Ovo je tekst koji sam maloprije obećala napisati. Sve je krenulo od sljedećeg tvita:

A onda je došlo do iznošenja stavova i argumenata koji su se pretvorili u “razgovor” koji ipak traži malo više prostora. Zato pišem tekst.

Zašto sam Faruku savjetovala da nastavi raditi kao freelancer?

Zato što sam od 1997. godine u privatnom biznisu, a od 2001. do prošle godine sam lično bila samostalni poduzetnik, tačnije poduzetnica. Prvo sam sa kolegama imala obrt – jednu vrstu štamparije, a onda od 2006. sam bila vlasnica trgovačke radnje. Kada smo nas troje 2001. godine krenuli u registrovanje svog privatnog biznisa imali smo nekoliko mjeseci rada “na crno” iza sebe i par stalnih mušterija. Te naše mušterije su imale želju da posluju sa nama regularno a i mi smo željeli raditi ozbiljno pa smo se registrovali.

Imali smo dilemu – doo ili obrt, pa smo uz konsultacije sa knjigovođom odabrali obrt – sve je isto što se tiče poslovanja samo su manje obaveze. Tako je i krenulo. Kada sam ja 2006. godine pokrenula svoju trgovačku radnju takođe je nisam registrovala kao doo nego kao STR. Manje obaveze su bile presudne i tada.

Kao vlasnik obrta ili trgovačke radnje plaćaš jeftinije pokretanje radnje – troškovi ne prelaze 200 KM. Mjesečne obaveze su, ako sam radiš, otprilike do nekih 400 KM doprinosa za penziono i zdravstveno osiguranje. Imaš još fiksne troškove – prostor, telefon i ostalo. I godišnju taksu na firmu u zavisnosti od djelatnosti. Meni je za trgovinu bila 300 KM a za obrt kolegama oko 100 KM. I to je sve.

Posluješ regularno – izdaješ račune bilo gdje u zemlji i inostranstvu, imaš firmu u suštini.

Šta ne valja kod obrta? Jedina stvar koja ne valja je to što te tretiraju kao fizičko lice. I to ne samo zbog toga što čitavom svojom imovinom odgovaraš za poslovanje obrta, nego zbog glupih zakona koji ga uređuju. Konkretno – kao vlasnik obrta sebi ne isplaćuješ platu, plaćaš samo doprinose na minimalac. Sav prihod koji ostvariš se vodi kao tvoj prihod i plaćaš 10% poreza na njega godišnje. Ako ti zatreba kredit u banci – bilo tebi kao fizičkom licu bilo firmi – teško ćeš ga dobiti. Zašto? Zato što banke kredite daju onima koji su registrovani kao doo – djeluju im ozbiljnije. I zato što ti ne primaš platu preko njih,  a to im je uslov – da imaš mjesečnu platu.

Tako moj kolega, vlasnik obrta ne može da digne kredit u banci, a njegov brat, zaposlen kod njega kredit dobije bez problema. Vlasnik ne može – radnik kod istog vlasnika može. Glupa logika za koju su kriva pravila ali tako je.

Ako želite biti samostalni poduzetnik – preporučujem obrt

I pored “mana” koje ima, ja bih svakom novopečenom privatniku prije savjetovala obrt nego doo. Argument kako kod obrta odgovaraš svojom imovinom a kod doo do visine osnivačkog uloga meni nije dovoljan. Ako si početnik i želiš u privatni biznis – kreni od manjeg zalogaja. Posebno ako nemaš iskustva. Obrt se lakše otvara, ali i zatvara ako propadneš. Manji su troškovi, sve je jednostavnije. Ako te krene baš toliko da ti obrt postane pretijesan – uvijek možeš registrovati doo kasnije.

Doo je sa svim svojim pravilima i zahtjevima jednostavno prevelik zalogaj za početnike, a ne nudi ništa toliko specijalno da bi se isplatio. Da, gledaće te ozbiljnije u banci, ali to je otprilike jedina prednost.

Međutim – dilema je bila FREELANCER ili FIRMA!

Iako će mnogi pomisliti da ovo govorim zato što sam propali privatnik ja danas svakom savjetujem da se ne zalijeće i da ne pokreće samostalni biznis. Situacija u BiH je takva da država zadnjih bar 10 godina uopšte ne stimuliše poduzetništvo i ne štiti privatnike. Čak suprotno od toga – sve što rade ide na štetu privatnih poduzetnika. Crno tržište cvjeta – pisala sam o tome u prošlom tekstu, a ako se daju neki poticaji onda su uglavnom za nevladin sektor. Upravo zbog toga danas imamo toliko NVO organizacija u BiH – jedino oni daju neke pare i sve češće imate čak i kafane koje rade na bazi Udruženja građana. Opstaju zato što inspekcije ne rade svoj posao, naravno.

Dakle, država ne stimuliše privatno poduzetništvo, a kad joj treba novaca onda šalje haračlije (inspekcije) da obiđu privatnike i pokupe koliko pokupiti mogu. Do kad će to sve tako trajati ne znam, ali znam da svakim danom otpadne po nekoliko onih koji su željeli samostalno zarađivati za život. Svaki dan se nešto novo zatvori.

Zato ja u zadnjih godinu, dvije savjetujem da se sačeka ili radi na bazi ugovora, kao freelancer. Ako se može, naravno.

Ipak, za one koji misle da mogu ili trebaju moram napisati jedno poređenje koje mi je rekao moj brat.

Firma ti dođe kao fascikla u koju ćeš smjestiti papire koji joj pripadaju. Neko kupi prvo lijepu, novu fasciklu pa onda traži čime će je ispuniti. A neko nakupi papire pa onda, kad više ne zna kud bi sa njima, kupi fasciklu. Onakvu koja zadovoljava kriterije.

Da prevedem? Mnogi pate od toga da imaju firmu, da budu direktori, da mogu na vizit kartu napisati “manager”. Otvore firmu pa onda gledaju šta će raditi i kako će je ispuniti – kako zaraditi od nje.

S druge strane postoje oni koji rade – kad god imaju priliku i na bilo koji način. Na ugovor, preko kolegine firme, na crno… I u jednom momentu imaju toliko posla da je svako dalje poslovanje neozbiljno bez firme – bez fascikle. Pa onda otvore ono što im zadovoljava i formu.

Što znači – ako imaš posla već i planiraš ga širiti i dalje, zarađuješ solidno i planiraš se ozbiljno baviti time u životu, a samo ti fali da to nekako uobličiš u formu onda možeš za početak razmisliti o registraciji. Stavi sve na papir, saberi i oduzmi, izračunaj najgoru varijantu (uvijek računaj i nju, obavezno). Pa ako misliš da možeš i da ti je to što nisi registrovan prepreka ka napretku u poslu registruj – za početak obrt ;)

P.S. Za kraj jedan najdobronamjerniji savjet iz prve ruke, testiran na svojoj koži: Svaki mjesec vodite evidenciju prihoda i rashoda. Ako tri mjeseca za redom imate gubitak gurnite glavu pod hladnu vodu, zovnite nekog ko će vam reći istinu čak i ako vam se ona ne sviđa – i ozbiljno razmislite o promjeni načina rada ili o zatvaranju firme. Svaka varijanta, kao na primjer kredit da bi popravili posao i sl. je ulazak dublje u živo blato. A iz njega se još niko nije bezbolno izvukao.