Pisala sam već da volim slatkiše. I o tome kako često uđem u prodavnicu i stojim ispred police sa slatkišima zagledajući i razmišljajući šta kupiti. Za misli koje mi u tom momentu prolaze kroz glavu bi neki marketinški stručnjaci dali pravo malo bogatstvo, znam. Odluka o kupovini je ono što svi pokušavaju shvatiti pa kupce nekako u tom procesu navesti na to da kupe baš njihovu čokoladu.

Ili štrudlu? Pisala sam i o tome kako sam jednom bacila pogled na niske police i tamo pronašla mrak dobru “Master” štrudlu. Pa sam je kupila i napisala post o tome a ljudi koji je prave mi se zahvalili paketom štrudle zbog njega.

Pitate se zašto ovo pišem?
Kako biste vi nekom proizvođaču objasnili zašto bi možda bilo dobro da oslušne malo šta se to priča na internetu i da se malo uključi u ta dešavanja? Kako nekome ko proizvodi čokoladu objasniti “korist” od njegovog prisustva na internetu? Kako proizvođaču slatkiša “Mljac” (izmišljeno ime, bar se nadam) objasniti zašto ne bi trebao ignorisati internet u svom poslovanju i efekte koje može imati od toga?

Da pokušam objasniti jednostavno?
Ja sam ženska osoba srednjih godina koja voli slatkiše. I kao takva sam neka ciljna grupa svim proizvođačima. Uglavnom do vijesti i svih ostalih informacija dolazim putem interneta, društvenih mreža, blogova i eventualno internet portala. Ne gledam TV, ne slušam radio, ne primjećujem reklamne panoe. I takvih kao ja ima u ovom vremenu već priličan broj.

Proces odlučivanja pri kupovini slatkiša broj 1:
1. Uđem u prodavnicu i uzmem korpu.
2. Dođem do police i stanem – pogledom skeniram sve što se nudi.
3. Uzimam ono što mi je poznato čitav život – Jaffa keks na primjer.
4. Vraćam Jaffa keks na policu jer hoću nešto novo. A i skup mi je.
5. Uzimam Dorina čokoladu. Hiljadu ukusa, nijedan ne odgovara trenutnom raspoloženju. Vraćam Dorinu.
6. Uzimam u ruku Nestle, neku super upakovanu i fenomenalnu čokoladu. Pogledam cijenu i spomenem svim dioničarima Nestlea bližu i dalju rodbinu.
7. Na kraju uzmem Jaffa keks – bar znam kakav je, a i valjda zaslužujem takav keks.

Proces odlučivanja pri kupovini slatkiša broj 2:
1 – 6: Isto kao u prethodnom primjeru
7. Spustim pogled na donju policu i ugledam “Master” štrudlu. Cijena prihvatljiva a čokoladni slatkiš. Kupim.
8. Pojedem, oduševim se, napišem post.
9. Proizvođač, firma “AS Jelah” mi pošalje paket štrudle u znak zahvalnosti.

Proces odlučivanja pri kupovini slatkiša broj 3:
1. Uđem u prodavnicu i uzmem korpu.
2. Priđem polici, sagnem se i kupim “Master” štrudlu. Još uvijek ista cijena i isti kvalitet. Ne razmišljam o promjeni.

E, onda se desi jedna stvar bitna za ovaj proces.
I dalje sam na internetu, čitam i skupljam informacije. Jedan dan se poput požara pronese priča o momku koji je napisao tvit o “Zlatnim cvetovima” i koji mu se ostvario. Nije bilo zlatne ribice, Banini su mu ispunili želju i napravili posebno pakovanje keksa od 150 komada koje su mu poslali. Svi smo širili vijest o ovom genijalnom potezu firme koja se potrudila da svom kupcu ispuni želju i ujedno ga obori s nogu. Pogledajte slike – ovdje i ovdje.

 

Šta se dalje dešava? – Meni se opet jede slatko.

 

Proces odlučivanja pri kupovini slatkiša broj 4:
1. Ulazim u prodavnicu i uzimam korpu.
2. Prilazim polici i – ugledam “Zlatne cvetove”! Nisam ih do sada probala. Sjetim se @Galeb666 i njegovog tvita. Pomislim kako me stvarno zanima kakav je to keks zbog kojeg je on spreman da umre :D Uzimam “Zlatne cvetove”
3. Dolazim kući, ne skidam se nego otvaram kutiju. Pojedem jedan. Galebe, razumijem te u potpunosti. Keks je mrak! Keks je fenomenalan! Slikam kutiju a ostatak spremam za kasnije jer mi je žao pojesti sve odjednom.
4. Pišem post i zamišljam kako ću sljedeći put ispred police vjerovatno stajati i biti u dilemi šta uzeti – štrudlu ili cvjetove.

Šta sam htjela da kažem?
Ako niste tu i ne znate o čemu pričaju vaši kupci nećete čuti kako vas hvale ili kritikuju. Propustićete mogućnost da investirajući minimalnu svotu novca ostvarite maksimalan efekat. Nema tog panoa koji će vidjeti onoliko ljudi koliko ih je na internetu vidjelo i čulo priču o “Zlatnim cvetovima” ili mojoj Master štrudli. Nema te reklame u novinama ili na TV-u koja može postići ovaj efekat preporuke od žive osobe koja je zaista uzela u svoju ruku keks i zagrizla ga. I progutala, ne za snimanje nego za svoj ćeif.

A konkretan rezultat?
Sigurno nisam jedina koja je kupila jednu kutiju keksa zbog ovog što je pročitala. I kupiću ih još mnogo. Znam takođe najmanje jednu osobu koja je zbog mog posta o štrudli kupila 2 pakovanja iste – da proba. A zamislite da ste stalno prisutni i da stalno pričate sa kupcima. I da ih čujete kad kažu nešto o vama. Gdje bi vam kraj bio, ihhhh…

P.S. Da ne bude zabune, ne pokušavam isprositi još slatkiša :D Htjela sam samo ljudima kojima možda nije jasno zašto bi trebali biti tu objasniti da shvate šta se to dešava kad “mi sa interneta” krenemo u prodavnicu. Činjenica, tu važe još dva pravila koja sam ostavila za kraj.
– Prvo je – ko prije djevojci njegova djevojka – u prevodu – ko prije do nas tome ćemo i biti odani
– Drugo je – ko hoće da skonta sve mu je jasno. A znam da ima dosta onih kojima je lakše utjerati metar u g***** nego u glavu :) Njihov problem.