Loading

Dnevnik jedne Cyber Bosanke (4) – o hranjenju patki, predstavama na festivalu BH drame, odlascima iz države i pravdi i sigurnosti koju nemamo

Autor: Hana Kazazović

U protekloj sedmici sam zapisala dosta natuknica za ovaj dnevnik pa se može reći da je bilo puno dešavanja.

1. Krenem kod mojih na subotnju ručak i prelazeći preko mosta u Bosni ugledam desetak patki kako plivaju za hljebom. I evo nešto kontam da predložim da smislimo neki pametniji način za hranjenje patki u rijeci jer ovako one jadne plivaju za tim ostacima koje im neko baci i prosto uspiju kljucnuti par puta i onda hljeb ode dalje. Zamislite kako bi vama bilo da krenete jesti a neko sa tanjirem trči ispred vas i dobijete zalogaj samo ako ga stignete. Žao mi pataka, brate, muče se. A evo ne znam kako to riješiti pa ako neko ima ideju neka napiše.

2. Konačno objavila osvrt na knjigu “Heroji po šiframa” Dajane Tadić. Dajana skuplja iskustva ljudi koji se bore sa raznim bolestima i dijagnozama i piše o njima i to radi baš lijepo. Iako je tema teška knjiga je lijepa i važna, jer opet kažem – bolje je učiti iz tuđih iskustava, a ovakve knjige nam upravo to omogućavaju. Osvrt na knjigu imate ovdje – https://cyberbosanka.me/heroji-po-siframa-dajana-tadic-srecni-ljudi-nisu-bolesni/

3.  Divan Dajanin tekst o njenoj ljubavnoj priči sam pročitala na Lola magazinu pa ga evo ostavljam i vama, jer ruši puno predrasuda i hrani dušu, a ja nekako baš to volim i smatram bitnim u životu. Tekst je (Ne) zaljubljuj se u invalida.

4. Hodam ulicom dok pada kiša i posmatram vozače. Neki toliko jure kroz bare i kontam da im je jedini cilj okupati što više pješaka prolaznika i gledam ih i žao mi što su takvi. A drugi opet voze polako i još uspore ako si paralelno sa barom i tačno kontam kako puno o ljudima možeš naučiti samo kad vidiš kako voze kroz baru.

5. Krepucnuo Cobiss, sistem u koji su uvezane biblioteke i ne mogu vratiti knjigu. Sjedim nešto i mislim o tome kako nas ova tehnologija u svom unapređivanju u stvari unazađuje, jer sad kad ne radi Cobiss mrka kapa, čekamo da se popravi. I tačno realno mogu da zamislim šta bi se desilo i kakav bi haos nastao da samo neko iz utičnice slučajno iščupao onaj kabl na koji je priključen internet u cijelom svijetu. Ono, zapne nogom i iskopča ga slučajno. I belaj, stane planeta.

6. Objavila i priču o “4 kutka” u Zenici. To je u stvari priča o tome kako su dvoje mladih odlučili stvari uzeti u svoje ruke i ne čekati neki posao, nego ga sami napraviti sebi. Dobijem komentar na Facebook stranici koji kaže “Super, konačno stvarno nešto pozitivno iz Zenice. Koliko me samo nervira što velika većina na FB dijeli i komentira izjave inih političkih debila, a ovakve stvari negira / ne vidi. A upravo ovo su stvari koje treba dijeliti po internetu”.

I drago mi, jer i ja mislim isto. I zato takve priče pričam i dijelim :) A možete je pročitati na https://cyberbosanka.me/njih-dvoje-su-svoje-znanje-i-sposobnosti-ulozili-i-pokrenuli-4-kutka-edukativnu-igraonicu-u-zenici/

7. Operem kosu i sjednem na balkon da radim, onako dok je vlažna. I razmišljam kako vodim baš rizičan život jer u tom momentu prkosim svim bosanskim i balkanskim zakonima :D (mama, znam da ovo čitaš i ne brini, sve je u redu – nisu mi se usta okrenula, znaš i sama, vidjela si me)

8. Počeo Festival BH drame u BNP-u Zenica i idem često. Odgledala prvo “Knjiga mojih života” i u poređenju knjiga ili predstava dajem veeeeeeliku prednost knjizi.

9. Gledam penzionere kako igraju onaj vanjski šah i opet mi padne na pamet kako bi bila dobra fora za skrivenu kameru par tih figura učiniti onako baš teškim, da ih ne može čovjek pomjeriti sam i onda stajati i posmatrati reakcije :D

10. Posadila macinu travu u saksiju. Danima zavirujem i kontam kako će na kraju iz te saksije prije izrasti mačka nego neka biljka i kako sam antitalenat za uzgoj bilo čega. Zadnje što mi je uspjelo je ono kad smo u osnovnoj školi stavljali zrno graha u čašu sa vodom pa pustilo onu neku klicu :D Doduše, možda sam i ja kriva i moguće da sam utušila ovo sjeme macine trave jer sam ga previše zalijevala, a nije lokvanj nego obična trava.

11. Cobiss proradio krajem sedmice pa sam vratila knjige. Digla “Elijahovu stolicu” Igora Štiksa, jer me predstava “Zrenjanin” koju odgledah na Danima BH drame a čiji je on autor podsjetila da sam prije par godina željela to pročitati pa nisam imala priliku. Očito je sad vrijeme.

12. A pogledala sam i “Neće biti smak svijeta” Narodnog pozorišta u Mostaru i skontala da mene to pozorište uvijek nekako oduševi. Ovo je druga njihova predstava koju gledam i druga koja mi se baš dopala. Pisaću vjerovatno tekst o svim pogledanim predstavama pa ću u njemu objasniti zašto, da ne tušim ovdje.

13. Saznam da je poznanica otišla vani i to prije nekoliko mjeseci. Nismo baš bliske što je očito obzirom da nisam znala da nije ovdje, ali sjedim i nekako mi suze same krenu. Pita muž šta mi je, rekoh sve mi je. Ko će jebote ovdje ostati? Koga ću moći sresti na ulici? I osjećam se tako tužno što ljudi idu i počinju živote ispočetka jer moraju, jer ne mogu zamisliti svoju starost ovdje znajući da bi se patili, jer im nije dobro ni dok su zdravi i u snazi a samo zamisli šta na primjer starost nosi sa sobom. Jedina dobra stvar je što znam da im je tamo dobro i što dobiju sve ono što im fali ovdje. A nije im lako nikako jer jebemmu, nije lako promijeniti sve oko sebe. Onda pročitam izjavu o tome da se trebamo strpiti još 8 godina i na korak sam od toga da i sama počnem sa pakovanjem kofera za bilo gdje. Fuj.

14. Objavih i tekst o planinarskom izletištu Bočica kod Kaknja. Bila prošle godine i ne znam što nisam odmah. Mjesto je predivno, izolovano u prirodi a na samo 10 km od Kaknja. I nakon objave dobijem dosta komentara od ljudi koji su bili i nose lijepe uspomene na njega i kontam kako sam ja seljanka koja za sve dobre stvari sazna zadnja :D Tekst sa fotografijama zbog kojih se meni odmah ide tamo ponovo pogledajte na https://cyberbosanka.me/bocica-kod-kaknja-planinarsko-izletiste-idealno-za-odmor-i-bijeg-od-svakodnevnice/

15. Pratim dugo dešavanja nakon ubistva Davida Dragičevića u Banjaluci. Često i uživo gledam okupljanja #PravdaZaDavida i prestrašno mi je sve što se dešava i ne mogu ni zamisliti kako je njegovim roditeljima i svima onima koji su ga poznavali. Jednako kao što je strašan slučaj još uvijek neriješenog ubistva Dženana Memića i to su stvari kojih me najviše strah. Ako se tako uzimaju i gase životi i oni koji su za to krivi ne odgovaraju, onda čemu se nadati? U isti koš stavljam i one koji ubiju djevojke koje prelaze cestu i ne dobiju kazne ili ih dobiju takve da su smijurija. Pravda i sigurnost su za mene dva bitna stuba na kojima jedno društvo stoji a evo vidimo kakva su kod nas.

16. Održali sastanak Kluba knjige. Sljedeći će biti 24.5. u 18 sati u biblioteci i ovim putem pozivam sve koji žele pričati o knjigama da dođu. Priključite nam se u grupi na Facebooku – Klub knjige u Zenici – tu ćemo objaviti koju knjigu čitamo za sljedeće okupljanje, ili mi se javite na email ako niste na Facebooku, slobodno :) Mail je hanakazazovic @ gmail.com.

17. Radost u kući – macina trava počela rasti :D Ipak nisam totalni antitalenat za uzgoj biljaka :)) Još koji centimentar da naraste pa ćemo testirati kako se mačorima sviđa :)

Želim vam ugodan vikend :)


 — — 

Leave a Reply

X