Amela Lolić: Sport u Travniku treba definisan način finansiranja, te da struka raspoređuje novac

Autor: Hana Kazazović

U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.

Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 21. koju imate priliku čuti je Amela Lolić iz Travnika.

Podcast – audio snimak:

Transcript podcasta:

Hana:

Amela Lolić se, kako kaže sama, sportom bavi od kako zna za sebe. Prije rata se aktivno bavila rukometom u klubu “Borac” Travnik, a nakon rata postaje sportski radnik. Već 12 godina obavlja funkciju sekretara Sportskog saveza Srednjobosanskog kantona, bila je predsjednik Sportskog saveza Općine Travnik, predsjednik Stonoteniskog saveza SBK. razgovarale smo o sportu u Travniku i inače.

Kakvo je stanje sa sportom u Travniku?

Stanje sporta na području općine Travnik je jako loše. Ovdje na području Općine Travnik imamo nekih 20-ak klubova koji rade. Od 244.000 KM koje Općina Travnik izdvaja iz budžeta za sport, 120.000 ide Nogometnom klubu Travnik. Ostala sredstva se raspoređuju lagano prema sportskim udruženjima, ali većinu opet nose nogometni klubovi koji djeluju na prostoru Općine Travnik u svim mjesnim zajednicama i moramo priznati da je nogomet dosta dobro razvijen.

Ono što je Travnik nekada imao i što je tradicija, bili smo nekada i prvaci, je rukometni klub “Borac” Travnik. Danas je negdje na margini zbivanja. S obzirom na to da Travnik nema sportske dvorane rukometni klub “Borac” svoj trenažni proces održava u Osnovnoj školi Turbe u Turbetu, što otežava rad kluba.

Imamo jednu dobru priču u Travniku, to je Košarkaški klub “Travnik” koji 11 godina organizira jedan međunarodni turnir “Travniku s ljubavlju”. To je turnir za mlade i juniore, to su ljudi okupljeni oko Košarkaškog kluba Travnik koji rade s velikim entuzijazmom i željom da unaprijede košarku na području Općine Travnik. U posljednjih godinu, dvije Košarkaški klub “Travnik” ima i žensku selekciju što je dobro jer Travnik izuzev te košarkaške selekcije ima još samo Ženski nogometni klub “Rosa Brandis”.

Travnik je nekad bio poznat po stonoteniskom klubu “Borac” koji je svojevremeno u bivšoj Jugoslaviji bio premijerligaš i koji je imao sjajnu generaciju stonoteniserki. Danas nažalost toga kluba nemamo ni u muškoj, ni u ženskoj selekciji.

U Travniku imamo i 4 džudo kluba, a ovdje je i ponikla Larisa Cerić, u džudo klubu “Travnik”. To je jedna od naših najuspješnijih sportašica, olimpijka i Travnik i Travničani se ponose Larisom i njenim uspjesima. Nadam se da ćemo u nekom doglednom vremenu iznjedriti i neke nove Larise.

Koliko sportu u Travniku politička situacija pomaže ili odmaže?

Činjenica je da sam rekla da NK “Travnik” dobiva najviše sredstava iz budžeta. To vam govori da je taj klub jako blizu politike i da politika vodi priču kada je u pitanju sport. Ono što smo mi godinama nastojali na nivou Općine Travnik, a nismo uspjeli, jeste da Sportski savez Općine Travnik, sa svojim udruženim članicama raspoređuje ta sredstva. Nažalost to nismo uspjeli. Zbog toga mislim da je stanje sporta danas ovakvo kakvo je. Sve dok struka ne bude raspoređivala sredstva sigurno nećemo imati napretka. Uvažavam i službu Općine Travnik i uposlenike, ali oni su ipak uvijek iz nekih drugih sfera života, nisu sportski radnici, nisu se bavili sportom i ne mogu razumjeti probleme u sportu.

Šta biste vi da imate moć uradili da popravite tu situaciju?

Ja kad bih imala moć prvo što bih uradila – sazvala bih sve sportske radnike na prostoru Općine Travnik i sjeli bismo i napravili strategiju sporta na području Općine Travnik. Ta strategija mora obuhvatiti dva olimpijska ciklusa i onda tek možemo govoriti o nekakvom poboljšanju. Druga stvar koja bi pratila tu strategiju sporta bi bio način finansiranja sporta na području Općine Travnik. Jer bez sredstava sigurno nema ni uspjeha. Možemo mi pričati entuzijazam, zalaganje, ali bez adekvatnog trenažnog procesa, adekvatnih uslova za odvijanje trenažnog procesa, načina ishrane pa i na kraju dozvoljenih suplemenata, nema uspjeha u sportu.

To su dvije stvari koje bih ja prvo uradila – strategija, a nju mora da prati finansiranje i način finansiranja, a ima više načina. I prevashodno stvaranje infrastrukture na području Općine Travnik.

Kako mlade zadržati u BiH?

Nisam pesimista ali ne vidim nekakvo brzo i povoljno rješenje. Mladi su nezadovoljni. Uzmite u obzir da je Travnik grad koji nema ni kina, koji nema ni sportske dvorane, znači nema ni kulturnog ni sportskog sadržaja. Iako moram istaknuti da se u posljednje vrijeme kulturni sadržaj na području Općine Travnik izuzetno popravio zahvaljujući dolasku nekih novih, mladih ljudi. To moram pohvaliti.

Ali mislim da to ipak nije dovoljno da mladi ostanu ovdje, ni kulturni ni sportski sadržaj. Mladi ovdje nemaju prevashodno mogućnosti da se zaposle i da za svoj rad budu adekvatno plaćeni. Bez povoljnijeg ekonomskog ambijenta nemamo nikakve šanse da ne samo na području Općine Travnik, nego bilo kojih općina ostaju mladi.

Oni će normalno tražiti budućnost i svoju sreću u zemljama EU koje našim mladim ljudima nude puno toga, na kraju nude im određenu sigurnost koju mi, i oni koji rade i ne rade u BiH nažalost nemaju. Vidimo stalno da se naši političari prepucavaju kako se izbori približavaju, podižu te nacionalne tenzije, stvaraju sve veće i veće ograde među mladima i to je žalosno. Vidite da je politika dovela do situacije da se priča o školi u Jajcu, da mladi ne žele podjele, ali političari žele jer njima to odgovara.