Autorica: Hana Kazazović

Ovdje možete poslušati i audio snimak teksta:

Već sam došla u godine u kojima mogu komotno davati savjete mladima. Znam da to često ne vole, ali ne volim ni ja kad mi govore vi pa trpim, šta ću :D

Ako biste me pitali koji savjet bih dala mladima, šta da rade u svom životu da bi bili uspješniji i srećniji, rekla bih im da iskoriste svaku priliku za učenje, da u stvari nikad ne prestanu učiti i sticati različita znanja. Uz to bih dodala da volontiraju, kad god imaju priliku za to, odnosno da traže sami te prilike.

Zašto neformalno obrazovanje? Zar škola nije dovoljna?

Neformalno obrazovanje je ono koje se odvija u manje formalnim institucijama, organizacijama ili grupama. To su kursevi, seminari, predavanja, konferencije, radionice, razni tipovi treninga, kao i volontiranje.

Važno je, zato što danas niko ne može garantovati da ćete raditi jedan posao, onaj za koji se pripremate kroz proces formalnog obrazovanja u školi i na fakultetu.

Tu pomaže neformalno obrazovanje jer radi na otklanjanju nedostataka i “rupa u znanju”, ali i na pružanju praktičnih vještina koje standardni nastavni programi ne pokrivaju. Nažalost, znamo kakvo nam je školstvo i koliko je u skladu sa vremenom u kojem živimo.

A zašto volontirati?

Dva američka psihologa, Clary i Snyder, su napravili listu šest glavnih motivacija volontera:

  1. Vrijednosti

Nekim ljudima volontiranje omogućuje da djeluju u skladu sa ličnim uvjerenjem o važnosti pomaganja drugima.

  1. Razumijevanje

Za druge, volontiranje ima funkciju propitivanja i shvaćanja, gdje kroz volontiranje oni zadovoljavaju želju da razumiju ljude kojima pomažu, organizaciju za koju volontiraju ili same sebe.

  1. Karijera

Nekim ljudima volontiranje omogućuje da nauče nove vještine koje im mogu pomoći u pronalaženju zaposlenja ili u razvoju karijere.

  1. Društvo

Za neke volontiranje predstavlja uspostavljanje novih društvenih kontakata i susretanje novih i zanimljivih ljudi.

  1. Poštovanje

Volontiranje može pomoći osobi da podigne svoje samopoštovanje čineći da se bolje osjeća sama sa sobom.

  1. Zaštita

Volontiranje može poslužiti da pobjegnete od negativnih osjećaja krivnje ili usamljenosti.

Ali, možda je ipak najbolje čuti lična iskustva – ljude koji koriste svaku priliku da uče i volontiraju. Zašto oni to rade, zar im nije dovoljna škola i fakultet?

Ivana Vasić – na neformalnim edukacijama se može naučiti dosta korisnih stvari koje će vam poslije dobro doći u životu

Ivanu sam upoznala u Prijedoru na jednoj neformalnoj edukaciji. Završila je Filozofski fakultet, a sad je takođe pri kraju na FPN-u.

Kaže da je glavni razlog zbog kojeg je radila nekoliko praksi, učestvovala na mnogo projekata i volontirala njena vječna želja za daljim usavršavanjem. To joj je pomoglo da upozna razne profile ljudi i da s mnogima od njih ostane u kontaktu. Na tim edukacijama je imala priliku da istraži različite metode rada i primijeni znanje koje je stekla na fakultetu.

Neke od edukacija kojima je prisustvovala su: 11th Regional Euro Atlantic Camp; Škola demokratije za studente iz Zagreba, Podgorice, Tuzle i Banja Luke; Politička škola 2019 u Sarajevu; Frontal Blog Challenge, te konferencije Supporting Peace, Reconciliation and Conflict Prevention through Young Women’s Empowerment and Engagement; Kultura sjećanja; Stereotipi koji se podgrijavaju – Mizoginija u javnom prostoru; Gdje su danas socijalna prava?

Ivanina poruka mladima je da koriste svaku moguću priliku za dalje usavršavanje jer na taj način obogaćujemo svoj život i napredujemo. Ne trebaju se samo strogo držati fakulteta i onoga što su tamo učili jer se i ovako može naučiti dosta korisnih stvari koje će im poslije dobro doći u životu. A naravno, tu su i poznanstva i prijateljstva za cijeli život.

Dženedina Mušanović – Neformalno obrazovanje nas uči kako biti svoj i «tjera» nas na akciju

Dženedina kaže da je zbog fakultetskih obaveza vrlo rijetko obraćala pažnju na neformalno obrazovanje i edukaciju i propuštala prilike kojih nije bila ni svjesna. Prošle godine je odlučila da to promijeni i počela primjećivati pozive na radionice, treninge i ostale tipove edukacija.

Zbog straha od napuštanja zone komfora joj je trebalo dugo da odluči poslati prijavu. Redala je izgovore poput «To nema veze s mojom profesijom» ili «Vidiš, to organizuje ta i ta organizacija, neće me primiti», «Predavanja su na engleskom, ne znam ja engleski tako dobro»; «Jooj, to je predaleko», itd.

A onda je naišla na poziv za radionicu u okviru Internacionalnog književnog festivala Bookstan. To je bilo srodno i blisko njenoj profesiji, pa je uz nagovor prijateljice poslala.

«Primili me i provela sam 10 dana u Sarajevu, upoznala hrpu mladih iz BiH, Crne Gore, Srbije i Hrvatske. Spoznala obim svog neznanja iako sam manje-više sve teme teorijski prošla i naučila na fakultetu».

Nakon te radionice, uslijedile su mnoge druge uključujući i one koje nemaju nikakve veze sa njenim zvanjem (Coca Colina Podrška ;ladima, Frontal Blog Challenge, Mirovni kamp „Uljepšajmo mir“, FEM kamp „Nasilje u vezama mladih“, itd.)

Dženedina smatra da je neformalna naobrazba podjednako važna kao i formalna jer pruža stjecanje novih znanja i vještina, te proširivanje već postojećih. Važnije od onog što se nauči o datoj temi jeste interakcija sa drugim učesnicima.

Upoznavanje mladih sa različitim životnim pričama i društvenim backgroundom, drugačijom percepcijom svijeta, te uspostavljanje i građenje novih odnosa i prijateljstava – sve to podstiče ličnu nadgradnju pojedinca i podučava kako se nositi sa pojedinim situacijama u vlastitom životu. Za razliku od formalnog obrazovanja koje kod nas, nažalost, pojedinca gura u već zadati kalup, neformalno nas uči kako biti svoj/a, “tjera“ nas na akciju i pokret.

Azra Berbić – Volonterizam je način života i veliko životno iskustvo, koje svakom volonteru/ki otvara priliku za rad na sebi.

Azra Berbić je diplomirana pravnica iz Kaknja, aktivistkinja, novinarka i zaljubljenica u planinske vrhove. Smatra da je neformalno obrazovanje jednako bitno kao i formalno, posebno ako uzmemo u obzir činjenicu u kakvoj krizi je naš obrazovni sistem.

Ona je kroz neformalne edukacije usvojila mnoga nova znanja i korisne vještine. Vodi se stavom da je dan u kojem ne naučimo nešto novo i korisno izgubljen dan i zbog toga se trudi da iskoristi svaku priliku za učešće na neformalnim edukcijama i volonterskim angažmanima.

Svoj volonterski angažman je počela tokom studija radeći sa djecom iz doma za djecu bez roditeljskog staranja i u centru za besplatnu pravnu pomoć. Ipak, za nju je najznačajniji volonterski angažman u Udruženju za prevenciju ovisnosti Narko Ne i Udruženju građana Oštra Nula u kojima je aktivna dugi niz godina. To joj je iz temelja promijenilo život.

«Pored edukacija koje sam prošla zahvaljujući volonterskom angažmanu, stekla sam mnoge danas popularno nazvane “soft skils“ koje su značajne i cijenjene u poslovnom svijetu i bile su mi korisne kada sam sticala svoje prvo radno iskustvo».

Azra kaže da bi svakoj mladoj osobi preporučila da koristi prednosti neformalne edukacije i volonterizma, što ranije to može, još od osnovne škole.

«Pored putovanja, druženja sa vršnjacima i vršnjakinjama iz cijele BiH a nekad i cijelog svijeta, stiče se samopouzdanje, proširuju vidici, razvija kritičko mišljenje i kreativnost. Sve te prednosti neformalne edukacije su vrijedne našeg slobodnog vremena i truda jer mogu garantovati iz ličnog iskustva da se sve to isplati i olakša nam napredak i prolazak kroz bitne faze života».

Azra izdvaja edukacije u organizaciji OSCE-a, Ureda Ombusdmena za ljudska prava BiH i Sarajevskog otvorenog centra jer su joj omogućile dodatna znanja korisna za nju kao buduću pravnicu. Tu su i stručne edukacije u okviru Narko Ne-a, zatim Novinarska akademija u organizaciji Udruženja BiH Novinara, te mnoge druge među kojima se rado sjeća Youth eventa u Tuzli 2016. godine. To je bilo petodnevno okupljanje 200 mladih iz BiH, regiona i Evrope tokom kojeg su razgovarali i diskutovali o temama mira i pomirenju. Kaže da se tada prvi put uistinu osjećala kao građanka svijeta, a iz tog petodnevnog druženja izrodila su se velika prijateljstva koja traju sve do danas.

Lana Zečević – edukacije nam daju priliku da se besplatno edukujemo o stvarima koje nas zanimaju i o kojima možemo izraziti svoje mišljenje, što u školama nije moguće

Lanu sam takođe upoznala u Prijedoru i najmlađa je od svih mojih sagovornica i sagovornika. Ima 18 godina i trenutno završava četvrti razred Medicinske škole.

Pričala mi je kako joj se jako dopadaju neformalne edukacije i kako bi voljela da ih češće posjećuje. Na pitanje otkud interesovanje za njih, Lana kaže da je zanimaju razne oblasti. Prije 2 godine je dobila poziv od nevladine organizacije da učestvuje u radionicama pod nazivom «Škola Mladih lidera». Svidjela joj se ta ideja, kao i mogućnost da nauči nešto novo i malo se aktivira.

Poslije toga su uslijedile i jednodnevne radionice na kojima je upoznala mnoge ljude, različitih karaktera, godina i iz različitih gradova.

Do sad je bila na nekoliko edukacija, najčešće radionica medijskog opismenjavanja jer one spadaju u sferu njenog interesovanja. Neke od njih su: Škola Mladih lidera, Medijsko opismjenjavanje u Kvartu, Politička škola.

«Sa tih edukacija nosim lijepe uspomene, nova poznanstva i prijatelje, kao i znanje i iskustva u politici, fotografiji, novinarstvu, samozapošljavanju, digitalnom marketingu i uopšteno boljoj komunikaciji».

Lana smatra da je najbitnija prednost neformalnih edukacija za mlade to što se mogu naučiti neke stvari koje ih zanimaju, a to nemaju priliku u školi. Mogu naučiti da iskoriste te edukacije radi lakšeg zapošljavanja. Takođe, tu je i prilika da izraze svoje mišljenje i talente bez da ih neko sputava. Druženje je isto veoma bitan dio edukacija jer su učesnici otvoreni za nova poznanstva bez ikakvih predrasuda.

Kad je volontiranje u pitanju, Lana kaže da je volontirala u Dnevnom centru u Prijedoru gdje je pomagala oko učenja i igrala se sa djecom kojima je taj centar bio bijeg od problema u porodici. Kaže da bi rado pristala da volontira kada bi imala još prilika.

Irma Plavčić – Škola zapravo ne priprema mlade za stvarni život, razvijajući im vještine koje će poslije moći konkretno primijeniti

Irma kaže da ponekad zavidi današnjoj omladini na mogućnostima različitih edukacija, ali da je nemalo puta bila svjedok pasivnosti današnje omladine kojoj se ne da peglati na nekoj radionici gdje mogu naučiti stvari koje kasnije mogu primijeniti.

«Dok sam radila kao profesorica u srednjoj znala sam se naći u situaciji da trebam u sklopu lekcije o profesijama s učenicima proći i pisanje molbe za posao na njemačkom dok istovremeno učenici ne znaju na maternjem sročiti molbu ili napisati CV. Škola zapravo ne predviđa pripremu mladih za stvarni život. Tužno je vidjeti da je važno da učenik mora znati koje je boje haljina junakinje iz trenutne lektire, a tu istu lektiru više od 70% učenika na ćirilici u 2019. nije u stanju pročitati. I to očito nikome ne predstavlja problem».

Irma kaže da su stranice poput Mreže za izgradnju mira ili FB grupe Odliv mozgova samo neka mjesta gdje se može naći pregršt različitih i zanimljivih ponuda za edukaciju i razvijanje vještina. Nažalost, mladima nema ko da ukaže ne samo na te stranice nego i na samu činjenicu da je u današnje vrijeme potrebno mnogo truda, rada i usavršavanja na apsolutno svim poljima kako bi uopće bili konkuretni na polju zaposlenja.

«Svako malo se znam naći u razgovoru s mlađim generacijama koji s odbojnošću kažu da nešto ne bi radili a da im nije plaćeno, ne shvatajući vrijednost prakse koja je u većini slučajeva bez novčane nagrade. Meni su govorili da sam luda kada sam pristala da stažiram pola godine bez novčane nadoknade u međunarodnoj organizaciji jer je to po nekima bilo suludo trošenje vremena. Nebitno što bih ja to isto vrijeme provela kući na kauču bez posla, a ovdje sam mogla učiti od najboljih, učiti sasvim drugi posao, usavršavati se i umrežavati sa ljudima. Odradila sam pola godine, dobila sjajnu preporuku, super mi izgleda ta stavka u CV-u plus sam naknadno pozvana da za istu organizaciju radim uz opasku da sam bila vrijedna, dokazala se i zaslužujem poziciju koja mi je ponuđena. Znači, nisam se prijavila nego su izričito mene tražili na osnovu dokazanog znanja».

Irma ističe da niko ne zna kakva ga budućnost čeka, posebno u vremenu u kojem živimo.

«Nigdje ne stoji u kamen uklesano da cijeli život moraš biti ono za što si se obrazovao. Toliko je primjera uspješnih ljudi, koji su visokopozicionirane poslove ostavljali pa se okrenuli nečemu sasvim drugom, što su nekada čuli na seminaru, pročitali negdje ili pak na primjeru nekoga drugog otkrili da njima odgovara.

 Ja se lično nikada nisam našla u profesorskom pozivu i tu činjenicu nisam krila. Rekli su mi da sam sjajna u tom poslu ali sam ja na vrijeme shvatila da ne bih mogla napredovati i razvijati se kao osoba radeći isključivo to. Pa mi nije ni dan danas mrsko prijaviti se na neku edukaciju, čuti priču kako je neko pokrenuo posao ili od najboljih učiti neku novu vještinu, za koju do tada nisam ni znala da imam»

Irma poručuje da mladima treba neprestano ukazivati na koristi koji donose seminari, radionice, konferencije i da još u školi učenike treba navikavati da slušaju TED konferencije, koje je lako povezati sa mnogim predmetima.

«Realno, neće svi biti u strankama i na kraju završiti kao uhljebi na budžetu. Biće i onih koji će se kroz život i posao morati dokazivati da bi ostali i parirali onim najboljim.»

Anes Hodžić – Bez obzira koliko trajala, svaka edukacija mi je bila nezaboravno iskustvo

Anes je student FPN-a u Sarajevu. Neformalne edukacije smatra važnim iz nekoliko razloga. Prvi je zbog znanja koje se na raznim seminarima, konferencijama, akademijama i radionicama stiče. Dosta je stvari preko kojih se u formalnom obrazovanju samo površno pređe ili koje se uopće ne pominju čak ni u okviru predavanja na društvenim fakultetima.

Drugi razlog su veze koje se ostvaruju sa drugim učesnicima. Na većinu edukacija se prijavljuju osobe koje imaju slična interesovanja tako da poznanstva i prijateljstva koja se tada izgrade mogu biti od koristi u različitim situacijama; traženju posla, dolasku do korisnih informacija ili zajedničkom radu na nekom projektu. Kao treći razlog izdvaja to što se edukacije izvode na različitim lokacijama širom Bosne i Hercegovine tako da je to i jedinstvena prilika za posjetiti neke gradove koje ranije niste uspjeli vidjeti.

«Zbog svih ovih razloga se i ja prijavljujem na neformalne edukacije. Obzirom da studiram politologiju, svaka od edukacija na kojima sam dosad bio mi je koristila u mome formalnom obrazovanju. Bez obzira koliko trajale, i one jednodnevne i one koje traju čitavu sedmicu, svaka od edukacija mi je bila nezaboravno iskustvo, a kasnije sam ih preporučivao i drugima. Kako se po završetku master studija planiram vratiti u Tešanj, znanje i poznanstva koja sam stekao na ovim edukacijama planiram iskoristiti kako bih doprinio napretku svoje lokalne zajednice u kojoj je primjetan nedostatak civilnog društva, tako da moja prijava na neformalne edukacije nije motivisana samo željom za vlastitim usavršavanjem, nego i željom da znanje koje dobijem bude od koristi i drugima u mojoj sredini».

Anes se tokom srednje škole bavio volontiranjem u Bosanskom pozorištu Tešanj, Dječijoj ambasadi i Asocijaciji srednjoškolaca u BiH, ali je zbog obaveza na fakultetu i odsustva iz Tešnja morao prestati sa tim aktivnostima. Kaže da su utisci koje nosi iz volontiranja i danas snažni obzirom da je tu upoznao mnogo prijatelja, stekao radne navike i bio dio projekata na koje je i danas ponosan.

Posebno ističe da poslije svake edukacije bude sijaset uspomena i priča kojih se kasnije rado sjeća, a iskustva koja se tu steknu su nezamjenjiva. Neke od edukacija u kojima je sudjelovao ili sudjeluje su: Simulacija “Obrazovanje koalicije u multietničkoj državi“; Akademija političke odgovornosti; Trening “Sporazum iz Rima, 60 godina kasnije – četiri slobode u svakodnevnom životu građana“; Project on Peacebuilding; Međukulturno razumijevanje i saradnja mladih u Bosni i Hercegovini; Feministička škola Žarana Papić.

Šta reći na kraju osim – poslušajte ove mlade ljude: radite na sebi stalno, bez obzira koliko godina imali. Učite, posjećujte konferencije i predavanja, gledajte TED govore, čitajte. Poklonite dio svog vremena drugima, volontirajte, podijelite svoja znanja i iskustva sa drugima. Izbacite iz rječnika «kasno mi je» ili «nije to za mene». Pitajte za pomoć i savjet. I nemojte sebi postavljati granice.