Prije skoro dva mjeseca u Zenici je otvoren Multiplex Ekran. Konačno smo dobili objekat u kojem će svi ljubitelji filmova uživati, a svi Zeničani svakako pronaći mnogo toga zanimljivog i osim filmova. Tada sam pisala o tome kako se iza same izgradnje kina nalazi ogroman posao, ali i kako je to tek mali dio onoga što slijedi. Naime, kino treba da radi, da ga posjećuju ljudi i da se stalno vraćaju u njega. S obzirom da živimo u vremenu koje karakteriše besparica, recesija i sve nešto loše kada su u pitanju novci, jasno vam je zašto to baš i nije jednostavan posao.

Nakon ovog početnog perioda usudiću se da kažem da je Multiplex Ekran, po mom skromnom mišljenju, odabrao pravi način i put ka uspjehu.

Prije svega, već sam u onom prvom tekstu pisala o tome kako moraju slušati kritičare jer tako mogu čuti i nešto korisno. Nakon nekoliko dana na Facebooku se pojavila Fan stranica Multiplexa Ekran sa posebno otvorenom diskusijom „Primjedbe, sugestije, prijedlozi, kritike“. Prva stvar koju moram pohvaliti jeste to što je otvorena Fan stranica a ne grupa, očito je neko obratio pažnju i prepoznao prednost Fan stranice za posao u odnosu na grupu. Otvorena diskusija (koju redovno posjećujem) mi je pokazala da je ovo bio pravi potez. Naime, već do sada se javilo dosta ljudi sa određenim sugestijama, svojim ličnim utiscima a bilo je i nekih kritika.

Posebno mi se sviđa na koji način osoblje komunicira sa svima, čak i sa kritičarima. Slušaju ih, ponude rješenje, daju odgovore, prijedloge i objašnjenja. A to sve je dovelo upravo do onoga što je najveća prednost ovakve komunikacije – čak i negativni komentari su našli svoje mjesto na kojem su tretirani od strane ljudi koji su najmjerodavniji za njih. Tako se skoro totalno iskorijenio negativni buzz koji bi inače nastao da ljudi nemaju gdje konkretno reći ukoliko im nešto zasmeta u kinu.

Osim ovog internet dijela, i moja iskustva sa posjetom uživo su više nego zadovoljavajuća. Od prvog kontakta, kad smo zvali da rezervišemo karte za projekciju „Avatara“ bili smo skoro iznenađeni ljubazošću tete koja se javila na telefon. Onako treba da zvuči svaka osoba koja se javlja na službeni telefon da bi komunicirala sa potencijalnim kupcem! Ako vas zanima kako, okrenite broj da je čujete, slobodno. Posebno bih voljela da tete iz pošte (Telecoma) ovo naprave i nešto možda i nauče.

Ljubaznost se nastavila i na blagajni, ljubazna je i teta koja prodaje kokice, mada bih ja radije da ih nema uopšte jer ih ne mogu zaobići a kalorične su za poludit’!

Sama projekcija je takođe super, a da sve ne bude 100% savršeno pobrinula se jedna „gospođa“ koja voli pričati tokom filma. Znate one što sve što se dešava na ekranu komentarišu skoro nesvjesno? E takva mi je sjedila iza leđa i samo zahvaljujući tome što je film bio jako zanimljiv i dovoljno glasan nisam htjela da zovem redara. A znam, pročitala sam na Fan stranici, da je preporučeno da se to uradi ukoliko neko ometa druge.

U suštini, rekoh da je naše kino na pravom putu i lično mi je drago zbog toga. Nadam se da će i na web stranici koja im je u izradi nastaviti ovako dobro komunicirati sa svojim posjetiocima. Nadam se takođe da će i ljudi koji povremeno zalutaju u kino (poput majki sa jako malom djecom koju ne žele ostaviti u igraonici nego djeca moraju gledati film koji im nije interesantan i pri tom smetati drugima) biti sve manje.

A ja sam ubijeđena da ćemo nekad u ovom našem kinu gledati premijeru filma na koju će na primjer doći Colin Farrell. Ako ovo pročita neko iz kina neka mi odmah za tako nešto rezervišu kartu.