Trebinje

Dnevnik jedne Cyber Bosanke (3)

Autor: Hana Kazazović

Proteklu sedmicu je obilježio praznik (ne)rada i imam na tu temu i ja nekoliko stvari da kažem.

1. Na društvenim mrežama sam pročitala puno reakcija na temu praznika rada. Najveći dio njih se odnosio na način obilježavanja na Balkanu, posebno u BiH. Kritikovali su se ljudi koji roštiljaju umjesto da protestuju. Slažem se sa činjenicom da radnici danas uglavnom nemaju neka prava i da nemaju previše razloga za slavlje. Međutim, mi smo Balkanci i teško je očekivati da se odjednom počnemo ponašati kao Danci.

2. Znate onu priču o kuhanoj žabi? Ako ne znate kratko ću – ako žabu ubacite u vrelu vodu ona će odmah iskočiti. Međutim, ako je stavite u hladnu, pa je onda postepeno zagrijavate, žaba će se skuhati a da neće ni pokušati reagovati. Do sličnog zaključka je doveo i eksperiment u kojem su zatvorili u kavez psa i onda proveli struju na različitim mjestima u njemu. Kad god bi se pas pomjerio stresla bi ga struja. Nakon nekog vremena je prestao i da pokušava, samo je legao. Otvorili su mu vrata od kaveza, put ka slobodi. Nije ni mrdnuo niti pokušao da izađe.

I dok mi je muka od pomisli na ovakve eksperimente zbog mučenja životinja, htjedoh reći da smo to mi, narodi na Balkanu. Skuhane žabe, ubijeni u pojam. I to je za žaljenje, ne za pljuvanje i kritikovanje. I zato mi nije sporan nijedan roštilj ili praznovanje na bilo koji način.

3. A druga je tema što ne znam kako promijeniti ovu situaciju i kako ljude potaknuti da se trznu, jer je činjenica da ne idemo u dobrom pravcu. I dodatno me nervira to što ne znam da li su ljudi koji su nas vodili ovih par decenija i koji su svojim odlukama doveli narod do ove faze to radili smišljeno ili je to bio neki njihov prirodni talenat.

4. Suština je da sve u životu radimo zbog dvije stvari – ili da izbjegnemo bol ili da postignemo ugodu, užitak. Tako kaže Tony Robbins a ja se slažem sa njim. Poenta je da je vrlo često strah od bola veći od želje za ugodom. A strah od bola nastaje kod svake pomisli o promjeni, bilo kakvoj. I ljudi vrlo često biraju ono poznato, ma koliko bilo loše, od nepoznatog. Iako to nepoznato može biti i dobro, oni to ne znaju. Tako dobijemo i one radnike koji godinama idu na posao a ne dobijaju platu, pa čujete vijesti “12 godina rade bez plate”. Dadnu im pođahkad 100 ili 200 KM, neki paket i oni ostaju tu uporno jer se boje promjene.

I ne mogu ja kriviti ili osuđivati te ljude. Mogu ih žaliti jer u suštini oni jesu žrtve.

5. Voljela bih da ljudi razmisle uvijek prije nego zapljunu nekog. I da se stave u istu poziciju pa probaju zamisliti kako bi njima bilo. Ako sudimo drugima moramo biti spremni da će suditi i nama.

6. A gdje je mene odveo ovaj praznik? U Hercegovinu. Došla sam do zaključka da bih lako mogla biti i Cyber Hercegovka :)

7. Upoznala sam malo bolje Trebinje i neću vam ovdje puno pisati o njemu, jer ću za blog sve ispisati uz dosta fotki pa će to biti zanimljivije. Ali ću reći da je to sigurno jedan od najljepših gradova u BiH i da je mentalni odmor gledati Trebišnjicu i vidjeti u rijeci ribe kako plivaju, uz sve ostale ptice i patke koje su tu nastanjene. Ako budete u prilici zastanite u Trebinju i uživajte bar malo.

8. Pokosila me vijest da je ugašen još jedan mladi život. Preminula je draga Valentina, dio ekipe “Šapice Čapljina” o kojima sam jesenas radila priču. Sjedim bez riječi jer u ovakvim situacijama ostanem bez njih. Znam samo da je ovaj svijet njenim odlaskom mnogo izgubio i u mislila šaljem snagu njenim najbližima.

9. Završih konačno sa čitanjem knjige “Žene koje trče s vukovima” Clarisse Pinkola Estés. Zanimljiva i poučna, tjerala me na razmišjanje svakim svojim poglavljem. Žene, ako je niste čitale, preporučujem svakako.

10. Danima sam planirala kako ću otići na promociju knjige “Kap veselja” sugrađanina Selvedina Avdića i onda se situacije preslože tako da ne uspijem. Vidim na fotkama da je bila gužva i super raja i još mi više krivo. Ali dobro, stvari ne ispadnu uvijek onako kako mi isplaniramo, i na to sam navikla.

11. Sretoh već iscvjetalu lipu i skoro sam se naljutila na nju. Došlo mi je da joj se nagovorim i da joj kažem da nije fer – ljudi cijeli šesti mjesec nazovu po njoj (lipanj) a ona se ugura u maj.

12. Podsjeti me miris koji mi ušeta kroz balkon na moju želju da imam aplikaciju na telefonu koja bi mogla prepoznavati pjev ptica. Kao one aplikacije što prepoznaju pjesme, samo da ova prepozna i napiše koja je ptica. I druga bi mi trebala, da na primjer slikam list sa drveta i da mi ona očita koje je drvo. Može i da tako prepozna ljekovite biljke. A evo, zašto da ne usavršimo sve i da može prepoznati i po mirisu koja je biljka :D

13. Spremam se za festival BH drame u Zenici i biram koje predstave bih pogledala. Ima ih dosta zanimljivih i bilo bi super da mogu sve, ali nije realno, pa ću odabrati bar 2. “Knjiga naših života” zbog zadaće za Klub knjige i još jednu bar. A vi, ako ste u Zenici, bacite pogled i birajte neku – http://www.bnp.ba/bnp/#

14. Nisam u protekloj sedmici napisala nijedan tekst na blogu i malo me zbog toga sram. Imam spremnih bar 5, samo ih treba doraditi i srediti, pa se nadam da ću se i ja trznuti :) Dok oni ne budu online preporučujem da pogledate (ako već niste) priču o OVA proizvodima. Mene su inspirisali i ja sve razmišljam o tome kako bih ja mogla osmisliti neku poveznicu između modernog i tradicionalnog. Čak su mi se javile neke zanimljive ideje i ako bilo šta od njih realizujem javiću vam svakako. Ta priča je ovdje – https://cyberbosanka.me/ova-handmade-products-spoj-tradicionalnog-i-modernog-u-proizvodima-koje-prosto-volis/

15. Vikend ću provesti čitajući novi broj Fashion.Beauty.Love magazina. Pisala sam o njemu ovdje kad sam dobila prošli broj. Ja sam u stvari taj magazin naručila zato što je urednica jedna cool cura, pa da podržim to što radi. A onda mi se sam proizvod dopao pa sad naručujem zbog svog ćejfa :D

Radimlja Stolac


SaveSave

SaveSave

SaveSaveSaveSave

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X