Dnevnik jedne Cyber Bosanke #6: Jedan sasvim običan život i razmišljanja o njemu

Autor: Hana Kazazović

Dok vi budete čitali ovaj tekst, ja ću biti na putu za Mostar u potrazi za novim zanimljivim pričama. Mislim biću, ako sve bude u redu :D Ako mi bude “radila” karta za autobus koju sam kupila, pazite sad – putem interneta. I pošto znam kakvo je stanje na našim autobusnim stanicama i kolodvorima, kontam kako će se sutra sjatiti ljudi tamo kad me vide sa isprintanom kartom i kako ću možda morati istu kupiti ponovo, ako bude mjesta :D

Ali hajde, da ne nakukavam, recimo da će sve biti u redu i da se ja vozim prema Mostaru dok čitate tekst. I planiram da obiđem koliko budem mogla, a posebno planiram da odem Aleksi Šantiću na grob u nedjelju jer je baš 27. maja tačno 150 godina od rođenja ovog pjesnika. Nisam planirala, ali se potrefilo.

Vama koji zbog fotografije očekujete da pišem o mačorima dugujem izvinjenje. Oni su ovdje samo da poziraju i ukrase tekst :) U vrhu je Prco koji će uskoro napuniti godinu, a u dnu Frki. Laki je odbio da učestvuje u poziranju za ovu priliku :)

A kakva je bila prethodna sedmica?

Bila sam

  • Nigdje. Nisam mrdnula od kuće, osim par krugova po Zenici i po Kamberovića polju. Nešto kontam, ne mora se stalno negdje ići, je li tako?

Pisala sam

  • Ali baš puno protekle sedmice, što direktno ima veze sa tim da nisam nigdje micala. Prvo je to bio tekst o moja 3 omiljena kolača u Zenici. Ja volim čitati takve tekstove, pa mi je davno palo na pamet da napišem i sama jedan i da sumiram moje omiljenosti u njemu. I dopao se ljudima, a na Facebooku sam dobila i dosta preporuka za kolače u drugim gradovima. Pa da pitam i vas – na koji kolač i gdje biste me odveli da dođem u vaš grad? I pazite, stvarno imam listu sa preporukama i sve ću isprobati ako se nađem u vašem mjestu :)) I da, moje preporuke, odnosno slatki tekst možete pročitati na https://cyberbosanka.me/3-meni-omiljena-kolaca-u-zenici-potpuno-subjektivan-izbor/
  • Projekat koji trenutno radim se sastoji od obilaska 10 gradova i razgovora sa po 2 osobe iz svakog grada, plus moja reportaža o gradu. U prošloj sedmici ste mogli čitati razgovor sa Dragišom, a drugi kojeg sam upoznala u Trebinju je Jovan Vidaković, fotograf. Ne baš običan fotograf, obzirom da najviše voli fotkati pozorišne predstave i dokumentarnu fotografiju. I ima blog sa svojim fotografijama i ja sam oduševljena, zaista. Razgovor, a u njemu je i link na blog možete pronaći na https://cyberbosanka.me/jovan-vidakovic-fotograf-moj-najveci-uspjeh-upravo-to-sto-zivim-svoj-san/
  • Volim stećke. I dugo mi je bila želja da posjetim Radimlju, ali me baš put nikako nije vodio u tom pravcu. Sve dok nismo krenuli za Trebinje. I bila sam i vidjela sve i opisala u tekstu, jer ovaj moj blog vidim i kao mjesto na kojem mogu ispromovisati sve ono što je meni lijepo i drago i što vjerujem da zaslužuje pažnju. Čak sam odlučila i da na mom Instagram profilu stavljam one trajne storije sa takvim mjestima, da i na taj način skrenem pažnju na sve ono što kod nas vrijedi. Tekst o Radimlji pročitajte na https://cyberbosanka.me/radimlja-nekropola-stecaka-mjesto-posebne-energije-i-ljepote/
  • Pisala sam još neke stvari u dnevniku, ali rukom i to kukanje nije zanimljivo nikome tako da ćemo to preskočiti :D

Čitala sam

  • Završih konačno sa čitanjem knjige “The Subtle Art of Not Giving a F*ck” Marka Mansona. I sad, da ne prevodim naslov, ukratko u knjizi ovaj bloger piše o tome kako da živimo dobar život, tako što ćemo odabrati za šta da nas “boli briga”. Jer je u ovo današnje vrijeme život baš postao nekako silovanje, sve bismo da postignemo i da u svemu budemo naj. Puno to ima veze sa društvenim mrežama i sa tim što ljudi na njima prikazuju samo ono što im je lijepo u životu, a kriju ružne stvari. Ova poplava stručnjaka koji podučavaju druge kako da se snađu u životu je uzrokovana velikim dijelom upravo tim, sigurna sam. I Mark se bavi time i dobro je da se javljaju ljudi koji pišu i na ovaj način. Mada knjiga nije nikakvo otkrovenje, nego čisto zdrav razum o jednom sasvim običnom životu koji ima svoje dobre i loše strane.
  • Priču o Nermini iz Ključa koja me ostavila bez teksta. Nermina je ovisna o aparatima za dijalizu već 34 godine. To znači da svaki treći dan ide na dijalizu i to znači da nigdje ne može otputovati na duže od 2 dana. Od 16 godine živi tako i imala je neuspješnu transplantaciju bubrega prije rata. I na sve to sada ima i rak dojke i operisala se, ali ne može na kemoterapije zbog dijalize. I ipak, i pored svega, ne kuka, ne predaje se, aktivna je u udruženju i bori se. Kratak prilog i tekst o njoj možete pročitati ovdje – http://www.rtvusk.ba/vijest/prica-o-nermini-iz-kljuca-tamo-gdje-je-bolest-nije-kraj-vec-hrabrost-i-pocetak/21227#.WwLV3_SPTyw.facebook Nakon ove priče sam rekla sebi da ja u stvari nemam problema, jer i nemam, sve dok sam zdrava. Sve drugo je manje bitno i nadoknadivo.
  • Iz mog Kaknja jedna lijepa priča o drugarstvu. Mog kažem, jer mi je tata iz Kaknja što znači da je moj :) Petnaestogodišnji Anes se bori sa karcinomom, a 17 njegovih prijatelja je u znak podrške obrijalo glavu. Tekst pročitajte na https://www.klix.ba/vijesti/bih/bega-uz-tebe-smo-obrijali-glave-u-znak-podrske-oboljelom-prijatelju/180524011

Slušala sam

  • Malo toga. Uglavnom cvrkut ptica, jer imam tu privilegiju da stanujem blizu brdašceta punog ptica i balkon mi je raj po tom pitanju. Ova sedmica mi je baš sva bila u tom nekom zen fazonu i čak mi ni muzika nije prijala.

Razmišljam o…

  • Tome kako sam zahvalna zbog svih vas koji čitate ova moja pisanja i koji se javite i prokomentarišete ili mi date sugestiju za tekstove i priče. I zahvalna sam za sve one ljude koji pristanu da ih malo smaram i ispitujem i pišem o njima, jer da nema njih ne bih ni ja imala o čemu pisati. I hvala vam puno svima <3
  • Tome da okadim kupatilo i da dovedem još neku nanu da malo u njemu salije olovo i uz sve to nekog vrača. Jer moja banja je ukleta i za ovih nekih 9 godina od kako živim ovdje sam u njoj izmijenila jedno 20 česmi, što na kadi, što na lavabou. Čak sam mislila da negdje potražim kurs na temu pravilnog korištenja tuš baterije jer kontam, ako u godini istu moram mijenjati 3 puta, onda je možda i do mene, možda ja to ne znam koristiti. Uglavnom, posljednja izmjena je bila 30. decembra. Eno je pukla, cijedila se voda i u sprat ispod, pa smo zavrnuli i čekam platu, kupam se na polijevanje. Sreća pa imam praksu i iskustvo iz devedesetih pa se čak nisam ni iznervirala oko toga. I samo kontam – šta sad da kupim i ugradim a da izdrži bar do nove godine? Eto, da idem u kontru ovog trenda o pričanju samo lijepih stvari iz svog života i da iznesem i malo realnosti :) Jer upravo to jeste jedan sasvim običan život, u skladu sa naslovom ovog dnevnika :) Ako imate preporuku za česmu ili za babu koja vrača u banji, javite. Sve ću probati :D
  • Tome zašto sve više ljudi danas ne voli drveće? Zašto toliko betona, majku mu? Podavismo se od zagađenog vazduha, poludismo načisto od civilizacije, a i dalje na sve strane samo daj beton, sijeci stabla. U čemu je fazon? Ne kontam.

Preporučujem

  • Ne znam koliko vas čita i prati moju kolegicu blogerku Daru? Mada Dara u posljednje vrijeme rijetko piše blog, ali je redovna na Facebook stranici. I prosto, njeni postovi na temu roditeljstva meni poprave ne dan, nego cijelu sedmicu, pa preporučujem da je upratite i uživate u čitanju – https://www.facebook.com/DaraCara/
  • Banjalučanima zavidim na Prvom festivalu književnosti u Banjaluci koji će se održati od 30.5. do 3.6. i okupiće puno meni dragih ljudi i pisaca i doći će i Draško Sikimić i Ante Tomić i šteta što nema teleport još uvijek da bar na jedan dan odem do tamo. Ako ste u Banjaluci ili blizu, evo vidite program i uživajte i za mene http://www.6yka.com/novost/139782/festival-knjizevnosti-imperativ-u-banjaluci-program-

Pitam vas

  • Šta biste voljeli da “opričam” na blogu? Možda ima neka tema koja vas zanima a mislite da bih je ja mogla obraditi, pa eto, čisto kao ideja da mi posluži :)


 — — 

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X