čitajsamnom

Zašto ja, budala, redovno izlazim na izbore

By on September 29, 2016

Autor: Hana Kazazović

U zadnjih par dana sam u razgovoru ljudima spominjala ovaj film. Ne znam da li ste ga gledali, ali bih voljela da ga pogledate, po mogućnosti prije samih izbora. Zašto?

Zato što film oslikava put na kojem se uveliko nalazimo. Ispod je uvod koji objašnjava suštinu radnje, pa možete pogledati i samo njega ako za više nemate živaca / vremena.

Poenta je u sljedećem – određena grupa ljudi koja se može nazvati pametnim ili onim koji koriste mozak pri donošenju odluka puno razmišlja, analizira, planira… S druge strane, ona druga grupa ljudi koja u velikom broju svojih odluka ne koristi mozak, nego ih vode neki drugi organi, se povećava – prvo brojčano, a drugo preuzimajući dominaciju u svemu. U filmu je iskarikirana situacija na planeti za nekih 500 godina – IQ je drastično pao kod svih, ljudi su došli u situaciju da nemaju šta jesti jer nisu vodili računa ni o čemu, a na vrhu države je blago rečeno budaletina.

Vrti mi se ovaj film u glavi već danima jer sam u nekoliko razgovora sa pametnim ljudima čula super argumentaciju o milion tema. Složila sam se sa njima da je super pričati, analizirati, gledati šta se i kako može popraviti.

Ali prosto, pitam se i pitam sve ostale – da možda mi malo ne pretjerujemo?

Jer, dok se mi ‘pametni’ okupljamo diskutujući i tražeći mane u skoro svakoj stvari koju vidimo oko sebe, neki drugi ljudi ne pričaju puno nego djeluju.

Već 20 i kusur godina.

Mi ‘pametni’ bismo nekako da dobijemo idealnu varijantu, savršenu ponudu kojoj nećemo moći ništa pronaći kao grešku. I čekamo da se to desi, osuđujući sve pokušaje koji se usude ponuditi nešto drugačije. Tražimo greške i kritikujemo, tvrdeći da time želimo bolje, naprednije, savremenije…

A onda se okreneš oko sebe i shvatiš da je previše onih koje nije briga i koji ne misle i ne analiziraju, nego kao poslušnici izađu i glasaju za onog ko im je blizak  – ko im je pomogao da dobiju posao – za koga im je vjerski poglavar rekao da je dobar i sl.

Boli njih briga za sve analize, uspjehe, poteze i ostalo.

Pitam se često gledajući oko sebe – ko je tu pametniji?

Mi, koji kao znamo sve i sjedimo, palamudimo o tome šta je moglo ili treba bolje?

Ili oni, koji ne misle previše o bilo čemu i ne analiziraju, nego ustanu i urade posao?

Ili da kažem ovako – mislite da neko od ljudi koji već godinama biraju stranke koje su na vlasti sjedi kod kuće i analizira – da li ta stranka ima šanse, šta ako ne dobije većinu, hoće li koalirati i sa kim i sl?

Po mom mišljenju, sama činjenica da nas godinama vode oni koji izbore dobiju u malom procentu, npr. sa 20-30% od ukupnog broja onih koji izađu (a bude ih jedva 50%), dovoljno govori za sebe o tome ko je tu koliko pametan.

I sjetite se koliko ste se puta sklonili jer „pametniji popušta“, koliko ste puta odustali jer „nemam se ja šta sa budalama zajebavati“ i koliko puta ste se pitali kad je sve otišlo u klinac i kad su ljudi manje sposobni, pametni, pošteni – preuzeli sve oko nas.

Šta sam htjela da kažem?

Možete biti ‘pametni’ i znati već unaprijed da su svi isti, da će se svi pokvariti, da su sve stranke iste i sl, te ostati kod kuće puštajući budale da odrade posao i za vas.

A možete biti i ‘naivna’ budala kao što sam ja i 2. oktobra birati nekog ko vam je blizak po načinu razmišljanja, stavovima, ideji – ne misleći o tome kakve su mu šanse i ne osuđujući sve unaprijed na propast. Jer jedino što je u ovoj BiH sigurno jeste to da je sve moguće, ali bukvalno.

Možete, naravno, i nacrtati Batmana na listiću, što je takođe legitimna opcija. Ako dobijemo par hiljada Batmana na listićima možda se lik smiluje pa umjesto sljedećeg filma izabere da se kod nas kandiduje na izborima.

Ali nemojte, molim vas, da živimo idiokratiju i da se onda čudimo što nam je ovako. Taj izlazak na glasačko mjesto traje najviše pola sata, a sljedeće 4 godine svi živimo njegove rezultate.


About Cyber Bosanka

Blogerica - Cyber Bosanka Zaljubljenik u internet i društvene mreže. Radoznala i uvijek raspoložena za lično usavršavanje. Životni moto - Budi otvorenog uma. Ne radi drugima ono što ne želiš da drugi rade tebi.

2 Comments

  1. Mirna

    September 29, 2016 at 7:35 pm

    Izlazim na izbore otkako sam postala punoljetna i smijem glasati. Evo na zadnjim izborima su “ti moji” dobili tek mali postotak, ali meni je savjest čista, jedan glas je bio i moj.
    I ti vodiš malu predizbornu kampanju, daješ na znanje koliko je važno izaći i birati, nudiš onima malo polijenima programe kandidata, trudiš se da vam svima u gradu bude bolje. To će vjeruj mi donijeti puno više nego jedan glas.
    A sve ako i ne pobijedi onaj koji će raditi za dobro gradu i ljudima, ti si svoju obavezu ispunila.

    • Cyber Bosanka

      October 2, 2016 at 11:14 am

      Tako nekako i ja razmišljam. Donesem odluku da se neću miješati, pa me onda ponese želja da dam koliko mogu u toj borbi za demokratiju i za bolje sutra. I da, vječito sam u manjini, ali prosto ne odustajem zbog toga.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *