stoji. Pored ceste vidiš isključivo porušene kuće, scene koje sam mislila da su daleko iza nas jer na ovim glavnim prometnicama više toga nema u tolikoj mjeri. I vidiš i čuješ prazninu. Stojiš u mjestu koje bi trebalo da vrvi ljudima i nema nikog. Gledaš u prazne poslovne prostore, razrušene fabrike i pitaš se da li je rat završen prošle godine ili prije čitavih 17.

I što je najgore od svega – pokušaš zamisliti rješenje, kako to sve popraviti.

I ne možeš.


About Cyber Bosanka

Blogerica - Cyber Bosanka Zaljubljenik u internet i društvene mreže. Radoznala i uvijek raspoložena za lično usavršavanje. Životni moto - Budi otvorenog uma. Ne radi drugima ono što ne želiš da drugi rade tebi.

20 Comments

  1. DobrilaM

    April 24, 2013 at 1:46 pm

    Eto se iznerviram svaki put na ovakve stvari. Bitno je da sva ta mjesta imaju načelnike, neku lokalnu vlast koji kukumavču da su ugroženi. Ne daj bože napraviti i realizovati plan razvoja turizma (a može i privrede). Ne. Jer to je posao NEKOG DRUGOG. Božji valjda, ne znam. Msm, ja da sam na njegovom mjestu, ja bih nas napustila obzirom da sva svoja očekivanja na njega usmjeravamo.
    Šteta, majke mi.

    • Cyber Bosanka

      May 2, 2013 at 9:36 am

      Nešto kontam da nas je već napustio :)

      A načelnik Olova je prošle godine postao čovjek koji je uspio napraviti čini mi se uspješno preduzeće (Alma Ras) pa kontam da će možda i od Olova napravi nešto.

      • olovo

        June 6, 2013 at 1:00 pm

        istina je za nacelnika…i sve ide polako i sigurno naprijed,…malim kracima…ali koracamo……Olovo je prije rata bila prelijepa carsijica,…sa rajom koja se gotivila i postovala medjusobno…i sad hvala bogu…ponovo se razvija u jednu prelijepu carsiju….malo je populacija opala…ali ..ako bude sve po planu..ponovo ce to doci na svoje..hvala na na blogu…sve je ispricano ukratko…i iskreno se nadam da ce vam ubuduce Olovo sa okolicom..biti jedna od drazih turistickih destinacija…imamo mi kapacitet…a konacno i nacelnika koji je Carsijsko dijete..i zna da cijeni ljepotu…..pozz

        • Cyber Bosanka

          June 29, 2013 at 8:00 am

          Hvala na ovom komentaru, drago mi je da stvari idu nabolje. I vrijeme je bilo, ne samo za Olovo nego za sva naša mala, divna mjesta :)

  2. Jelena

    April 24, 2013 at 9:35 pm

    Tuga. Toliko.

  3. rijecankaudublinu

    April 24, 2013 at 10:13 pm

    Tuga :-( napredak sporo ide, malo je onih koji mogu nesto promijeniti nabolje, Steta.

    • Cyber Bosanka

      May 2, 2013 at 9:37 am

      Mogli bi da hoće i da ne misle samo na sebe i svoj džep.

  4. CopyPaste

    April 26, 2013 at 8:27 pm

    Ovi putopisi su mi tvoji najdraži tekstovi :)

    • Cyber Bosanka

      May 2, 2013 at 9:38 am

      Vjeruj da i ja najviše volim pisati ovakve tekstove. Samo da je više prilika :)

  5. Sanela Agačević

    April 29, 2013 at 12:16 am

    Tačno ispod crkve je kuća gdje je odrasla moja mama. Tzv. Gornje Olovo. Sada tamo ne živi niko, prvo je umrla nana, pa onda dedo. Voljela sam ići gore kao dijete, i Olovo je tada imalo život. Ovo sada je zaista tužno, u kakvoj je grad situaciji …

    • Cyber Bosanka

      May 2, 2013 at 9:39 am

      A nas je neka bakica uputila kako da dođemo do crkve. Pa nam objasnila kako je to Gornje Olovo, a grad je kao Donje. Pa sam tek tu ostala bez teksta, mislim onako mali grad a ima ta dva dijela :D

      Još poslije pročitam da je to gornje bilo od nekog 14. vijeka, a donje nastalo tek u 20. Pa da ne povjeruješ :)

  6. dzeni

    May 3, 2013 at 6:47 pm

    ja se uopste ne slazem sa neki dijelom teksta koji je vezan za Olovo. U Olovu treba provesti veci dio zivota i tek tada imati dovoljno hrabrosti za komentarisati. Olovo je mali, ali najljepsi mali gradic koji oci mogu vidjeti! Olovo je patilo, al’ je jako i oporavlja se, i sve to zahvaljujuci Olovljanima, koji ga ne napustaju, i Olovljanima koji ga vole. Olovo je, ljudi moji, najjaci grad koji su moje oci vidjele. Kako sam shvatila, gospodza je provela samo jedan dan u Olovu i vjerujte mi na rijec, nije uspjela sve vidjeti… Izletiste “Zeleni vir”, nama dobro poznati “Spomenik” sa kojeg se Olovo vidi kao “na dlanu”, Orlju i poznati “Rimski most”, mnogobrojna mjesta koja su ukrasena steccima, i jos mnogo toga. Moj savjet je da se ponovo vratite u Olovo, i da prosetate sa nekim ko Olovo dobro poznaje, pa cete sljedeci put imati mnogo vise za napisati :) Olovo je svojom vodom mnoge ljude izlijecilo, i izlijecit ce ih aBd jos mnogo!
    Olovo se mora voljeti, vjerujte mi na rijec!!!!
    P.S. na Bijambarima ste mogli obici jos 3 pecine ;)

    • Cyber Bosanka

      May 3, 2013 at 7:34 pm

      Da, nažalost, ovaj put smo bili samo jedan dan i činjenica nismo imali nikoga da nas uputi šta obići i vidjeti. Ali taman eto prilika za neku drugu posjetu u kojoj bi vidjeli i ostale lijepe stvari.

      Ja znam da je Olovo patilo, nisam htjela širiti temu u tom pravcu i drago mi je da se polako situacija popravlja. A za ljekovitost sam i sama čula, neke ljude koji su prezadovoljni lično poznajem :)

  7. dzeni

    May 4, 2013 at 3:30 pm

    previse ste se razocarali Olovom, tako da sumnjam da cete se ponovo vratiti… ali vratite se, u manjem gradu, a toliko lijepih stvari vjeruj da nista jos vidjeli…. a na internetu ima mnogo toga, samo sto se niste snasli ;)… Olovo je moj grad, tu sam rodzena, tu zivim, mozda ga nekada i napustim,ali ako to ikada uradim patit cu za njim cijeli zivot. Pravi Olovljanin kada Olovo sa Gradine pogleda, ne moze ga mjeriti ni sa jednim gradom svijeta.
    Jedina njegova mana je sto mladima ne moze omoguciti zaposljenje, i zbog toga mnogi odlaze, ali popravlja se i to, kolko toliko … :)

    • Cyber Bosanka

      May 4, 2013 at 6:48 pm

      Nisam se ja razočarala Olovom, nego tom situacijom, jer se vidi da je malo ljudi u njemu, pretpostavljam zbog nedostatka posla i mogućnosti za ostvarivanje egzistencije. Drago mi je ako se to popravlja.

      A iskreno, voljela bih se vratiti ali da imam nekog vodiča poput vas, nekog ko baš voli i poznaje Olovo i ko bi mi mogao prenijeti sve ono što ljudi trebaju znati o njemu :)

  8. dzeni

    May 5, 2013 at 12:45 am

    Ja stvarno volim Olovo, i vidite i sami da sam osjetljiva na sve sto se kaze o Olovu ako nije bar malo lijepo, mada sam i sama svjesna situacije, koja se nazalost, ne nalazi samo u Olovu nego i u cijeloj drzavi :( Prva sam od tih koji nemaju posao, koji nisu mogli nastavit skolovanje zbog raspada Stupcanice i sl. Nazalost, zaustavila sam se na srednjoj Ekonomskoj, i posao trazim vec godinu dana :( Jedna od zelja mi je ostala pisanje, obozavam da pisem,skoro sve :)
    A ja znam dosta toga o Olovu, ali kao vodica Vam ne bih preporucila sebe, preporucila bih Vam neku stariju osobu, koja je rasla i ostarila na ovom prostoru. Ipak su oni ti od kojih ja i mladi poput mene koji volimo svoj grad, ucimo :)

    • Cyber Bosanka

      May 5, 2013 at 6:36 am

      Ono što je sigurno jeste da za Olovo nema zime dok ima ljude poput Vas koji ga toliko vole :) Nadam se i vjerujem da će sve uskoro biti bolje i da će biti posla, i za Vas i za ostale.

  9. CaraDara

    August 7, 2014 at 2:36 pm

    Meni ovo sve djeluje super – super u smislu odlaska u neki dio svoje zemlje, čisto turistički. To dosta rade Grci, koji su, koliko ih ja znam velike patriote u pravom smislu te riječi. Neko će reći, lako je njima, oni žive u Grčkoj ali meni je Bosna ljepša od Grčke iako nema more koje obožavam, a i sjećam se oduševljenja Bosnom kad su moji prijatelji iz Grčke dolazili kod mene.
    Htjela sam još reći da mi je odlično to otkrivanje malih mjesta sa velikom istorijom – to sam doživjela u Jajcu jer sam imala sreću da nas kroz Jajce provede pravi turistički vodič. Žalosno je samo ono što si i sama napisala u tekstu…

    • Cyber Bosanka

      August 7, 2014 at 3:32 pm

      Baš tako… A Jajce ja planiram isto jednu maksuziju. Taj gradić mi je jedan od najdražih u BiH

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *