Dnevnik jedne Cyber Bosanke 9: Konačno posjetila Konjic i Titov bunker, pročitala fantastičnu knjigu

Autor: Hana Kazazović

Čini mi se da smo upali u neku vremensku mašinu koja nas je vratila bar 3 mjeseca unazad. Pogled kroz prozor mi liči na mart, a priglavke na nogama pričaju sličnu priču. Tješi me samo to da je još uvijek kalendarski proljeće i sve se nadam da me ljeto neće razočarati. Ipak je meni omiljeno godišnje doba ono u kojem mogu hodati bosa :)

Bila sam

U Konjicu, konačno. I ovaj gradić je ostavio baš puno utisaka na mene, a opričaću ih u jednom tekstu uskoro. Posjetila sam Titov bunker, a to mi je bila želja valjda zadnjih 5 godina bar i to je baš zanimljivo iskustvo. Bila sam i u kući Zuke Džumhura i odmah po povratku u biblioteci podigla njegove 2 knjige. I nisam probala rafting, nikad u životu jer koliko god volim prirodu i vodu, toliko sam kukavica koju je strah i potpuno sam suprotno od adrenalinskog tipa i čini mi se da mi jedini preostaje neka simulacija raftinga koju bi mogli napraviti za nas isprepadane pa da bar virtuelno to prođemo i mrvu doživimo :D

Pisala sam

O knjizi koju sam čitala nekoliko puta i svaki put mi je u glavi pokretala neka pitanja na koje sam tražila odgovore. Dođe mi ova knjiga kao razgovor sa nekim terapeutom i vjerujem da je to i razlog zbog kojeg joj se često vraćam. U pitanju je “Prodavnica istine” Bojane Blažević, a moj osvrt na nju možete pročitati ovdje https://cyberbosanka.me/prodavnica-istine-bojana-blazevic-kako-da-budes-ono-sto-jesi/


O tome kako mi je bilo u Mostaru i šta sam sve uspjela vidjeti i doživjeti za 24 sata. Nakon ove posjete mogu reći da sam bar mrvu upoznala Mostar i isto tako mogu reći da mi prijaju i samostalna putovanja. Prije mi je to bio horor u najavi, a danas prilika da se družim sa sobom i ugađam samo sebi, što u stvari uopšte nije loša stvar. Tekst o Mostaru možete pročitati na https://cyberbosanka.me/mostar-sta-sve-vidjeti-za-24-sata-taman-dovoljno-da-se-zaljubis-u-ovaj-grad/


Razgovarala sam sa divnom djevojkom iz općine Prozor Rama. Ona je Magdalena Perić, završila je srednju školu i planira upisati umjetničku akademiju. I predivno crta, to joj je ljubav i strast i nadamo se buduće zanimanje. Poslala mi je i neke svoje crteže pa pogledajte na https://cyberbosanka.me/magdalena-peric-meni-je-najbitnije-da-radim-ono-sto-volim-da-crtam/

Čitala sam

Vremenska petlja Nenad VeličkovićKnjigu “Vremenska petlja” Nenada Veličkovića. Sasvim slučajno je uzeh u biblioteci i oduševih se. Zabavna, a u isto vrijeme te propituje o znanju i stavovima koje imaš, načinu na koji percipiraš današnjicu. Maštovita i neočekivana. Radi se o tri studenta koji uđu u piramidu u Visokom i tako upadnu u vremensku petlju. I kako se gdje maknu, tako sretnu nekog od likova iz BH prošlosti. Pa razgovaraju sa Kulinom banom, Alijom Sirotanovićem, Zmajem od Bosne, Titom, Eugenom Savojskim… ma sa puno likova koji su ovdje ostavili svoj trag. I ti dijalozi su prezabavni i zanimljivi.

Ja bih ovu knjigu u istoriju uvela. Jer tačno zabavne i zanimljive časove istorije ovako zamišljam. Preporuka k’o kuća jer je jedna od boljih domaćih knjiga koje sam pročitala.

Razmišljam o…

Ne samo da razmišljam, nego danima sa mužem razgovaram o tome kako danas više nema likova koji bi mogli biti pozitivni idoli mladima. Onih likova koji bismo mogli nazvati pozitivnim mangupima, tako nekako. Da su pametni, da imaju razvijen osjećaj za druge, a da istovremeno ostavljaju utisak onih sa kojima se niko ne bi ni pokušao našaliti. Jer djeluju tako, samouvjereno, jako, kao neka blaža (ili domaća) varijanta James Bonda ili John Wicka. To su prije bili na primjer sportisti u velikoj mjeri. Sjećam se priča kako su koncerte u Zenici obezbjeđivali bokseri ili kako su zenički ragbisti bili oni koji su izgledali zeznuto, a istovremeno imali srce k’o kuća i uvijek bili na pravoj strani ljudskosti.

Ispravite me ako griješim, uputite me na takve likove. Voljela bih ako ništa znati da postoje i možda uraditi priče sa njima. Jer bi takvi momci, ljudi, mogli i trebali biti uzori mladima.


Pišem svako jutro nešto kao dnevnik, razmišljanja, a to se u stvari zove jutarnje stranice i pisala sam o tom ritualu ovdje. I našla sam neki tekst u kojem za svaki dan imaju pitanja na koja u njima odgovaram, a sve sa ciljem da se malo poslože stvari u glavi. Jutros pitanje da se sjetim šta mi je nekad u životu bilo jako važno, a danas nije. I sjetim se, a kad vam ovo napišem nećete vjerovati da sam ja bila takva osoba :D

Naime, ja sam do prije nekih 10-ak godina redovno gledala trke Formule 1, ustajala čak na one u 6 ujutro, znala napamet sve ekipe i vozače i poretke. I evo ne mogu se sjetiti kad sam i kako prestala. Kao da je neko samo isključio taj prekidač u meni. Kao da sam potpuno i neobjašnjivo promijenila osobnost :D

Isto tako sam nekad prije redovno pratila fudbal i gledala utakmice, išla na njih čak, posebno kad je na primjer igrala reprezentacija u Zenici. Evropska i svjetska fudbalska prvenstva pratila strastveno, bez obzira gdje su se igrala i u koje vrijeme. Danas znam da je prvenstvo u toku, ali sam na tom nivou da sam neki dan Damira (muža) pitala iznenađeno “Jesu se to stvarno Hrvatska i Srbija plasirale na svjetsko?!” Da, toliko sam van svega. Ne znam isto kad sam prestala i zašto, mada mislim da je moje odvajanje od te priče počelo na onoj jednoj utakmici u Zenici kad sam jedva ušla na stadion, a par sati prije toga stajala u redu i skoro nas izgazila masa zbog loše organizacije. I tad mi se neki prekidač okrenuo u glavi, možda baš taj koji je bio određen za sport. Znam da je to bila posljednja utakmica koju sam pogledala na stadionu, a i na TV-u je prestalo da me zanima.

I nešto mislim kako bih, da mi je neko tada rekao da za 10 godina neću uopšte biti zainteresovana za bilo koju od te dvije stvari, pomislila da je lud ili da nije normalan. A evo, život se desio i sve se promijenilo.

Ovaj primjer samo navodim kao ilustraciju promjenjivosti i nas i svega što se dešava. Realno je moguće da za nekih 10 godina na primjer jedva u glavu dozovem da sam nekad pisala blog, što mi sad djeluje kao nemoguće :D

Imate li vi tako nešto što vas je prije strastveno okupiralo, a danas vam više ne znači ništa?

Kamuflažna kućica ispred D0-ARC - Titovog bunkera
Kamuflažna kućica ispred D0-ARC – Titovog bunkera

 — — 

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X