Autor: Hana Kazazović

U 2015. sam puno čitala. Ostala su manje od dva dana do kraja godine, taman dovoljno da završim svoju 100. knjigu po redu. Nisam planirala da ih bude toliko, 2013. ih je bilo 58, a 2014. 61 i ovih 100 je iz te perspektive izgledalo nedostižno, posebno kad uzmem u obzir da u julu, zbog svog eksperimenta nisam pročitala nijednu. Ali eto, redale su se jedna za drugom i samo sam pred kraj godine, kad sam već vidjela da je moguće dostići tu cifru malo ubrzala, da je zaista i dostignem.

Ovoliki broj pročitanih knjiga možda najviše govori o tome kako provodim svoje slobodno vrijeme. Kao i svaki pravi introvert – čitajući :D Zato mogu na prste izbrojati koliko sam puta izašla u kafanu ili koliko sam puta pogledala nešto na TV-u. A i čitam brzo, posebno nakon što sam pročitala „Break-through rapid reading“ koju je napisao Peter Kump. Ima tu dosta savjeta za brže čitanje, dosta ih je sličnih kao u knjizi „Brzo čitanje“ Tonija Buzana. Neke sam primijenila i ubrzala svoje čitanje, ne na brzinu kojom čita Dr. Spencer Reid iz Criminal Minds serije ali brže nego prosjek :))

Čitala sam svašta, priznajem. Uopšte nisam čitalački čistunac koji se drži provjerenih klasika i zam zagaziti u svašta. Moj stav je da samo tako mogu praviti razlike i cijeniti dobre knjige. Među ovih 100 knjiga ima 10-ak ljubavnih romana, onih koje ja zovem „knjige za propuhivaje mozga“ jer u njima tačno znaš šta će se desiti na kraju i sve je divno i krasno. Nekad mi baš treba takva knjiga da na par sati zaboravim na svakodnevnicu. A bilo je i 20-ak knjiga koje sam čitala na engleskom jer ih nisam mogla naći prevedene. Među njima najviše onih iz kojih sam učila, ne klasična self-help literatura nego i biografije i savjeti ljudi koji su napravili značajne stvari u životu.

Nisam o svima pisala preporuke, mada mi je za neke žao što nisam. Moguće da ih napišem naknadno. Aktivirala sam i profil na Goodreadsu koji je od 2013. stajao prazan i registrovan, čekajući da obratim pažnju na njega. I baš mi  se sviđa ta društvena mreža za čitatelje knjiga. Sad nju često posjećujem i gledam šta mi prijatelji čitaju i preporučuju.

Uglavnom, ovaj tekst ima za cilj dvije, odnosno tri stvari.

1. Moj izbor najdražih / najupečatljivijih 5 knjiga 2015. godine

Ne mogu ih nazvati najboljim jer sam ih birala po tome kakav su utisak ostavile na mene, koliko su mi značile i kakav su trag ostavile u meni nakon čitanja. Ja vam i ne znam neki stručan način za ocjenu knjiga jer nisam stručna po tom pitanju, tako da su ovi moji kriteriji možda čudni, ali su moji i potpuno iskreni.

  1. Sto dana sreće – Fausto Brici

Pisala sam osvrt na ovu knjigu pa možete tu pročitati šta me oduševilo i zbog čega mi je toliko prirasla srcu. Jednostavno je – u njoj je sažeto sve ono što mislim da je bitno u životu, kroz jednu lijepu priču.

  1. Na-opako i po-prijeko – Mediha Selimović

I o ovoj knjizi sam pisala osvrt, puna utisaka nakon promocije i čitanja knjige. Nisam je slučajno nazvala sevdahom u pisanoj formi, jer ona jeste sve ono što sevdah nosi u sebi. Jedna od knjiga koju ću uvijek preporučivati i poklanjati ljudima koji su mi dragi, jer prosto imam želju da tu ljepotu pisane riječi pročita što više ljudi.

  1. 40 pravila ljubavi – Roman o Rumiju – Elif Shafak

Za ovu knjigu nisam pisala preporuku, a imam to u planu. Samo želim da je pročitam još jednom prije toga, jer su poruke ove knjige tako velike da zaista imam potrebu da ih još jednom ponovim kroz čitanje. Ovih 40 pravila možete naći na milion mjesta popisane tako redom, ali ih je čitajući u ovoj knjizi puno lakše zapamtiti i saživjeti se sa njima.

  1. Ja sam Malala – Malala Yousafzai s Christinom Lamb

        Insajder, moja priča – Brankica Stanković

Ne, nisam pogriješila i da, namjerno sam na četvrto mjesto stavila dvije knjige koje na prvi pogled nemaju ništa zajedničko. Osim ako ste pročitali obe, pa znate da itekako imaju poveznicu, a ona se zove strast – prema svom poslu ili prema svom cilju. A moja lična poveznica je ta što su baš ove dvije knjige bile te koje su me najviše natjerale da razmišljam i da se pitam koliko sam ja spremna da dam sebe za neku ideju ili neki viši cilj.

Neću vam reći odgovor na to moje lično preispitivanje, ali moram priznati da nisam ni blizu Malali ili Brankici. Obje su za divljenje i zaista sam nakon čitanja njihovih priča osjetila duboko poštovanje. A na to je došla i neka tuga jer živimo u takvom svijetu u kojem Malala umalo pogine samo zbog želje da djevojčice imaju mogućnost da se obrazuju, a Brankica nosi glavu u torbi već godinama samo zbog toga što svoj posao radi onako kako u udžbenicima piše da ga treba raditi. Posebna tuga mi je i zbog toga što je na ovom svijetu premalo takvih ljudi, a kakav je trebalo bi da su u većini, jer bi samo tako imao šansu da postane normalan.

Elem, dvije priče o strasti i ljubavi prema ideji i prema svom poslu su u ove dvije knjige i zato su na broju četiri.

  1. Do posljednjeg daha – Rade Šerbedžija

Ovo je knjiga u kojoj sam uživala u potpunosti. Autobiografija koja je sasvim slučajno našla put do mene i koja me oduševila. Oduševila me zbog toga što je prosto fascinantno kakav je to život koji je do sada odživio Rade. Mislim da tu ima materijala za jedno 10 prosječnih života. A pisana je tako da je zaista teško ispustiti iz ruku do samog kraja.

Mislim da će se ova knjiga posebno svidjeti ovim malo starijim koji su Radeta mogli gledati u svim njegovim ulogama, od početka karijere. A piše o mnogim zanimljivim likovima koje znamo, od Krleže pa do velikog broja glumaca sa kojima je radio i to je baš, baš zanimljivo.

2. #čitajsamnom

Drugi razlog za ovaj tekst u predzadnjem danu ove godine je želja da virtuelno čitamo zajedno. Naime, mene malo zeza lokacija jer bih ja, da mogu ikako najviše voljela da s vremena na vrijeme sjednem sa vama koji volite čitati i razgovaram o čitanju i knjigama uživo. Kako godine prolaze sve češće poželim pričati a manje tipkati, valjda mi fali taj zvuk koji se manifestuje kad živo biće izgovara riječi :))

Ali za početak, da se povežemo uz hashtag #čitajsamnom na mrežama. Princip je sličan kao kod prethodnika kojeg sam već pokrenula i koji živi i okuplja ljubitelje hodanja – #hodajsamnom

E sad – samo je fazon da kad sjednete čitati na mrežama postavite fotku knjige ili citata koji vam se sviđa uz #čitajsamnom – na Twitteru, Instagramu, Facebooku, Google+ – gdje se već osjećate kao kod kuće. Ja sam pomalo svuda i upratiću sve. Pa onda ko zna, možda smislimo i neko druženje u kojem ćemo pričati stvarno.

A to me dovelo i do treće stavke zbog koje pišem ovaj tekst a to je

3. Video preporuke i osvrti na knjige

Rekoh da mi fali govor i zato sam odlučila da krenem od sebe, a ujedno da napravim nešto što je apsolutni izlazak iz moje zone komfora. Odlučila sam da radim kratke video klipove na temu čitanja i knjiga i ovo je prvi, eksperimentalni i ja se nadam i trudiću se i daću sve od sebe da svaki sljedeći bude bolji. Jer se vremena mijenjaju i novi trendovi dolaze i znam da ima i onih koji će prije pogledati (poslušati) video nego pročitati tekst.

Naravno, sve ideje i komentari su dobrodošli i poželjni, jer ovo sve zajedno dođe kao neki eksperiment. Ali od nečeg se mora krenuti, zar ne?

Želim vam zdravu, sretnu i uspješnu 2016. godinu. Čitamo se i evo, kako je krenulo mogu reći i – gledamo se :)