CB 18: Zašto želim ukinuti profile na društvenim mrežama i kampanja koju vrijedi podržati + preporuka za važan tekst

Autorica: Hana Kazazović

Pročitam neki dan tekst Paula Jarvisa, a to je jedan čiko bloger iz daleke Amerike mislim. I on piše o tome kako se blogovanje promijenilo i pretvorilo u trku za masovnošću, a on bi radije bio samo bloger. Kaže da je kao bloger uvijek znao kome piše i zašto i da je bio okružen nekom manjom grupom ljudi. A sad u ova moderna vremena se pisanje svelo na trku za viralnošću i većom čitanošću i kad ganjaš takva mjerila, onda ispadne da ti je bitiniji kvantitet od kvaliteta i potpuno se sve promijeni.

Prepoznah se u njegovim mukama. I ja sve češće maštam o tome da smanjim doživljaje, odnosno poželim da ukinem sve društvene mreže. Ostavila bih samo Twitter jer mi je on nekako najlakši za kratku komunikaciju i ispaljivanje misli onako kad mi padnu na um. Podsjeća me na kafu u prolazu tokom koje onako ćaskamo i ne moraš se truditi da izgledaš lijepo i da budeš u stilu kao na Instagramu.

Poželim najviše ukinuti Instagram, jer dobijem komplekse od tih uljepšanih života. Ali se onda sjetim da Instagram najviše koristim da pratim Bekama, a ako ga ukinem onda neću to moći pa ostajem. Možda ću mjutovati ostale ljude pa će mi ta mreža u stvari biti Bekagram. Što, šta fali?

Uglavnom, već sam to spominjala i ja definitivno nisam od onih koji danas pričaju jedno a sutra drugo, nego se često ponavljam :D Moguće da najveći dio svoje komunikacije svedem na inboxe i na blog – pa koga zanima neka mi dođe ili neka se pribilježi da mu stižu mailovi nekad i taman. Samo još da pozavršavam neke poslove pa stignem sve to fino organizovati, a ne da djeluje kao da me neko iskopčao iz struje iznenada.





Od mog posljednjeg dnevnika sam bila i u Višegradu i u Cazinu i u Sanskom Mostu. Nešto sam od svega ispisala i objavila, a nešto je u pripremi. Ovdje ću vam posložiti linkove redom, ako ste šta propustili a zanima vas. Meni su svi ti tekstovi podjednako dragi, nemojte me pitati koji najviše. Samo ću vam reći da je privilegija moći ovo sve obići i vidjeti uživo, prohodati ćuprijom na Drini, vidjeti stari grad Ostrožac i svuda upoznati super ljude :)

Kažem često da se ponavljam, ali ja stvarno svuda nađem neke super ljude i bude mi lijepo, a ne vjerujem da je baš do mene :))

Ceca Novaković u Višegradu vodi udruženje “Aska” a fotografija joj je hobi, ljubav i terapija

Miroslav Šimšić – volio bih ostati ovdje i naći svoj put, baviti se nečim što me ispunjava i biti sretan

Višegrad – lijepi, stari grad u koji se mora otići maksuz. A onda ćete odmah smišljati razloge da dođete ponovo

Arslan Arnautović: “Promijenio bih obrazovni sistem jer u obrazovanju je ključ”

Lejla Hairlahović – Cazin: Odlasci više nisu toliko stvar novca, nego atmosfere u društvu

Cazin – gradić koji bi mogao brendirati gostoprimstvo i kojeg vrijedi upoznati





Šta vam posebno preporučujem – kampanja koju vrijedi podržati?

A nije politička :)

Mjesecima pratim nešto što često zovem najboljom stvari koja se desila u BiH ikad, a posebno na internetu i u posljednje vrijeme. Radi se o priči – projektu – kampanji pod nazivom #ŽeneBiH. Tri super cure koje su inače drugarice su u martu ove godine odlučile da na društvenim mrežama malo ispromovišu žene iz BiH istorije. To su sve bile žene koje su značajne za BiH ovakvu kakva je danas, ali nisu nešto poznate nego su skrajnute ili zaboravljene. Dijelom zato što su žene a dijelom vala i zato što mi ni o čemu ne vodimo računa.

I taj mart mjesec je pokazao da one to super rade i da postoji interes među ljudima da ta priča dobije nastavak. I desilo se, na veliku radost mnogih. Osmislile su knjigu u kojoj će biti predstavljeno 50 žena. Bonus na sve je da je svaku od toh 50 žena ilustrovala 1 ilustratorica / umjetnica iz BiH. Ilustracije su predivne i ja jedva čekam knjigu!

A knjiga će biti uskoro. Odnosno one su odlučile da je izdaju same i pokrenule su crowdfunding kampanju. Već su skupile potreban iznos i nije stvar više u tome da kampanju treba podržati da bi uspjela jer je – uspjela. Odmah u prva 24 sata čak :))

Radi se o tome da vi u ovoj Indiegogo kampanji u stvari možete rezervisati svoj primjerak knjige. Ja sam to odmah uradila jer, kako stvari stoje, za ovom knjigom će biti jagma. Zato vam sve ovo pišem i dijelim link, jer mislim da i među vama koji ovo čitate ima sigurno onih koji će htjeti bar 1 primjerak knjige za sebe. Ako meni ne vjerujete pogledajte video u kojem se vidi i knjiga i predivna je.

Evo link za kampanju, već je skoro na 400% uspješnosti i to je fenomenalno! https://www.indiegogo.com/projects/knjiga-zenebih#/





I umjesto neke posebne mudrosti na kraju, ostaviću vam jedan tekst o kojem razmišljam od kako sam ga danas pročitala. Autorica je Anđa Marić, a tekst se zove “Small talk” o negativnim stvarima opojan je kao droga.

Prepoznala sam se u ovome o čemu ona piše. Previše pričamo o ružnom, stalno smo nekako fokusirani na ružno i negativno. Da, okruženi smo time ali evo cijeli dan kontam šta je uzrok a šta posljedica. Da li smo možda okruženi time jer samo o tome mislimo i pričamo ignorišući lijepe stvari? Da li je moguće biti dobro ako samo mislimo o lošem? Ako ne vidimo lijepo. Ne znam., stvarno ne znam. Ali kažu svi da dobiješ ono na šta se fokusiraš i u skladu sa tim nije ni čudo da dobijamo stalno ružnoće.

Šta vi mislite o tome?

Ostajte mi zdravo i dobro, do sljedećeg pisanja i dalje <3


 — — 

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X