Autor: Hana Kazazović

Vrijeme baš brzo prolazi kad se dešava puno novih stvari i za manje od 7 dana ću biti kod kuće. Inače živim prilično mirnim i povučenim načinom života pa se i zbog toga trudim upiti što više utisaka sa ovog putovanja, da mi budu kao zimnica za moje zeničke dane. I već sad znam da mi je jedna od boljih odluka ovo svakodnevno pisanje jer sam se danas pokušala sjetiti nekih stvari iz Washingtona i nisam mogla dok nisam pogledala u tekst ?

Danas smo imali onu pravu turističku bus turu po Pittsburghu. Vožnja na vrhu ‘dabl deker’ autobusa doveženog iz Londona dok ti vjetar mrsi kosu a sunce grije. Nije ti vruće i uživaš, osim kad te nekad ošamari lišće sa drveta pored kojeg prolaziš i sve do momenta kad se vratiš u sobu nakon 2,5 sata vožnje, skineš majicu bez rukava i skontaš da izgledaš kao zidar – majica se icrtala a koža koja nije bila pokrivena ima finu tamno roza nijansu ???

Sreća pa ne boli jer je druga stvar koju mi je najteže naći u Americi jogurt. Obični, kao kod kuće jogurt ?

Prva stvar koja fali je – za one koji nisu pročitali Srkijeve utiske iz Amerike, on je to prvi javno izrekao mada smo se svi isto pitali – četka za wc šolju ? Jednostavno nema, bar u hotelima. Da li imaju po kućama ne znam ?

Uglavnom, Pittsburgh smo prilično dobro vidjeli iz autobusa i čuli puno toga zanimljivog. Mislim da su ovakve ture super stvar koje vam mogu dati blic pregled grada, a vi poslije možete dalje istraživati sami šta vas zanima. Napravila sam i dosta fotki pa ću vam njih na kraju teksta staviti.

Danas se igrala baseball utakmica, Piratesi ili kako ih ovdje zovu ‘Bucks’. Dio grada oko stadiona je bio prepun i svi su crno žuti. Prošli smo i pored Heinz arene u kojoj igraju ‘Steelersi’. Oni igraju američki fudbal i u suštini su pitsburški ‘Čelik’ ?

Pittsburgh je bio nekad grad čelika i kao i Zenica – jako zagadjen. Danas sam baš slušala kako su se ljudi nekad morali presvlačiti u toku dana ako su nosili bijelo jer bi im se zbog prljavog zraka isprljalo sve. Medjutim, to je prošlost. Željezare više ne rade i u gradu su glavne neke druge industrije, softverske i medicinske i još neke.

Bili smo na kraju na večeri kod veoma zanimljive i divne porodice. Vincent ima 94 a njegova supruga 93 godine. U braku su 68 godina i tu žive već 65. Nemam baš često priliku upoznati tako bistre, pametne, obrazovane i zanimljive ljude tih godina, tako da mi je ovo bilo baš posebno drago iskustvo. Tu su bili i njihova dva sina i snaha i svi skupa znaju dosta o Evropi (snaha je Evropljanka), ali i o bivšoj Jugoslaviji i BiH. Svi su puni znanja o svim mogućim temama, zainteresovani da čuju o nama, našoj kulturi, običajima i baš je bilo ugodno razgovarati sa njima. Posebno kad su pohvalili i naše znanje engleskog jer smo Marta i ja išle bez prevoditeljica ?

Da, nema boljeg lijeka za moj manjak samopouzdanja nego ovih nekoliko pohvala od domaćih za govorenje engleskog. Toliko mi to znači da se samo zbog toga isplatilo doći ovamo ?

Sutra opet neki zanimljivi sastanci, pa ću se ovdje zaustaviti, a vi uživajte u fotkama.

Stepenice kao iz filmova ?

Lijevo stadion za fudbal, desno bejzbol

Tu igraju Steelersi

A ovo ispod me Marta fotkala kako blenem oko sebe tokom ture ???