Piše: Hana Kazazović

Prije nekoliko dana sam završila sa čitanjem knjige The Power of Habit: Why We Do What We Do in Life and Business autora Charlesa Duhigga. I moram reći da me malo kad neka knjiga tako zaokupila, zainteresovala i dovela u situaciju da po dolasku do kraja krenem ponovo sa iščitavanjem od početka. To ću vjerovatno i napraviti za nekoliko dana, dok se ovi prvi utisci slegnu.

O čemu se radi u knjizi?

Kako joj i sam naslov govori – o razumijevanju ljudskih navika – zašto radimo to što radimo u životu i u poslu. Podijeljena je na 3 cjeline – Navike pojedinca, Navike uspješnih organizacija i Navike društva. Nakon čitanja je meni mnogo stvari postalo jasnije.

U prvom dijelu kod navika pojedinca je objašnjeno kako funkcioniše krug navike, kako stvoriti novu naviku te je dato pojašnjenje, odnosno zlatno pravilo promjene navika. Sve je opisano kroz konkretne primjere i knjiga je prilično jednostavna i laka za čitanje. Konkretno krug navike se sastoji od početnog signala koji dovodi do određenog ponašanja, rutine koja se ponavlja i nagrade – krajnjeg cilja do kojeg ta navika dovodi. Suština mijenjanja navika jeste promijeniti rutinu. A da bi se ona promijenila potrebno je da svoje navike analiziramo i utvrdimo šta ih izaziva – koja je to konkretna potreba?

Na jednom primjeru u knjizi je autor objasnio to ovako:

Svaki dan u određeno vrijeme na poslu ustane od stola, ode do zajedničke kuhinje, tamo pojede kolač i popriča sa prijateljima. To se ponavljalo mjesecima pa je, nakon što je shvatio koliko taj svaki kolač njemu donosi viška kalorija, odlučio da tu naviku promijeni. Međutim, prvo je trebao utvrditi šta je uzrok – da li mu padne šećer, da li osjeti potrebu za razgovorom sa ljudima ili mu je potrebna pauza od posla? Tako je svaki dan mijenjao nešto od svega. Jedan dan je u to vrijeme otišao u kafeteriju pa popio čaj i popričao sa prijateljima. Drugi dan je samo uzeo kolač i pojeo ga za svojim stolom. Treći dan je otišao u kratku šetnju i samo se vratio. Nakon pažljivog analiziranja shvatio je da pauzu pravi da bi popričao sa ljudima, da bi se družio. Nakon toga je počeo da praktikuje da u određeno vrijeme ode do prijatelja u nekoj od drugih kancelarija, popriča sa njim malo i nastavi raditi. Upalilo je – kolač je prestao jesti a nije se osjećao nesretno ili zakinuto za nešto.

U drugom dijelu knjige se govori o ponašanju organizacija i tu mi je bilo fascinantno čitati kako Target koristi usluge statističara za procjenu navika kupaca koje zatim koristi za slanje newslettera sa popustima i posebnim ponudama svakom od njih. Konkretno je sve počelo kada su željeli procijeniti trudne žene da bi svoje newslettere prilagodili njima. Čovjek je analizirao njihove kupovine kroz baze koje imaju (prijavljeni na email, računi, kartice za popuste i sl), te našao povezanost u artiklima koje kupuju trudnice. Toliko precizno uspije pogoditi da je to nekad zastrašujuće. U jednom slučaju ih je jedan otac napao što je njegova maloljetna kćerka dobila newsletter sa artiklima za novorođenčad i morali su se izvinjavati zbog toga. A nakon par dana im je taj otac došao da bi se on izvinio zbog svog ponašanja. Ispostavilo se da je kćerka zaista trudna samo im nije priznala do tada.

U ovom dijelu sam se konkretno zamislila koliko nas Google i Facebook može dobro procijeniti analizirajući stranice koje otvaramo i naše ponašanje? Vjerujem da može vrlo precizno i, iako mi to zvuči strašno, svjesna sam da je nemoguće zaštiti se od svega. Istovremeno se prisjećam koliko imam kod sebe kartica za popuste pri kupovini – Fis, DP Marketi, Iva, Best… Vjerujem da su oni to napravili da bi stvorili lojalnost kupaca i nisam sigurna da imaju nekog statističara koji analizira sve te naše kupovine. Ali me ne bi iznenadilo. Ako sada i nemaju imaće u nekom narednom periodu sigurno.

Takođe mi je bio zanimljiv dio u kojem sam otkrila kako od pjesme koju ljudi baš i ne vole u početku naprave pjesmu koja je popularna i koja ne silazi sa vrhova top lista. Fascinantno i zastrašujuće zaista. Uz mnogo analiza navika slušatelja kada otkriju da je neka pjesma u “nemilosti”, a stalo im je da uspije iz nekog razloga, onda je slušateljima serviraju između dvije poznate i jako popularne pjesme. Nekad čak i između jedne pjesme – puste tu trenutno popularnu, zatim tu što je ljudi ne vole te ponovo onu koja je išla prije nje. Nakon nekog vremena ta pjesma postane popularna i hit. To je sve opisano na primjeru pjesme Hey Ya – OutKast. Sa njom je to napravljeno.

Poenta je sljedeća – prodavali novu pjesmu ili novi proizvod – ako ih “obučete” u stare navike publika će ih lakše prihvatiti.

U trećem dijelu se govori o navikama društava i na primjeru Rose Parks je objašnjeno kako nastaju promjene navika društva, odnosno u ovom konkretno slučaju pobune i revolucije. Ali o tome ću konkretno pisati u sljedećem tekstu jer sam obećala u tekstu o Facebooku i revolucijama.

Na kraju ću vam prepisati citat koji je meni bio zanimljiv pa sam ga prepisala u rokovnik, a objašnjava neke stvari. A svakako knjigu preporučujem za čitanje. Nisam je tražila kod nas te ne znam ima li prevedena uopšte, ali ko zna engleski i nije mu mrsko čitati na engleskom, ima je na Amazonu – The Power of Habit: Why We Do What We Do in Life and Business .

Upisivanje djece na časove klavira ili sport je važno zbog jačanja snage volje. To nema veze sa stvaranjem dobrog muzičara ili petogodišnje muzičke zvijezde, kaže Heatherton. Kada naučite sebe da se natjerate da vježbate sat vremena ili istrčite 15 krugova, počinjete graditi vlastitu snagu. Petogodišnjak koji može pratiti loptu 10 minuta postaje  jedanaestogodišnjak koji radi svoju domaću zadaću na vrijeme.