Činjenica je – stvoriti brand nije uopšte lak zadatak. Mislim, ako ćemo iskreno toliko je težak da je pravo čudo da to neko uopšte i pokušava :)

Vojske stručnjaka, marketara, dizajnera, kontrolora i još mnogo ovih koji završavaju na -ra svaki dan pokušavaju stvoriti nešto što će ljudi kupovati. Nešto što će u moru jako sličnih i vrlo često kvalitetom istih proizvoda prevagnuti da kupe baš njihov.

Svaki brand je mozaik sastavljen iz milion djelića koji se savršeno uklapaju. I svaki brand je proces koji počinje onog momenta kada se rodi ideja u nečijoj glavi. Proces koji traje, odnosno mora trajati ako se radi o brandu a ne nekom pokušaju.

Meni najjači i lično najdraži brand je Jaffa Cakes. Znate onaj u tamnoplavoj kutiji? E na njemu najbolje mogu objasniti šta je suština priče.

Znamo svi da u neka davna vremena (ne iza sedam gora i mora) nije bilo ovoliko proizvoda. Jaffa Cakes je bio slatkiš koji se u Crvenki proizvodio po licenci. Dok sam ga jela kao dijete nisam imala pojma ni šta je to licenca ali sam pretpostavljala da je to nešto jako važno i značajno. Čini mi se da mu konkurencija nije bila neka (Tops se mnogo kasnije pojavio na tržištu), ali je bilo nekih drugih slatkiša – Medeno srce, Munchmallow, razne čokolade i slično. Džaba – meni je Jaffa nekako “sjela” i tako je počela naša veza.

Upravo to i jeste suština priče – stvoriti vezu između proizvoda i potrošača. Kakvu? Pa emocionalnu! Kad kupac (u mom slučaju tamanitelj Jaffe) zavoli proizvod već ste napravili pola posla. A ja sam svoju vezu stvorila uz veliku pomoć mojih roditelja. Naime, oni su kao po komandi meni Jaffu kupovali kad bi me htjeli obradovati ili odobrovoljiti. Čuvala me jedna baka do 7 godine i tata mi je dolazeći po mene uvijek kupovao Jaffu “zato što sam bila dobra kod bake”. Tako sam u svojoj glavi Jaffu vezala za sve fine i drage događaje.

Veza je neraskidiva. U periodu poslije rata Jaffe jedno vrijeme nije bilo kod nas u prodavnicama. Kad sam je prvi put ugledala na polici mozak nije imao prostora za racionalno razmišljanje – umalo nisam kupila sve što je bilo na polici. A kako znam da sam vjerna brandu a ne ovisna o keksu sa narandžom i čokoladnim preljevom? Tako što sam probala mnoge druge keksove istog tipa, u nekim kutijama druge boje i – nije upalilo. Nije se desio klik, kao što mi ni Jaffa sa nekim drugim okusom nije ona Moja Jaffa.

Samo me ona stara sa punjenjem od narandže teleportira na sekundu u djetinjstvo i bude mi lijepo. Pa to ponavljam sve dok ne ispraznim kutiju a upravo iz tog razloga ne kupujem ono duplo pakovanje – ne mogu se zaustaviti dok ne nestane.

Zaključak: Možete imati najsavršeniji i najbolji proizvod na planeti ali ako ga kupci ne zavole džaba vam sav trud. Ako ga zavole oprostiće vam puno toga ali to svakako ne znači da se smijete opustiti.

Kako postići to da vas zavole? E, kad bih to znala mogla bih objasniti i šta je ljubav i kako nastaju veze i zašto volimo baš tu a ne neku drugu osobu. A to ne znam. I kako stvari stoje ne zna niko. Kažu da je u pitanju sreća. Ili neki X faktor.