Ne pekar, ni ljekar, a ni apotekar – želja mi je da napišem knjigu

Svaki čovjek u sebi nosi neke skrivene želje i snove. Sanja se o svemu – o odlasku na neko ludo putovanje, kući sa bezbroj soba, novom bijesnom automobilu, dobitku na lutriji, upoznavanju nekog posebnog, i uopšte o svemu onom što nemamo a voljeli bismo imati.

Svaki čovjek u sebi nosi i talenat za nešto – neko zna pjevati, neko crtati, neko plesati a neko plesti. Najveći sretnici su oni koji uspiju svoje talente iskoristiti za ostvarenje svojih želja.

Lično sam naslijedila neke talente, genetika je tu umiješala svoje prste. Tatina kompletna familija zna super crtati. Tata je bio najveći i najbolji sve dok moj brat nije uzeo olovku u svoje ruke, i time preuzeo mjesto glavnog umjetnika u porodici. Ja sam takođe svojevremeno crtala, a nakon što sam 16 puta nacrtala Jasona Donovana i ono dvoje iz „Prljavog plesa“ sve mi je to dosadilo i okačila sam olovku o klin.

Nismo ni nešto pretjerano muzikalni. Jedino brat i tu odskače, išao u muzičku i stvarno lijepo pjeva. Čak je nekad muzika trebala biti njegova glavna preokupacija ali stvari su se okrenule. Ja se zbog drugih trudim da što manje pjevam, a pošto mi i prozor iz kupatila gleda na hodnik kojim prolaze komšije – ne pjevam ni pod tušem.

Zato pišem. Tu sam osobinu ili talenat otkrila još nekad davno u školi, dok su nam davali kojekakve glupe teme da na osnovu njih ustanove koliko smo pismeni. Uvijek sam imala najbolje ocjene iz tih pismenih vježbi i uvijek sam voljela pisati. Valjda se ta ljubav vremenom samo proširivala pa sam postala i neko ko strašno voli čitati, a najdraže prodavnice mi već odavno nisu prodavnice sa kozmetikom nego sa knjigama. Bez problema mogu hodati dva sata među parfemima, kremicama i kojekakvim čudima na koje žene troše prava bogatstva i neću potrošiti niti marku. Ali u knjižaru me ne vodite ni pod razno!

Neki dan sam testirala sama sebe. Naime, postavila IK „Vrijeme“ onaj štand sa knjigama u centru grada. I ja sama sebi obećam da ću samo razgledati knjige. I nakon pola sata razgledanja se okrenem i ponosno odem kući. Pet dana sam nakon toga obilazila isti štand u širokom luku ne gledajući u njegovom pravcu. Šesti dan sam stala i kupila knjigu. Što ti je karakter!

Knjige su mi i najdraži poklon, oduvijek. I nemam neke omiljene, mogu čitati sve. Ako u čitavoj knjizi postoji jedna rečenica koja mi se svidi ne mislim da sam izgubila vrijeme čitajući je. I knjige imaju poseban miris, je li tako, Majo? Naročito one stare, iz biblioteke.

Da se vratim na snove kojima počeh sve ovo. Davno nekad sam shvatila da je jedan od mojih snova baš taj da postanem pisac. Ne pisac poput Tolstoja čija će se Ana izvoditi u pozorištu, ne pisac poput Borisa Dežulovića kojeg obožavam, ili Ante Tomića koji se sa Borom otima za prvo mjesto omiljenog mi u mene. Ne ni pisac poput Vedrane Rudan koja previše psuje, skoro kao Edo Maajka, niti poput Jelene Veljače koja ima živaca za čitavu sapunicu.

Želim biti samo Hana čiju će knjigu nekad u budućnosti kupiti neko da bi proveo lijepo vrijeme čitajući je. Da bi možda čuo neku pametnu (desi se to i od mene), da bi se nasmijao ili opustio. I da bi osjetio bar jedan od osjećaja koje osjetim ja čitajući neke od mojih omiljenih.

A kad će se to sve desiti za sada ne znam. Za sada se trudim da pišem jer uživam u tome. Za sada slušam ljude oko sebe i upijam svijet slažući sve utiske u ladice mozga jer nikad se ne zna šta će mi od svega toga zatrebati. Za sada sam, najprostije rečeno, krenula tim putem. I iako možda djeluje previše samouvjereno – znam da će me taj put odvesti baš do tog cilja, kad bude vrijeme za to.

6 comments

  1. nemam neki poseban komentar,u svakom slucaju iz mog ugla to je jedno zanimljivo razmisljanje. kad zena lakse trosi novac na knjige nego na parfeme (tesko za povjerovati)mozemo to prevesti na vise nacina,a u najmanju ruku je vrlo zanimljiva. obzirom da sam rodjeni zenicanin, rekao bih da sam prepoznao jedno ime.spomenula si Borisa Dezulovica,da li je to bivsi gimnazijalac (odlican rukometas ) sjecam se da sam se divio njegovom nacinu igranja. POZDRAV  K.T.

  2. ma moram i ja nesto dodati mada se mnogi nece sa mnom sloziti.Citam redovno Hanine postove pa ponekad i dodam nesto.Elem,ja u skoli nisam bas puno procit’o knjiga.Stvarno sam se trudio da izbjegavam lektiru i to mi je islo od ruke ha-ha.Najvise sam mrzio istoriju a pogotovu nasu skoriju(I i II svjetski rat i ovamo)medjutim knjige na engleskom citam ko lud i to sam poseban interes nasao u americkoj istoriji.E sad ce neko reci ovo i ono.Nasu mrzi a obozava americku istoriju.kako je to moguce.Ali to je tako i ja tu nista ne mogu.Detaljnije me zanima sve od 1776 pa ovamo.Znam i nije neka dugacka istorija medjutim ja to nalazim posebno interesantnim i zanimljivim.Eto sad ce i meni najdrazi praznik,dan nezavisnosti SAD-a 4juli.Ovaj post nema namjeru da omalovazava niciju istoriju samo iznosim svoje licno misljenje i interes.Thanks

  3. za KT- ne znam da li je to sa Borisom Dežulovićem šala,ali naš rukometaš gimnazijalac, koliko se sjećam, bio je Dražen Dežulović.
    Što se tiče knjiga, ma slažem se sa Hanom, s tim što ja nemem hrabrosti ni da se uputim u Titovu na štand sa knjigama,ali imamo mi i kućnih zaliha i neki dan sam ponovo čitala Travničku hroniku  koju sam dobila nekad još u osnovnoj. Meni lično je teško odvojiti se od knjige, ali bih pristala da se u Titovoj organizuju Dani razmjene knjiga. Fino iznesemo knjige iz kućnih budžaka, mijenjamo se (kao nekad za stripove) razmjenimo i pokoju riječ .(kod mene bi se teško završilo na riječi). Daleko od tog da mi smeta ovakav vid komunikacije i druženja, ali dragi moji i moje nedostaje mi sve više “živa” riječ. Poz C

  4. @k.tiho: valjda nisam neko zensko :/ danas se pokusavam sjetiti kad sam zadnji parfem kupila, i stvarno je to bilo davno. knjige ne mogu pobrojati. a sto se tice Dezulovica, mislim da je Ceca dala odgovor.
    @Z.I: ma hajde, bolan. sta se ima ko slagati ili ne? imas pravo na svoje misljenje. istoriju ja bas nesto ne volim, dosadila mi. taman kad sam mislila da nesto znam ispostavilo se da nista ne znam. sretan ti praznik, u svakom slucaju!
    @ceca: joj, i ja sam “ponavljac” po pitanju citanja knjiga koje mi se svidjaju… sto se tice razmjene knjiga svidja mi se ideja :) a sto se tice “zive rijeci”, ja sam uvijek za. a mislim da me nije tesko pronaci, tako da – navrati ponekad ;)

  5. don,t take me wrong please. stvarno nisam mislio nista lose ni u jednoj rijeci,stranica mi se svidjela pa sam dobio potrebu da napisem par redaka i to je sve.a sto se tice Mr.Dezulovica jos jednom sorry nisam se salio nego pogrijesio,hvala na ispravci naravno mislio sam na D. Dezulovica.  K.T   

Leave a Reply to ceca Cancel Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X