Autor: Hana Kazazović

Knjiga «Mindset» autorice Carol S. Dweck je jedna od onih koje bih preporučila svima da pročitaju. Ako ne mogu svi, onda bar svi oni koji rade sa djecom kao treneri, prosvjetni radnici ili roditelji. Vjerujem da bi bila od velike koristi i da bi pomogla da se riješe neke dileme i problemi.

Naime, «Mindset» je knjiga o dva mentalna sklopa po kojima se ljudi razlikuju i koji uglavnom utiču na sve ono što oni misle o sebi i rade u životu. Malo li je?

Ta dva su «fixed mindset» – fiksirani mentalni sklop i «growth mindset» – mentalni sklop rasta. Razlikuju se puno i autorica je kroz mnogo primjera i oblasti ukazivala na njihove razlike. Zato je knjiga podijeljena na poglavlja – djeca, škola, biznis, međuljudski odnosi i ljubavne veze. I u svakoj toj oblasti su mentalni sklopovi jako bitni.

Rečeno jednostavnim riječima – fiksirani mentalni sklop imaju ljudi koji ne vjeruju u promjene i koji misle da je ono kakvi smo u stvari stanje koje nam je «propisano». Takvo stanje se hrani pohvalama na račun genijalnosti, pameti, u fazonu kad dijete dobije najveću ocjenu u školi pa mu svi kažu «Ti si tako pametan!»

Mentalni sklop rasta je onaj koji vjeruje u napredak, stalni. To su ljudi koji vjeruju u rad i rast, korak po korak. Njih hranite pohvalama poput «Svaka čast, sigurno si puno radio da bi dobio tu ocjenu!»

Nije stvar u pohvalama – one su ovdje samo ilustracija. Stvar je u tome da se ovi različiti mentalni sklopovi ponašaju potpuno različito u svim situacijama. Potpuno drugačije prihvataju život i sasvim druge stvari dobijaju iz njega.

Jedna od podjela koja proizilazi iz ovih različitih mentalnih sklopova je ona na one koji uče i one koji ne uče. Zbog toga je Benjamin Barber, sociolog, rekao: «Ja ne dijelim svijet na jaki i slabi… Ja svijet dijelim na onaj koji uči i onaj koji ne uči»

A fiksirani mentalni sklop je taj koji ne uči i koji dođe do određenog nivoa i kaže «To je to – ne mogu dalje. To je moj vrh»

Zanimljvo mi je bilo čitati o mentalnim sklopovima na primjerima biznismena i menadžera. Jeste li čuli za «CEO disease» – bolest glavnorukovodećih (moj slobodan prevod). To je situacija kad se oni okruže ljudima koji im se dive i govore im da su uvijek u pravu, isključujući svaku mogućnost da čuju neslaganje sa svojim mišljenjem.

Glavni primjer za takvog rukovodioca je u knjizi Lee Iacocca. On je taj koji je tokom svog boravka u General Motorsu ignorisao sve ono što su mu drugi govorili i uporno radio ono što je mislio da treba, a odavno je upao u skupinu onih koji ne žele učiti i napredovati. Desilo se da su japanska vozila zavladala tržištem a GM skoro potpuno propao jer nije bio spreman.

U sportu je primjer fiksiranog mentalnog sklopa John McEnroe. Takav mentalni sklop ima stav da «ako si uspješan, onda si bolji od ostalih ljudi. I imaš pravo da ih maltretiraš i da se stavljaš iznad njih».

Fiksni mentalni sklop za svoje neuspjehe traži krivce u drugima – vremenu, državi, sudiji, profesoru, lošem danu… nastavite niz.

S druge strane, mentalni sklop rasta uzroke uvijek traži u sebi. Među sportistima je autorica kao primjer izdvojila Michaela Jordana. On je taj koji je rekao «Ljudi su me slavili kao da sam božanstvo ili nešto slično. To je tako neprijatno. Ja sam ljudsko biće kao i svi drugi» Jordan je poznat i po svom citatu u kojem nabraja koliko je čega promašio.

Glavni problem sa uspjehom kod fiksnog mentalnog sklopa je – Ako ste neko kada ste uspješni – ko ste onda kada ne ostvarite uspjeh?

To je ono što stvara najveći problem u životu fiksnim mentalnim sklopovima, odnosno ljudima koji ih imaju. Jer su oni ti koji često grešku, odnosno loš rezultat, proiciraju na sebe i sebe smatraju greškom kad ne uspiju. I onda prestanu da se trude, jer ne žele da se ponovo osjećaju loše. Izgube volju za učenjem, sportom, bilo čim što rade kada naiđu na prepreku ili izazov.

Greška je bolno iskustvo čak i u mentalnom sklopu rasta. Ali to nije ono što definiše bilo koga. To je problem sa kojim se treba suočiti i lekcija za naučiti.

John Wooden, košarkaški trener je rekao «Nisi promašaj sve dok ne počneš prebacivati krivicu. Na nekog drugog. Možeš učiti iz grešaka sve dok ih ne kreneš poricati».

Ljudi kod nas više cijene prirodnu nadarenost odnosu na stečene vještine. Ja nešto mislim da je to zbog toga što u varijanti, ako zaista shvatimo da se puno toga može postići radom, bez obzira na prirodni talenat, onda nama nestaje izgovora za sebe.

Lakše je misliti da je neko tamo dobar košarkaš zato što je rođen sa tim talentom, nego zato što je proveo pola svog života trenirajući i vježbajući.

Lakše je misliti da je neko dobar matematičar zato što je nadaren za matematiku, nego priznati da je 80% njegovog znanja tu zahvaljujući učenju i vježbanju.

Jer, realno, kada god pogledamo neki takav primjer, uvijek u pozadini stoje sati i sati učenja, vježbanja, treniranja… koje mi ne želimo vidjeti. Lakše je vjerovati u čuda, nego u trud i rad. Jer u suprotnom, rekoh već – koji je naš izgovor?

John Wood je rekao i ovo: «Vjerujem da te sposobnost i znanje može dovesti na vrh. Ali samo te karakter može na njemu i održati». Karakter – ono kakav si, tvoja ličnost u suštini. Koliko si spreman raditi na tome da dođeš na vrh, bilo kakav?

Najbolji primjer fiksnog mentalnog sklopa je meni bio kod biznismena. Njima je kompliment kada kompanija iz koje su otišli propada bez njih – jer im to jača ego i pojačava važnost.

Jack Welsh, menadžer u Geberal Electricu je rekao:

«Prava vjera u sebe i samopouzdanje je ona koja ti daje hrabrost da budeš otvoren – da prihvatiš promjene i nove ideje bez obzira odakle i od koga dolaze.»

Pravo samopouzdanje se ne ogleda u titulama, skupom odijelu i automobilu. Ono se ogleda u tvom mentalnom sklopu i spremnosti da rasteš.

Ima tu još puno korisnih stvari, ali da ne dužim više – zaista vrijedi pročitati ovu knjigu. Pomoći će vam da prepoznate sebe. Od prvog koraka – da utvrdite kojoj skupini pripadate, do toga kako da se promijenite, ukoliko ste u fiksnom sklopu. Daće vam savjete kako da se ponašate prema svojoj djeci – kako da im pomognete da se stalno razvijaju i da postanu najbolji što mogu biti. Pomoći će vam da prepoznate ljude oko sebe i da ih shvatite. Daleko od toga da ćete ih moći promijeniti, ali će vam biti jasni i lakše ćete se snaći u komunikaciji sa njima. Pomoći će vam da prepoznate trenere i nastavnike koji će od vaše djece napraviti djecu koja će svaki dan napredovati. Puno dobrih primjera ima u knjizi o nastavnicima koji su od djece koju su svi otpisali napravili učenike koji su upisali koledže.

I svijet zaista djeluje mnogo jasnije nakon što ga pogledate sa saznanjima iz ove knjige.