Kažu da je strah od javnog nastupa jedan od najvećih ljudskih strahova. Da je veliki imala sam priliku i sama da se uvjerim nekoliko puta držeći neka mini predavanja ili pojavljujući se na televiziji. Ali ako ima neka najgora varijanta tog “javnog nastupa” onda je to, po mom mišljenju, stand up comedy.

Prvi i za sada jedini put sam imala priliku gledati nastup stand up komičara na Proactive konferenciji. Kada sam pročitala najavu da će i to biti dio programa jedno veče baš mi bilo drago jer me zanimalo kako to sve uživo izgleda. Nastupao je Peđa Bajović (više o njemu na www.pedjabajovic.com), a ja evo toliko dana nakon svega još uvijek često pomislim na to što sam gledala.

Kako je to sve izgledalo?

Ja sam do sada gledala ovako nešto samo na filmovima, a u njima su najčešće te komičare gađali nečim ili im zviždali. Mi smo svi bili fina i kulturna publika skupljena sa čitavog regiona i bilo je za očekivati da čak i u najgoroj varijanti Peđa neće dobiti ništa u glavu :D

On je izašao i počeo svoj šou, a jedno prvih 15-ak minuta niko se nije nasmijao čak ni onako, radi toga što se čovjek zove komičar.

I tad sam baš razmišljala o tome – izađeš pred stotinjak ljudi i ako ništa onda zbog naziva ljudi očekuju da budeš smiješan. Znači ne držiš stručno predavanje pa da neko na kraju može reći da si stručnjak ili ne, ne pričaš o nečemu što neko razumije a većina možda ne.

Ne! Ti si samom svojom pojavom obećao da ćemo se smijati i svi to očekuju sad i odmah. A svi smo čitav dan slušali stručna predavanja, neki su umorni, neki su pospani a svima trebaš izmamiti osmjeh na lice. Neki su stigli iz Slovenije, Hrvatske i Srbije i njih ćeš uvijek nasmijati pričom o glupim Bosancima. A dosta nas je tu iz BiH i trebaš izbalansirati između toga da nas ne uvrijediš i da nas nasmiješ nekako, a znamo da su svi Bosanci “doktorirali komediju” samim rođenjem :D Bar se od nas očekuje da budemo smiješni, zar ne?

I tako, Peđa priča i u svemu tome se desi Torbica koji se počinje smijati. Ne komičaru, naravno, nego nečemu što je samo on vidio, ali tako da smo se za par minuta svi mi smijali skupa sa njim nemajući pojma o čemu se radi. Znate onaj efekat zaraznog smijeha, kad se smiješ zato što se drugi smiju i super ti, a pojma nemaš šta je smiješno, možda si čak i ti? E, meni je to super, pa kako god :D

Uglavnom, Torbica je tako nas sve zarazio smijehom pa su nam i sve dalje fore komičara bile smiješne. Nekako smo ih lakše varili, čini mi se ;) Mada se ne smijem kladiti da i to nije bio dio nastupa :D

Da li mi se svidjela ova vrsta zabave?

Definitivno jeste jer mi je totalno neobična i nepredvidiva. I mislim da je užasno teška, jer kako rekoh, nastup komičara zavisi od milion faktora. Komičar svakako ima olakšavajuću okolnost ako nastupa na nekom mjestu gdje bar okvirno zna ko mu je u publici, pa i neke fore može prilagoditi tome. A i u toj varijanti mora biti jako “prilagodljiv” situaciji, jer nikad ne znaš da li ti je u publici neko ko duplo bolje od tebe zna nešto o čemu pričaš i sa čim se pokušavaš našaliti.

Peđa je svoj nastup odradio dobro jer smo se na kraju svi smijali, a čak su ga zvali i na bis. Meni jedno totalno neobično i zanimljivo iskustvo za koje mi je baš drago da sam ga imala priliku pogledati.

Ako budete imali priliku pogledati stand up komediju svakako to učinite. Ako vam i ne bude smiješno probajte zamisliti kako bi se vi lično osjećali da stojite na tom mjestu i pokušavate nasmijati nekoga. Ja znam da bi meni takav zadatak bio najteži na svijetu jer dokazano ne znam čak ni vic ispričati :D

P.S. Užasno me nervira ova kombinacija “stand up komedija” ali nemam pojma kako da je prilagodim našem jeziku. Da kažem “stojeća komedija” mislim da niko ne bi imao pojma o čemu govorim, slažete se?