Autor: Hana Kazazović

Imate li vi nešto što vas „vadi“ iz crnjaka u koje povremeno upadnete? Neki ritual koji vam pomaže da se iz minus faze vratite na nulu? Neku pjesmu koja vam svojim notama podigne emocije, ili riječima obriše tugu? Kutak u koji se sakrijete dok ne prođe crni oblak iznad vas?

Ja zadnjih godinu i po imam nešto takvo. I da, kod mene je, u skladu sa nadimkom „cyber“ – virtuelno, odnosno nalazi se u cloudu*.

Zovem ga „Moje optimistično zvono“ :))

moz

U pitanju je folder u Dropboxu i kad se otvori izgleda ovako.

moz2

To je folder u koji spremam screenshotove i fotografije svih lijepih stvari koje mi se dese – poruka, komplimenata, pohvala, svega onog zbog čega mi srce zadrhti i zbog čega se makar i u najmanjem djeliću sekunde osjetim sretno.

To moje optimistično zvono me nebrojeno puta do sada izvuklo iz tugaljivih i crnih momenata. Nazvala sam ga tako zato što ga zamišljam kao zvono koje me preklopi i izoluje od ostatka svijeta, proziran da sve vidim a da me ništa od okoline ne dotiče.

Prvo je trebao biti mjehur jer sam zamislila sebe kao u mjehuru od sapunice, ali sam odustala jer nisam mogla skontati kako bih ušla u mjehur :)) Osim toga, riječ mjehur me onda podsjetila na onaj drugi, fiziološki mjehur i prestala mi je biti inspirativna.

Dakle, zato zvono.

Kad sam neraspoložena, otvorim ga i listam sve te momente na ekranu, čitam ponovo sve te lijepe riječi i pohvale i vrate mi se trenuci sreće. Podsjetim se da u životu imam i puno lijepih i srećnih trenutaka i da je ono što me u tom momentu muči prolazno. Bukvalno radi kao pravo zvono u koje uđem i izolujem se od svega negativnog, te dopunim pozitivne baterije.

Osim toga, lijepo je na jednom mjestu imati sve to. Facebook komentari zbog kojih si se osjećao lijepo a koje kasnije ko zna da li ćeš naći, fotografije mjesta na kojem si bio sretan, osobe koja te nasmijala do suza ili ti rekla nešto što ti je uljepšalo dan – prava riznica pozitive.

Ovaj moj običaj je doveo do još jedne pozitivne navike. Naučio me da kroz život idem obraćajući pažnju na sve što mi se dešava, posebno na osjećanja kroz koja prolazim. Ne trčim žureći ko zna gdje, jer je život u suštini sad i ovdje i treba ga živjeti tako. Pa kad tako osjetim da mi je nešto popravilo raspoloženje, ja to snimim, uslikam, zapišem i spremim u svoje zvono.

Preporučila bih ga svima. Ne mora biti ovako cyber – može biti i lijepa kutija u koju ćete spremati sve te trenutke tako što ćete ih zapisati ili ubaciti neki predmet koji će vas podsjetiti na njih. Može to biti i rokovnik ili lijepa sveska u koju ćete upisivati sve te sitnice koje vam izmame osmjeh na lice.

I onda, kad vam se stisne ili osjetite da ste njanjavi, uzmete tu svoju riznicu, seharu, zvono i krenete od početka. Vjerujte mi, kad skupite zalihu tih sitnica, nećete uspjeti doći do kraja a sjedićete sa osmjehom na licu.

A to je ono što je važno, zar ne?

* cloud – smještanje korisničkih podataka, informacija i svega ostalo na udaljene servere, a ne na računar (Google Drive, Dropbox, OneDrive, Copy i sl.)