Autor: Hana Kazazović

Morala sam preskočiti jedan dan sa pisanjem jer sam imala takav raspored da nije bilo vremena. Zato ću u ovom tekstu sastaviti dva dana, mada je realno stanje takvo da ja sve češće nemam pojma ni koji je dan, ni koliko je sati, a ni gdje sam ? Sreća ima Google i pametni telefon i sve češće u njih pogledavam jer mi se u glavi sve pobrkalo ?

Naime, u subotu smo rano krenuli iz Portlanda za Pittsburgh. Let u 8 ujutro, standardna procedura na koju sam se skoro i navikla – čekiraj se, idi na kontrolu, tamo izuvanje, skeniranje i sl. I onda let na velikom avionu 3+3 sjedišta od Portlanda do Washingtona. 5 sati leti a mi stigli u 16. Kako? 8 + 5 + 3 sata vremenske razlike koja nam se dodaje na ovoj obali. Ko bi se snašao ?

Onda presjedanje pa neki kratki let u mini avionu koji je toliko tresao da bih crkla da je trajao duže. A taman sam na momenat pomislila da sam se navikla na letenje.

Nakon koliko milja ti, pitam se, prestane srce visiti kao na koncu na turbulencije koje ja zovem ‘makadam’? I kako oni ljudi koji stalno putuju izdrže sve ove promjene?

Pittsburg je grad koji je imao željezare. Na zidu u sobi su me dočekale ove slike i osjećam se kao kod kuće. Saznaćemo čemu su se oni sve okrenuli sada jer željezare više ne postoje u tom obliku a grad očito dobro funcioniše.


Sve vrvi od ljudi, a mi smo smješteni u nekakvoj umjetničkoj ulici u kojoj se smjenjuju pozorišta i galerije te restorani. Imaju bašte u restoranima i barovima i jedva čekam sutrašnju turističku turu da to sve obidjemo kako treba.

I da, ima preko 400 mostova. Tako piše, nisam brojala ali je činjenica da ih ima puno, to smo vidjeli dok smo dolazili. I sve to na nešto više od 300.000 stanovnika.

Tu je par fotki koje sam uspjela napraviti obzirom da smo stigli tek oko 19 sati, a sutra će ih biti više sigurno. A onda iza njih dio o zadnjem danu Portlanda i iskustvo koje sam jedva preživjela ?

I ovdje baseball utakmica u toku ?


Naime, bili smo u Powells knjižari. To vam je najveća, nezavisna knjižara u kojoj se prodaju nove i polovne knjige. I ogromna je. Žao mi što izgubih njenu mapu da vam pokažem, jer je nevjerovatna. Podijeljena po žanrovima, pisci po abecednom redu, ima sve što ti padne na pamet. Da se zagubiš satima i potrošiš sve pare što imaš. Strašno ? Ja sam se jedva suzdržala jer ne mogu tegliti previše, knjige su teške. Ali sam našla čak jednu koju tražim godinama a ne izdaje se više i platila dam je 3.5 $.

Kontam nešto, ipak je dobro što ja u Zenici nemam neku kvalitetnu knjižaru. Da imam – bankrotirala bih ?

I da, kad se vratim kući snimiću video #čitajsamnom da cam pokažem koje sam knjige kupila u Powells ? A sad odoh spavati (ovo pišem uveče), jer moja glava ne gleda u sat nego sama za sebe upada kad joj se spava ???