Dnevnik jedne Cyber Bosanke (1)

Autor: Hana Kazazović

Ideja o ovakvoj vrsti tekstova mi se po glavi vrti odavno. Svaki put sam je odgurnula uz komentar “Ma daj, kao da to nekog zanima, ko bi to čitao?”

A realno, ja volim čitati takve tekstove. Volim zaviriti u lično u smislu da saznam šta neku osobu u tom periodu zanima, čime se bavi pored onog što stvarno o sebi prikaže u javnosti. Šta čita, šta gleda, o čemu razmišlja uopšte? Jer vrlo često meni nešto od svega toga bude inspiracija, da nešto od svega i sama probam i primijenim.

Zato sam odlučila da subotom objavljujem ovaj “Dnevnik jedne Cyber Bosanke” i u njemu sve što mi se u prethodnoj sedmici učinilo zanimljivim i sve ono što sam zapisala kao natuknicu u svoj lični dnevnik koji pišem godinama. Tu će svakako biti i tekstovi koje sam objavila na blogu, tako da ću i taj dio ispoštovati.

1. Početak ove moje sedmice (po novom) mi je obilježen prehladom. Pokupih je od tate i evo danima se sa njom ganjam. Nos mi je vrlo produktivan, toliko da je začepio i uši što je posebno otežavajuća okolnost za mene obzirom da inače slabije čujem.

2. Pisala sam tekst o novootvorenom biznisu u Zenici. Dvije djevojke koje znam godinama i koje su mi pomagale kad god je trebalo nekog od mojih mahalaca, uličnih pasa spašavati i liječiti, su otvorile Snoopy – radnju u kojoj svoje ljubimce možete srediti, ali i uz njihovu pomoć prevesti negdje ili ih ostaviti na čuvanje. Značajan korak naprijed za Zenicu obzirom da nemamo ni taksiste koji hoće prevesti psa.

3. Podsjeti me Snoopy, a to sam rekla Berini i Alisi, kako je meni najveći problem za putovanja inače to što kad muž i ja negdje trebamo skupa moramo obezbijediti čuvanje za 3 mačka. Da ih neko dođe nahraniti i očistiti im wc. Možda uskoro raspišem oglas za tetu čuvalicu za mačore :D

4. Još uvijek čitam “Rod” Miljenka Jergovića i knjiga je zaista odlična, osim što je ogromna i ima 1000 stranica i drugi put ću u bibilioteci stvarno tražiti produženje roka za ovolike komade :D

5. Dogovorila sam intervju sa jednom djevojkom koju jako volim i jedva čekam da ga uradimo i da bude objavljen. Jedna od mojih odluka je da BH pozitivne priče pričam stalno, kad god imam priliku i jedino me nedostatak vremena sprečava da to bude i češće.

6. Nedavno sam kod mojih ušavši u kupatilo doživjela šok jer sam se po prvi put vidjela kako treba u ogledalu. Tako je i nastao kratki tekst o tome kako se često držimo nekih pravila a da i ne znamo odakle su i zašto su nastala – Jer – tako se to kod nas radi. To je standard. Ne trebaš ti sad tu nešto mijenjati.

7. Muž i ja ove sedmice gledamo seriju Dicte. Inače smo fanovi skandinavskih serija i ovu smo slučajno otkrili nakon Mosta i još nekih poznatijih. Valjda sa ovoliko serija iz Danske konačno nakukam da odem do tamo i vidim tu zemlju i uživo. Jezik skoro da razumijem, toliko smo ih ispregledali do sad :D

8. Bila na kafi sa Bojanom. Možemo mi pričati skoro 3 sata bez prestanka i pri tom ne osjetiti kako vrijeme brzo prolazi. Ali zato na takvim kafama nastanu i neke ideje i potencijalni tekstovi i svašta nešto. I da, za potrebe teksta koji je u izradi kod mene prekrših pravilo da ne jedem slatko, pa pojedoh i kolač. Koji – čitaćete kad završim tekst :)

9. Stalno nešto pišem i veliki sam potrošač olovaka i rokovnika. I prije 2 dana sam imala incident u kojem sam konačno zafrljacila u kantu olovku sa kojom se mučih 10 dana. Sve mi je bilo žao baciti, pa sam onda misleći o tome shvatila da sam malo budala. Tako je i nastao tekst Kako me olovka opomenula da prestanem biti budala

10. Javila mi se Andrijana iz Neuma sa divnom novosti – mame HNK Neum ponovo igraju utakmice, ali ovaj put čak turnir jer su im se pridružile mame iz Brotnja, Čapljine i Dubrovnika :) Utakmica je ponovo humanitarnog karaktera i igra se 1.5. i tako bih voljela da sam bliže Neumu pa da odem i to vidim i uživo. Podsjeti me to na moje obećanje sebi da ću ispisati na blogu tekst o Neumu, pa evo nikako nisam.

11. Javlja se Sanja na Facebooku a ja cijeli dan mislim na nju jer smo se 19. aprila prošle godine upoznale u Tuzli i ja po tome pamtim taj dan kao meni važan. I ona se sjetila :) Ako vam kažem da je 20. aprila u Tuzli padao snijeg prošle godine, da li biste mi vjerovali? A jeste. Srećom ovaj 20.4. nije ni sličan njemu, sunce je i toplo :)

12. Kraj sedmice obilježih čišćenjem garaže ispred zgrade, odnosno krovova garaže. Naime, stan mi je takav da su ispod njega garaže na koje mogu izaći iz stana. I neko od finih komšija iznad ima običaj da svoje smeće baca kroz prozor, da nam svima smrdi kroz balkone, umjesto u kontejnere. Ne znam razloge i ne mogu razumjeti takav mentalni sklop ali eto, nismo svi isti. Pa sam glumila “Albu” i sa rukavicama na rukama pokupila 2 vreće smeća. Kutija od mlijeka, plastičnih flaša i tako redom. Sad razmišljam o tome da sjedim ispred zgrade i gledam ko baca, pa onda neku akciju pokrenem na tu temu.

13. Posječem se na neko staklo, neko je kroz prozor i to bacio pa mi se zabolo u prst. I dok tražim flastere i nešto za dezinfekciju ponovo sebi obećam kako ću od sljedeće plate napraviti prvu pomoć za kuću – sa alkoholom medicinskim, flasterima i zavojima, odnosno nešto slično onom što mora imati svaki automobil. Imate li vi tako neku priručnu prvu pomoć u kući? Šta bih još trebala ubaciti?

14. Skupljajući smeće ugledam puno čuvarkuće na garažama. Plan mi je da nabavim saksiju ili dvije i da probam presaditi sebi par za balkon. Nadam se samo da mačori vole čuvarkuću, ali samo gledati, ne da je diraju ili grickaju :D I da zemlju u saksijama ne pomiješaju sa svojim wc-om.

Eto, ovako nekako sam to zamislila :) Čitamo se :)


SaveSave

SaveSave

SaveSave

SaveSaveSaveSaveSaveSave

7 comments

  1. Hvala. Na sam na svom malom, amaterskom “blogicu” bila pocela sa izazovom. I odustala. Jer mi se ucinilo da smaram. A bilo je i pretenciozno, dnevno. Pocinjem opet, sedmicno. Hvala za inspiraciju. Sve cu to srediti malo ovih dana, i krenuti iz pocetka. Bas je interesantno bilo ovo procitati i zaviriti u licno

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X