Slučajno ili ne, ali nakon nešto više od dvije godine korištenja Twittera tek sam u četvrtak bila na svom prvom TweetUp-u (sastanku tviteraša). I što je još zanimljivije to se desilo u gradu koji sam tom prilikom posjetila tek drugi put u životu – Banjaluci. Činjenica, moja prva posjeta Banjaluci je bila prije nekoliko godina, nešto poslom, na par sati, a ostala mi u sjećanju zbog putovanja. Tada smo išli preko Prnjavora a vraćali se preko nekakvog Borja, po kiši, pa sam pri dolasku u Zenicu pomislila “Draga Banjaluko, fina si al’ si mi nekako daleko i jako je teško doći do tebe”.

Ovaj put sam putovala sa Tarikom i Kemom, u crvenom golfu dvojci, preko Vlašića. Ko nije išao tim putem nije ništa propustio, osim ako nije željan krivina. Mene su umorile propisno jer ne volim vožnju u kojoj nemam mogućnosti da ostanem u uspravnom položaju bar minut prije sljedećeg zanošenja, ali šta ću. Ko mi je kriv što nisam ostala u Vojvodini gdje je sve ravno :)

Povod za okupljanje je bio #FrontalTweetUpBL . Za one koji ne znaju TweetUp je sastanak/druženje tviteraša a organizuje se kad nam padne na pamet, sa povodom ili bez. Za dolazak nije potrebno ništa izuzev saznanja o održavanju istog i volje za dolazak. Ovaj u Banjaluci se organizovao onako, da se upoznamo, družimo, te kako se ispostavilo na kraju – da se dobro najedemo. Ne znam kako je na drugim TweetUp-ima ali domaćini iz Banjaluke su postavili visoke standarde što se tiče organizacije :)

Upoznala sam zaista puno ljudi koje inače pratim na Twitteru i definitivno je super sresti se licem u lice sa ljudima koje si do tada znao samo kao avatare na Timelinu Twittera. Ono što sam nakon svih dosadašnjih upoznavanja zaključila jeste da svi oni ozbiljni avatari sa kravatama nisu uopšte takvi u prirodi. To im je maska, dio imidža valjda, a moram priznati da je dobro da nisu tako ozbiljni stalno.

Ovaj put sam imala mrvicu više vremena za šetnju po Banjaluci i moram reći da mi se jako sviđa. Lijepa je, čista, uređena i ipak vrijedi podnijeti onu muku oko putovanja da bi se vidjela. Definitivno neće ponovo proći nekoliko godina dok je ponovo posjetim.

Još jednom hvala domaćinima koji su nas onako lijepo ugostili, a posebno hvala Kemi i Tariku koji kažu da im nisam bila težak saputnik. Valjda ne lažu :D