Zašto je Ivo Andrić moj omiljeni pisac?

By on March 13, 2012
220px-Andric_Ivo

Jutros Mahlat napisa da je na današnji dan 1975. godine umro Ivo Andrić. I osjetih potrebu da napišem nekoliko rečenica…

Konkretno, baš juče završih sa čitanjem knjige “Smrt je neprovjerena glasina” Kusturice, a jedna od stvari koja je postala sinonim za Kusturicu jeste Ivo Andrić. Ne zbog Andrićgrada koji gradi, nego zbog njegove opčinjenosti djelom Ive Andrića. Neću pisati o knjizi ali ako vas ona zanima preporučujem osvrt na istu koji je napisala Milja Lukić – Biti svoj, uprkos svemu (“Smrt je neprovjerena glasina”, Emir Kusturica). Zbog tog osvrta sam je dijelom i ja pročitala. Kao i zbog toga što uvijek volim da donosim svoj sud o svemu. Iz istog razloga vrlo često čitam kolumne ljudi sa kojima se često ne slažem i posjećujem portale koji se ne uklapaju u neke moje stavove.

Jednostavno – volim čuti drugačija razmišljanja i pokušati shvatiti zbog čega su drugačija, zašto se razlikuju od mojih i kakve su šanse da ima istine u njima a da ja mislim pogrešno. Valjda sam tog nekog “otvorenog uma”, tako bi se valjda mogla opisati ta moja osobina.

Ali da se vratim na Ivu. Kusturica u svojoj knjizi par puta ponavlja da bi kao kaznu za tutumrake uveo čitanje svih Andrićevih djela. A ja bih na to dodala – i Selimovićevih. I uopšte, svako koga Bosna i Hercegovina zanima na bilo koji način bi trebao pročitati sva djela Ive Andrića i Meše Selimovića. Tek nakon toga bi mogao bar malo shvatiti kakvi smo, odnosno koliko smo komplikovani, i dobri i loši.

U mom ličnom izboru kojeg od njih dvojice više volim prevagu je odnijela jedna knjiga, a to su “Znakovi pored puta”. Da nema nje nikad se ne bih mogla odlučiti, ali su “Znakovi pored puta” moja sveta knjiga.

A što se tiče svih onih razvlačenja i natezanja oko toga čiji je Ivo pisac (a ista stvar je i sa Mešom) odgovor je za mene vrlo jednostavan – svakog onog ko se pronađe u njihovim djelima. Za mene je moj. I hvala mu na svakoj riječi koju je napisao.

A na kraju, od njegovih citata izdvojiću samo dva:

- U zemlji mržnje najviše mrze onoga ko ne umije da mrzi.
– Čim jedna vlada osjeti potrebu da svojim građanima obećava putem plakata mir i blagostanje, treba biti na oprezu i očekivati obrnuto od toga.

About Cyber Bosanka

Blogerica - Cyber Bosanka Zaljubljenik u internet i društvene mreže. Radoznala i uvijek raspoložena za lično usavršavanje. Životni moto - Budi otvorenog uma. Ne radi drugima ono što ne želiš da drugi rade tebi.

15 Comments

  1. josipinjic

    March 13, 2012 at 7:48 am

    I meni je Ivo Andrić, uz Mešu Selimovića, jedan od najboljih pisaca koje sam čitao. Travnička Hronika je knjiga kojoj se često vraćam, ali to je možda i iz sentimentalnih razloga jer sam rođen u Travniku. MOžda ne bi bilo loše da napišeš nekad par redaka i o knjizi Emira Kusturice. ja volim čitati biografije i moguće da se jednom odlučim i za čitanje njegove.

    • Cyber Bosanka

      March 13, 2012 at 7:53 am

      Milja je u onom svom tekstu napisala otprilike sve što i ja mislim. Ali u pravu si, možda i napišem.

      I da, kad spomenu Travnik, ja mislim da u tom gradu ima neka čarolija. Toliko dobrih, vrhunskih ljudi je dao taj grad, i kad god to kažem mama mi fino “objasni”: “Pa to ti je bio vezirski grad” :)

  2. Irena

    March 13, 2012 at 9:02 am

    “Nema toga što ne može čovjekov duh, ali ne bez posljedica!”

  3. Milja Lukić

    March 13, 2012 at 10:51 am

    Ne samo zbog Nobelove nagrade, Ivo Andrić JESTE naš najveći pisac! Pod “naš” mislim na bivšu Jugoslaviju. Mnogo mi se svidelo Jergovićevo pisanije o tome: http://www.e-balkan.net/drugi-piu/12758-jedan-andriev-izbor.html#.TzWek1yS_cc.facebook
    Dok sam radila u školi, čula sam jednu bivšu učenicu kako savetuje drugu, kojoj predajem: “Ako obožavaš Andrića i Disa, završila si posao – imaćeš peticu.” Oni (osnovna škola) doduše u lektiri još nisu imali Miljkovića, B. Stankovića, Krležu, Selimovića… inače bi im za peticu bilo potrebno mnogo više. :)
    Kako deca očas posla “provale” kakvi smo i šta volimo!

    • Cyber Bosanka

      March 17, 2012 at 11:40 am

      Hahaha, i u moje vrijeme se znalo za svakog profesora šta voli i na šta je “slab” :D

  4. Zdenka

    March 13, 2012 at 1:38 pm

    Travničku Hroniku sam po drugi put pročitala prošle godine. Knjiga nad knigama! (Nisam iz Travnika!)

    • Cyber Bosanka

      March 17, 2012 at 11:41 am

      Ja nisam odavno, mogla bih ponovo. Dobro ste me podsjetili :)

  5. Senad Meškin

    March 13, 2012 at 3:50 pm

    Prokleta avlija

  6. josipinjic

    March 13, 2012 at 3:58 pm

    Da, ta priča o vezirima je super ispričana u Hronici. Puno specifičnih običaja “običnih” ljudi i, meni posebno simpatičnih i poznatih, lokalnih izraza. Zapravo jedno bezvremensko djelo o ljudskim odnosima iz kojeg se i danas može učiti.

  7. Branko

    March 13, 2012 at 10:27 pm

    Nevjerovatno, prije no ovdje, naletih na ovo pismo http://www.orbus.be/aktua/2009/aktua2787.htm

    Sta novo kod tebe cyber :)

    • Cyber Bosanka

      March 17, 2012 at 11:42 am

      Uh, jest’ se ovaj raspisao… :)

      Nema ništa posebno, a i što bude ja to sve opišem ovdje :D A kod tebe?

  8. Charly

    March 18, 2012 at 5:58 pm

    Ivu Andrica ne volim. Priznajem da ima djela sa kvalitetnim idejama, mislima i zaključcima. Bez obzira sto nekog ne volimo, slazuci se u jednom dijelu sa Cyber bosancicom, treba ga upoznati. Tako funkcionira culstvo kod covjeka. Da nema lazi nebi znali sta je istina… Poenta je u znanju !

  9. and1

    April 23, 2013 at 1:51 am

    Evo jednog izvrsnog, naucnog, I isitinski kriticnog osvrta na autobiografiju “Smrt je neprovjerena glasina” Emira Kusturice. Milodragovich je predavac na nekom poznatom univerzitetu u USA, I istinski je raskrinkao Kusturicinu demagogoiju. Na ovom blogu se nalazi prevod:

    http://kusturicaglasina.blogger.ba/arhiva/2013/04/22/3530193

    I sa fusnotama:

    http://kustabiografija.wordpress.com/2013/04/22/osvrt-na-autobiografiju-emira-kusturica-smrt-je-neprovjerena-glasina/

    Po mom misljenju, ovo je jedan od najboljih I najdubljih osvrta sto sam u zadnjih par godina procitao.

  10. E svasta

    December 8, 2013 at 12:20 am

    Cuj raskrinkao Kusturicu, pa nije on zavjerenik da se raskrinkava! Mrznja je cudo sunarodnice, oslobodi se.
    Nema nikakve zavjere pa nema poterebe ni za raskrinkavanjem.
    To je samo u glavi Johna Milodragovicha ( kakav historijsko konglomerat u imenu). A kome je on profesor kad je i sam zaveden i zavadjen sa umom svojim. Mrznja je cudo kako zasljepljuje ljude i pravi neljude.
    Aj da ne gubim vrijeme
    ostaj u zdravu razumu

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>