Dnevnik jedne Cyber Bosanke 10: Izazovna protekla sedmica i kako nam se vremenom mijenja percepcija o godinama

Autor: Hana Kazazović

Iza mene je jedna prilično izazovna i stresna sedmica, ali je srećom sve dobro završilo, tako da sam na kraju ipak zadovoljna.

Bila sam

Na Srkijevoj promociji knjige u Zenici. Srki je Srđan Puhalo, moj saputnik iz Amerike i drugar, a ujedno i bloger i iznimno pametan lik sa kojim je uvijek zabavno. O knjizi koju je promovisao sam pisala već na blogu ovdje, a sama zenička promocija je bila zanimljiva, obzirom da to kod njega uvijek preraste u razgovor sa prisutnima.

Pisala sam

Prvo je to bio razgovor sa Antom Beljom iz Prozor Rame. On je predsjednik planinarskog društva HPD Rama i zaljubljenik u prirodu i pozitivne priče, pa smo se baš našli sa temama. Ante puno i samoinicijativno radi na promociji svog kraja zajedno sa još jednim kolegom, pa smo o svemu tome prebacili koju. Cijeli razgovor pročitajte ili poslušajte na https://cyberbosanka.me/ante-beljo-nema-napretka-dok-se-ne-pode-razmisljati-sire-i-dok-se-ne-pocne-davati-svoj-doprinos-zajednici/


Slučajno sam naletila na dvije knjižice koje su super neobični suveniri iz BiH, pa sam ih opisala u tekstu uz nekoliko fotografija. Jedna je bojanka za odrasle sa karakterističnim motivima iz BiH, a druga je knjižica “Bosanska kuhinja” u kojoj su opisane neke zanimljivosti uz recepte. Obe imaju i englesku varijantu, a više o njima možete pročitati ovdje https://cyberbosanka.me/dva-neuobicajena-suvenira-iz-bosne-i-hercegovine-bojanka-carobna-zemlja-i-knjizica-bosanska-kuhinja/


Rekla sam vam da sam bila u Prozor Rami i na Ramskom jezeru. Konačno sam sabrala utiske iz te posjete i napisala nešto kao reportažu koju možete pogledati i pročitati na https://cyberbosanka.me/prozor-rama-i-ramsko-jezero-utisci-nakon-posjete-i-preporuke-sta-sve-vidjeti/


Imala sam tokom sedmice jedan peh ili nezgodu, pa sam laptop zalila vodom. Spasila ga je moja pravovremena i pametna reakcija, jer sam umjesto samoinicijativnih poteza nazvala servis da pitam šta raditi. Poslušala ih i evo, laptop radi. Ali sam zbog tog iskustva napisala tekst sa postupkom šta sve treba, a šta nikako ne smijete uraditi. Pa zabilježite negdje u glavi sebi to, ako vam zatreba, a ja se nadam da neće. Tekst je na https://cyberbosanka.me/sta-uciniti-i-kako-reagovati-kad-prospete-vodu-na-laptop-sta-nikako-ne-smijete-uraditi/

Čitala sam

Pročitala sam samo jednu knjigu u ovom periodu, a zove se Placebo ste vi – Joe Dispenza. O tome koliko smo mi u stvari ono što mislimo i kako mislima možemo sebe unazaditi ili unaprijediti. Natjerala me na razmišljanje, jer inače mislim da je naša svijest neistraženo područje koje krije mnoge mogućnosti. Posebno sam se zamislila nad podatkom da je samo 5% našeg uma svjesni, a 95% je podsvijest. Pa ti sad promijeni neko uvjerenje koje si stekao sa 4 godine na primjer,  a ne znaš ni kako ni zbog čega ni da ga imaš. A koči te stalno. U svakom slučaju, zanimljivo.

Razmišljam o…

Rekoh da mi je bila stresna sedmica. Osim peha sa laptopom, imala sam u nedjelju veći belaj. Moji pametni mačori su se potukli (dvojica starijih), i onda je u toj tuči Frkiju zapao rep iza vrata i vrata su mu otkinula pola repa. I to je baš bilo stresno i njemu, a i meni. Morali smo ganjati veterinara koji je onda došao kući, pa ga uspavao i uradio mu operaciju, sve izravnao i ušio. Pa Frki inače teže podnosi narkozu, budio se cijelo poslijepodne, pa noć proveo povraćajući i nismo spavali skoro nikako. Tako da evo, sad je to iza nas, on je dobro, malo je kusav (pola repa fali), još ga nismo skroz otpakovali jer je zamotan a mene malo strah. I biće valjda dobro.

Htjedoh reći, sekunda je dovoljna da se život u sekundi poremeti i da sve planove moraš baciti kroz prozor. I jbg, nije ugodno, ali mislim da još niko nije našao način da to promijeni. Ne preostaje nam ništa drugo nego da to prihvatimo i plivamo kako možemo. Uzvodno, najčešće.


Razmišljam i o tome kako se percepcija godina mijenja sa brojem onih koje mi ubilježimo. Naime, pročitah da je 22. juna tačno 25 godina od kako je pala granata u Crkvicama od koje je, između ostalih, poginuo Tomo Radenović, nastavnik engleskog iz moje škole, “Prvi maj”. I čitam kako je tad imao 43 godine. Ja sad imam skoro 42 i još uvijek mi je nastavnik Tomo bar 25 godina stariji u mojoj glavi od mene. Ne mogu njega onda i sebe sad nikako staviti u isti nivo, a činjenice govore drugačije. A to kako ti sa 40 godina oni od 70 postanu mladi, dok si sa 16 mislio da je 30 godina staro, je posebna priča.

To da je meni taj dan još uvijek jedan od gorih u životu, da ne pominjem. Bila sam relativno blizu, čula sam kuknjavu povrijeđenih, trčala sam kući kao sumanuta i onda saznala da je među poginulima i on. I znam da moja mama nije znala kako da mene, šesnaestogodišnjakinju smiri pa mi je dala prvi put neku tabletu za smirenje. A ja danima poslije nisam imala hrabrosti da izađem iz stana.

I to je život. Pročitaš jednu vijest i vratiš se kao teleportom 25 godina unazad. I čuješ i osjetiš sve kao da se sad dešava. Ne ponovilo se nikad, nikome.


 — — 

2 comments

  1. Da znas da sam istom razmisljala i zamislila se nad godinama pokojnog nastavnika Tome kao i ti.
    Nasoj generacjji je ukradena mladost pa smo zato mi mladji ili se bar tako osjecamo 😁

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X