Autor: Hana Kazazović

U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.
Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 89. kojeg imate priliku čuti je Adi Tursić iz Gradačca.

Podcast – audio snimak:

Transcript podcasta:

Hana:

Adi Tursić je srednjoškolac iz Gradačca koji je već godinama aktivan u različitim nevladinim organizacijama. Ide u gimnaziju Mustafa Novalić i planira upisati medicinski fakultet.

Adi Tursić:

Aktivan sam član zajednice, mogu to reći za sebe – 6 godina u Crvenom križu, 4 godine u ASU BiH, 4 godine u KULT-u. Sudjelovao sam u dosta projekata sa školom. Većinom su to projekti za čuvanje ljudskih prava, Human Rights Watchers i takve stvari.

Misliš li da je jedan od načina na koji mladi sebi mogu poboljšati život da se aktiviraju?

Definitivno. Zato što ćete vi dosta stvari više pokupiti iz Asocijacije nego što na primjer možete u školi. I drugačiji vid obrazovanja je Asocijacija. Spoznajete nova iskustva i nove vještine. Upoznajete istomišljenike iz čitave države. Na primjer ja u koji god grad da odem imaću nekog svog prijatelja kojeg sam upoznao već na nekom kampu i kojeg mogu zvati na kafu i s kojim se mogu družiti.

Najduže si aktivan u Crvenom križu. Šta tu uglavnom radiš?

Sada sam na funkciji u predsjedništvu Tuzlanskog kantona, a u našoj zajednici sam potpredsjednik. Sad se bavim dosta organizacijom akcija i tih stvari, administrativnim poslovima. A najviše što radimo je u stvari “korpa solidarnosti” gdje sakupljamo namirnice za socijalno ugrožene, zatim prodaja markica, edukacije, iz oblasti prve pomoći i borbe protiv tuberkuloze, spolno prenosivih bolesti i tih stvari.

Sad si sa Crvenim križem bio isto angažovan u ovoj NATO vježbi?

Da, u sklopu višenamjenske terenske jedinice gdje smo mi pružali prvu pomoć zajedno sa drugim vladinim organizacijama. Bilo je veoma interesantno iskustvo i nadam se da će se opet nekad možda ponoviti.

Je li inače problem naći u Gradačcu mlade ljude da budu aktivni?

Pa mogu vam reći da nije, zato što je većina ljudi ovdje zainteresovana za takve stvari. Samo je problem da li će tog određenog srednjoškolca roditelj pustiti jer žive možda daleko. Problem je na primjer prevoz iz određenih mjesnih zajednica do mjesta sastanka za određene srednjoškolce, jer roditelji možda nisu u mogućnosti da ih dovezu pa ih to možda najviše demorališe.

Sad svi pričaju o odlasku mladih iz BiH. Vidiš li se ovdje dugoročno ili planiraš ići?

To je moja vječna dilema. Ako i ja odem ko će ostati ovdje? Više težim da ostanem u državi i da pokušam možda nešto promijeniti.