Autor: Hana Kazazović

Kada sam prije više od 3 mjeseca vidjela ko su kandidati za gradonačelnika Zenice, odmah mi se u glavi javila ideja da uradim intervju sa njima koji ste imali priliku vidjeti već ovdje kod mene na blogu. Lično me zanimalo ko od tih 10 kandidata na isti način kao i ja vidi probleme grada Zenice, odnosno kome od njih najviše smeta što udišemo zrak koji nas ubija.

Odgovore procijenite sami, ali je mene obradovalo to što većina kandidata upravo ovaj problem prepoznaje kao najvažniji ili veoma važan.

Jer, da budem skroz otvorena, znamo svi da Zenica ima itekako mnogo problema koji zahtijevaju rješavanje. Ali ovaj konkretno meni smeta na nekoliko načina.

  1. Tokom većeg dijela godine imam problem sa sinusima i glavoboljama koji se pojačavaju onako kako i Mittal pojačava svoje ispuštanje ko zna više čega u vazduh.
  2. Umiru ljudi, mladi, djeca – sve više i sve češće od kancerogenih oboljenja. Sjetite se samo svih onih za koje smo skupljali i skupljamo novac i koji više nisu sa nama. Jer, jedna od najvažnijih stvari kod liječenja ovakvih oboljenja jeste – čist zrak. Značajno povećava šanse ako oboljela osoba uspije da ode na primjer na planinu i živi tamo neprekidno duže od mjesec, dva. A to sve košta i to malo ko može sebi priuštiti.
  3. Ne samo zrak – nije nam zdravo ni zemljište ni sve ono što raste na njemu. Uvijek sa zavišću gledam sve one male biznise koji uzgajaju organsku hranu i dostavljaju je sugrađanima. Ima toga na primjer u Sarajevu i Banjaluci, Mostaru isto a možda i još negdje. U Zenici nema, a i kad bi bilo samo lud bi tako nešto kupovao. I ovako na pijaci gatamo kad kupujemo ko je brao kod Bilješeva a ko u okolini Zenice i ko zna šta jedemo.

Znam – nije gradska vlast ta u čijoj nadležnosti je željezara, odnosno Mittal i ne može ona riješiti taj problem. Ali – bitno je i važno kad znaš da je gradska vlast u toj borbi uz tebe. Važno je da ako se pravi protest pred Mittalom i rukovodstvo grada bude tu uz građane, da zajedno sa njima pošalje poruku i vrši pritisak, jer, jebemmumiša – u našem ste gradu i mi smo domaćini i nije fer da nas ubijate!

I to je ono što očekujem od novoizabranih rukovodilaca u ovom gradu. Jer svi znamo kakve fabrike Mittal ima u ostalim državama – možeš lizati dimnjake tamo i uzgajati organsku salatu u krugu fabrike i ništa ti neće biti. Što znači da se može, samo kad se hoće i kad te neko natjera, ako već ne može drugačije.

Ja stvarno i najozbiljnije razmišljam o odlasku iz ovog grada i to samo zbog zagađenja. Jer mi je ovo življenje ovdje, odnosno svaki udisaj koji ti može doći glave nešto što ne mogu sebi da oprostim. Sa svim ostalim problemima se i nekako nosim i znam da su lakše rješivi i osjećam volju da će se novo rukovodstvo grada uhvatiti sa njima u koštac.

Ali meni ništa posebno ne znači ako mi ušminkate grad kao pištu i ako svi budu zaposleni, a mi i dalje budemo umirali samo zato što jebi ga – ne možemo drugačije nego moramo disati i jesti!

Razlog za ovo moje pisanje jutros je status Eko foruma, udruženja koje je već uradilo puno i radi stalno na rješavanju ovog problema, a koji kaže ovo ispod. Ovakvo ignorisanje svih, od vlasti u Federaciji BiH do tužilaštava meni poručuje samo jedno – da nikog nije briga za nas pa kad bi svi pokrepali.