Loading

Moj lični, julski izazov

Autor: Hana Kazazović

U ponedjeljak sam završila sa čitanjem knjige «Sto dana sreće» donijela odluku da u julu, mjesecu koji je počeo baš danas, napravim neke stvari za sebe. Odnosno da napravim promjene u rutini i načinu života koje imaju za cilj da… pa recimo nekoliko stvari, nabrojaću malo kasnije redom koje su.

O knjizi ću vam pisati kasnije u toku mjeseca, ali je suština njene priče da je glavni junak saznao da boluje od neizlječive bolesti i da mu je ostalo 100 dana života. Da, kliše je taj što je on tek tad shvatio neke stvari i napravio od njih svojih najsrećnijih 100 dana. Međutim, tako je dobro sve napisano da sam se ja zapitala zašto ne bih probala da na primjer 30 dana radim nešto za sebe.

Nešto = kao sve ono što inače kao hoću a ne da mi se, od ponedjeljka ću i slično.

I tako se u 24 sata rodila ideja da:

1. 31 dan ne jedem slatko i ugljikohidrate iz tijesta, peciva i slično.

Nešto kao strogi LCHF režim. 31 dan bez slatkiša? Nije mi to preveliki izazov, radila sam to i ranije. 31 dan bez pite? Tu će moj karakter biti na kušnji, iskreno. Naravno da sam juče za ručak jela sirnicu, kao neku vrstu oproštaja do avgusta :D

Šta je cilj ovog izazova? Povećanje energije koju sam ubila pitom. I sladoledom. Jer ja znam koliko se bolje osjećam kad se hranim povrćem i mesom pretežno, hranila sam se tako. I nemam pojma kad i zašto sam prestala, samo znam da sam od tada nakupila finu zalihu oko stomaka kojoj uzrok nije samo sjedeći način života nego i loše varenje i sve što ide uz to. I da, pokušavam mjesecima da se vratim postepeno i ne ide, jer kod mene valjda ne može ništa postepeno.

Zato 31 dan, odnosno juli posvećen ishrani. I zato tekst na blogu, kao javno obavezivanje, jer je tako lako skliznuti u grešku – dovoljno je da samo prošetaš ulicom i da ti zamiriše nešto , na primjer pita :D

Odlučila sam jutros da ću voditi evidenciju o svemu što pojedem. Slikati ili pisati, svejedno. Ali kontam da će mi to pomoći da istrajem. I ne, neću sve te fotke objavljivati na društvenim mrežama, ne brinite :D

Kad spomenuh društvene mreže da objasnim i odluku broj

2. Društvene mreže koristiti samo sa računara.

Ne trošiti vrijeme skrolajući niz Twitter lajnu i Facebook news feed, posebno ne prije spavanja. Dovoljno vremena provedem za računarom i društvenim mrežama tokom radnog vremena, a primijetila sam da sam stvarno počela pretjerivati.

Juče sam obrisala Twitter i Facebook sa telefona i tableta i ostavila samo ono što mi treba zbog posla. Ako me trebate hitno na Viberu sam, WhatsAppu ili na emailu :)

Treća odluka se odnosi na moju glavu

3. Povećati output u odnosu na input.

To znači da ću zaustaviti čitanje knjiga u julu, a posvetiti se pisanju… svega. 21 knjigu sam pročitala u prvih 6 mjeseci ove godine. Jesam napisala i dosta tekstova, ali je činjenica da je trenutno moja glava prepuna, a da puno toga stoji u njoj i čeka već neko vrijeme da «izađe» napolje. Ja stvarno puno volim da čitam i kad god imam slobodno vrijeme ja posegnem za knjigom. Ova čitalačka pauza će me natjerati da u takvim trenucima posegnem za tastaturom ili olovkom bar. Pa da vidim promjene u načinu razmišljanja i rada nakon 31 dana. Osjećam da će ih biti.

To su te tri stvari i u principu i ne djeluju teško. Znam već gdje će mi biti najveći izazovi – kod ishrane u smislu kad mi je mrsko da nešto spremam. U takvim trenucima sam najčešće posezala za kriškom hljeba namazanom bilo čim – što je ujedno i neka vrsta moje «comfort food» jer sam odrasla na tome. Ali izazovi ne bi bili izazovi da su lagani tako da…

U suštini, najveći motiv za sve je da dokažem sebi da mogu.

Poželite mi sreću. Pardon, ne sreću – jaku volju. I puno uspješno spremljenih obroka, zaboravih reći da će to biti drugi veliki kamen spoticanja u mom izazovu :D

A ja ću svakako u avgustu podnijeti izvještaj o uspjehu i ovdje na blogu.


15 comments

  1. Draga Hana želim ti svu sreću i svu snagu da istraješ u svojoj nameri, a sigurna sam i da hoćeš. Verujem u tebe :)
    P.S. Ako ipak negde zaškripi, ako ponestane ideja za onaj kulinarski deo izazova, seti se mojih tegli i… uostalom, ma znaš ti gde možeš da svratiš ;)

  2. Ovakve vrste izazova su sjajne. Radi se o tome da ne samo da ispostujes (ili neispostujes bas…) sam izazov, vec i mnogo toga usput naucis o sebi. Ja sam proljetos bila dio jedne FB grupe u kojoj su svi postavljali svoje licne mjesecne izazove, a medjusobno se bodrili i pomagali. Predivno iskustvo! Sretno i zelim vam da uspijete.

Leave a Reply

X