Autor: Hana Kazazović

Mjesecima nisam čitala knjige. Tačnije – od avgusta. Kad me projekat «BH ljudi» u potpunosti okupirao i oduzeo mi svo slobodno vrijeme maštala sam o tome kako čitam. Čak i kad se dešavalo da imam slobodnog vremena nisam uspijevala da se fokusiram na čitanje i da se prepustim nekoj knjizi. A one su se samo redale jer nisam prestala da ih skupljam, slažem i planiram za čitanje.

Ne znam je li se to vama nekad desilo, ali valjda je mozgu potrebno da neke stvari preradi i da se iz jednog načina rada prebaci u drugi. Iz onog ubrzanog u kojem sam po gradovima tražila ljude i dogovarala susrete sa njima, trebalo je vremena da se mozak navikne da više nema potrebu da se bavi tim. I da, nakon odmora, zaista ponovo uzmem u ruke knjigu. I to jednu od dvije koje sam čak nosala sa sobom za svaki slučaj, odnosno za situacije u kojima ću možda imati vremena pa da ga eto, ne trošim uzalud.

«Čovjek po imenu Uve» – vidjela sam da su ga mnogi čitali i preporučivali. Tačnije, rasla mi je želja da je pročitam sa svakim osvrtom na koji sam naišla – od blogera, prijatelja po društvenim mrežama, preporuka na raznim mjestima. Nisam čitala sve te preporuke detaljno jer mi je bila želja da sama otkrijem i o čemu se u knjizi radi i kakva je, ali je suština i ono najvažnije stiglo do mene – Uve je knjiga koju vrijedi i treba pročitati.

I evo, nakon što sam sklopila njene korice moram se složiti sa svima koji su to pisali – Uve je knjiga koju treba pročitati. Bez obzira što mi je na momente tako išao na živce i nervirao me svojim ponašanjem. A najviše zbog toga što sam neke dijelove sebe prepoznala u njemu pa je valjda normalno da ti takve stvari smetaju.

Uve je lik kakvih danas nema puno. Uopšte se ne trudi uklopiti se u sredinu. Umjesto toga on se drži svojih pravila i radi sve da bi se ona ispoštovala. Zbog toga mnogima djeluje odbojno, hladno i zatvoreno, dok je njegova suština u stvari potpuno drugačija.

I ja bih sad možda mogla ispričati suštinu onog oko čega se vrti radnja ali neću – zato što ni ja nisam to znala prije čitanja i bilo mi je baš drago to otkrivanje cijele priče, poglavlje po poglavlje. Onako kako je pisac vjerovatno i zamislio da bude.

Zato neću reći više ništa, osim da je stvarno i iskreno preporučujem, ako među vama ima onih koji je nisu čitali. Ja sam na kraju saznala da je knjigu napisao švedski bloger i da je čak po njoj snimljen i film koji je bio švedski kandidat za Oskara. Pogledala sam i njega odmah i preporučujem i njega.

A ja nisam mogla pronaći bolju knjigu za povratak među čitatelje, onu koja će na pravi način upaliti tu strast i želju da ovu zimu provodim baš na ovaj, inače meni omiljeni način.

Knjigu naravno poklanjam.

Način da osvojite knjigu je pisanje komentara na Facebook stranici, ispod posta. Ukoliko je želite, komentare pišite na post – link ovdje do srijede (13.12.2017.) u 12 sati. Ja ću onda random metodom jednog dobitnika izabrati i dobiće ovu knjigu :)

Za sve ostale koje zanima knjiga – Lagunine knjige se mogu kupiti u knjižarama Kultura u Banja Luci, Tuzli i Sarajevu. Takođe, knjige mogu da se kupe i preko sajtova www.laguna.rs iwww.delfi.rs