Autor: Hana Kazazović

U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.
Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a treći kojeg imate priliku čuti je Tomislav Žuljević iz Viteza, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika F BiH .

Podcast – audio snimak:

Transcript podcasta:

Hana:

Za transplantaciju organa i doniranje organa u Bosni i Hercegovini ljudi se obično zainteresuju kada se pojavi u medijima vijest da neka osoba traži pomoć, skuplja novac da bi joj se omogućilo da ode na tu istu transplantaciju i da bi joj se spasio život. Ljudi kao ljudi, obično se organizuju, skupi se novac i toj jednoj osobi se pomogne, ali vjerovatno malo ko od vas zna koliko trenutno u Bosni i Hercegovini postoji ljudi koji preživljavaju zahvaljujući dijalizi i koliko njih bi moglo da potpuno promijeni svoj život i da ozdravi zahvaljujući transplantaciji organa.

Negdje sam pročitala podatak, mislim da je ta cifra tačna, odnosno prilično aktuelna, da u Bosni i Hercegovini trenutno ima oko 2800 bolesnika na dijalizi, a da ih je oko 1000 onih koji bi mogli da se izliječe zahvaljujući transplantaciji organa.

Ja isto tako nisam znala za sve ove podatke dok nisam razgovarala sa gospodinom Tomislavom Žuljevićem iz Viteza, predsjednikom Udruge dijaliziranih i transplantiranih bolesnika F BiH. Nisam imala pojma sa kakvim se sve problemima suočavaju bolesnici i ljudi koji se liječe dijalizom i koji čekaju na transplantaciju organa, nisam znala koji su sve problemi sa kojima se suočavaju, zašto se toliko dugo čeka na izmjenu zakona… Nisam znala da je jedna Hrvatska koja je nam je tu u komšiluku  skoro savršeno riješila taj problem sa zakonom koji se kod nas pokušava usvojiti – zakonom o podrazumijevanom pristanku na doniranje organa. Oni imaju oko 400 transplantacija godišnje dok se u Bosni i Hercegovini uradi njih dvadesetak u nekoliko godina. I zbog toga se naši ljudi moraju liječiti skupljanjem novca da bi išli vani i da bi se liječili vani. U Bosni i Hercegovini takođe organ vam ne može donirati niko ukoliko vam nije najbliža rodbina ili supružnik i to je takođe jedan od problema.

O svemu tome sam razgovarala sa gospodinom Tomislavom Žuljevićem pa poslušajte i njega.

Tomislav Žuljević:

Da, Federalna udruga je osnovana 9.3.2014. na inicijativu sedam kantonalnih, u stvari šest kantonalnih i jedne gradske udruge obzirom da su stvari tako postavljene da Fond solidarnosti pokriva troškove materijala propratnog i ostalih troškova koji prate dijalizu osim aparature. Onda smo došli do zaključka da je najbolje da napravimo udruženje na nivou Federacije kako bi mogli onda lakše ostvarivati neka svoja prava.

Hana:

Šta su neke glavne djelatnosti koje udruga obavlja, odnosno čime se uglavnom bavite?

Tomislav Žuljević:

Naravno, uvijek je to borba za bolju dijalizu jer pacijenata na dijalizi nikad neće nestati obzirom kako je mali broj transplantacija svake godine se povećava broj dijaliznih pacijenata. Recimo u zadnjih deset godina se uduplao taj broj i to je strašan podatak. Prije desetak godina imali ste u Federaciji BiH oko 1000 pacijenata, sad je blizu 2000.

A drugi nam je cilj i možda i najvažniji da se poveća broj transplantacija, da radimo na promociji darivanja organa, da podignemo svijest kod ljudi o važnosti darivanja organa i našim akcijama i uličnim i svakim drugim, a i u promjeni izmjene i dopune zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja.

Hana:

Šta su vam najveće smetnje i prepreke sa kojima se suočavate?

Tomislav Žuljević:

Najveći problem je nerazumijevanje našeg položaja kao pacijenata, pogotovo dijaliznih. Trebao bi svako otići na dijalizu malo da pogleda kako ljudi žive koji su četiri sata ja uvijek kažem privezani za aparat, gdje vam se krv čisti 12 do 13 puta ulazi u aparat pa se vraća i onda kad se taj tretman završi vi izgledate kao da ste iz veš mašine izvučeni.

Najbolji način liječenja je transplantacija. Kad govorimo o transplantaciji moramo govoriti o darivanju organa. Tu dolazimo do nerazumijevanja ljudi. Ljudi ne razumiju da su prije svega potencijalni primatelji. Nekako se stalno stavljamo u poziciju davatelja a u stvari je statistika neumoljiva i ona kaže da je 20 puta veća mogućnost da će nam zatrebati neki organ za transplantaciju nego da ćemo i sami biti donori. U tom smislu kažem pokrenuli smo izmjene i dopune zakona. Imamo nerazumijevanja i kod zastupnika u parlamentu, tako da kažem ja se iskreno nadam da će se svijest kod tih ljudi, mislim prije svega kod zastupnika promijeniti, da će malo drugačije razmišljati o zakonu i da će se taj zakon usvojiti jer on bi bio stvarno dobra podloga za povećanje broja transplantacija u F BiH, gdje bi spašavali ljude, vraćali bi ih, društveno bi bili korisni, vratili bi ih njihovoj obitelji jer znate kad je pacijent na dijalizi, ne trpi samo pacijent, trpi čitava obitelj. I sam sam bio na dijalizi, transplantiran sam, znam šta to znači…

I na kraju ovaj bi zakon, izmjene i dopune zakona doprinijeli da bi se napravile ogromne uštede u zdravstvu jer je zaista liječenje dijalizom puno, puno skuplje od liječenja transplantacijom.

Više informacija o Udruženju možete pronaći na http://www.ditb-fbih.org/

Želiš obavijest na email kada bude objavljen novi tekst?