Mentalno zdravlje – tema o kojoj je važno da pričamo

Dane počinjem pisanjem to-do liste. Volim taj osjećaj “križanja” urađene stavke – stvara mi utisak da idem naprijed, da sam produktivna i da funkcionišem kako treba. Međutim, već neko vrijeme u tu listu upisujem najbanalnije stvari poput:

– napraviti ručak

– obrisati podove

– oprati veš

Sve ono što sam ranije radila bez razmišljanja, po automatizmu. Nisam još došla do pisanja “oprati zube” i “počešljati se”, mada mi se sve češće dešava da se iz pidžame presvučem tek u podne. Radim od kuće već 9 godina i to mi je bilo prvo pravilo – obuci se i spremi za rad kao da nisi kući, ali eto – i njega kršim.

Šta se dešava sa mnom?

Ništa posebno drugačije od onog što se dešava mnogima. Psihički pritisak vremena u kojem živimo, pandemija koja je poremetila živote na razne načine – pobrkala planove, zatvarala nas u kuću, unijela strahove raznih vrsta i dovela nas do toga da je život teži nego što je bio ranije. Ako je ikad bio lak.

Moja prednost je u tome što se meni život zbog pandemije nije drastično promijenio. Nisam osjetila karantin jer tako živim inače. Nisam se “vraćala na staro” jer opet – radim od kuće i sve mi je isto. Osim toga, izbjegavam medije, pazim šta i kako čitam i kakve informacije konzumiram, sklanjam se od ljudi koji paniče ili se bave teorijama zavjere, prekidam razgovore koji me opterećuju i nerviraju. Radim sve što je u mojoj moći da sebe zaštitim i sačuvam. Nemam djecu, ne brinem ni o kome osim o mačorima i sve je to olakšanje u datim okolnostima.

I opet mi je teško. Rekoh neki dan da mi je subjektivni osjećaj života kako guram onaj Sizifov kamen uzbrdo. A brdo je sve strmije i strmije, svakim danom.

Ovo sam napisala ne s ciljem da kukam i da se žalim. Htjela sam vam reći da, ako vam je teško i ako se osjećate loše – niste sami. I ne trebate to čuvati u sebi. Normalno je da se osjećate loše zbog bilo čega, čak i kad nema nekih “vidljivih” razloga.

Najgore što možete uraditi jeste da o tome ćutite i da probate sami rješavati ono što vas muči. Jer, svaki teret je puno teži kad ga nosimo sami – bilo fizički, bilo psihički.

Ono što je možda najbolja stvar koja se dešava danas jeste sve otvorenije pričanje o mentalnom zdravlju – o problemima koji nas muče, o anksioznostima, depresijama, o svemu onom o čemu se prije ćutalo.

Jer, u redu je reći da imaš problem sa štitnom žlijezdom, ali je sramota reći da boluješ od depresije. A liječi se i jedno i drugo i ni jedno ni drugo ne određuje tebe i to kakva si osoba.

Najbitnije od svega – može se desiti svakom, bez obzira na godine, pol, na to odakle si, šta imaš i šta radiš u životu.

Mene raduje da se svakim danom sve više ljudi bavi ovim temama i tako razbija predrasude i tabue. Samo tako ćemo doći do situacije da ljudi bez sramote i bez suzdržavanja potraže pomoć ako osjete da ih nešto muči. A to je najvažnije u cijeloj priči.

Pisaću ja još o ovome, a sada bih htjela da vam dam nekoliko preporuka, da znate odakle krenuti ako imate problem koji vas tišti.

Prva adresa je web stranica www.mentalnozdravlje.ba Na njoj ima dosta sadržaja koji mnogima mogu biti od koristi, a tu bih posebno istakla medije i novinare jer – veoma je važno kako se o mentalnom zdravlju govori i izvještava u medijima.

Druga adresa je spisak Centara za mentalno zdravlje u BiH – https://j4c.ba/centri-za-mentalno-zdravlje/ Oni su prva adresa za konkretnu pomoć i upite.

Preporučila bih vam i Facebook grupu Za tebe #VažnoJe. Iako je napravljena s fokusom na Srbiju, puno sadržaja u njoj mogu svima pomoći, a članovi su iz cijelog regiona. O ovoj grupi više možete saznati u video prilogu BBC na srpskom ovdje – Depresija, mentalno zdravlje i podrška: „Za tebe #VažnoJe” – onlajn zajednica za podršku i razgovor

I još jedna preporuka – UNICEF Bosna i Hercegovina pokreće seriju #ReimagineTalks u kojima će zanimljivi sagovornici pričati o važnim temama, a prva od njih je upravo mentalno zdravlje. U ovom prvom razgovoru će diskutovati Adnan Cerić – Cerix, jutjuber kojeg prati puno mladih i Ivana Zečević kojoj je specijalnost psihologija.

Mene baš zanima ova epizoda zato što je Cerix jedan od rijetkih jutjubera koji je svjestan koliko ga mlada populacija prati i on radi na tome da taj svoj uticaj iskoristi da neke stvari popravi. Ovo govorim iz iskustva zato što sam ga već sretala na edukativnim događajima koje je UNICEF organizovao i već su njegova iskustva s djecom bila od značaja za aktivnosti koje ova organizacija poduzima u BiH.

Njih dvoje će razgovarati o svemu onom što muči mlade, a tiče se mentalnog zdravlja – o pritisku koji osjećaju, online nasilju, anksioznosti i depresiji i ja bih zaista voljela da odvojite pola sata i pogledate tu emisiju.

Zapratite UNICEF Bosna i Hercegovina na nekoj od društvenih mreža – Facebook, Twitter, Instagram ili YouTube. Na njima će biti najave za sve emisije, a ova prva će biti 27.9. – u nedjelju u 19:00. Pošaljite im pitanja ako imate slobodno unaprijed, da mogu odgovoriti u emisiji na njih.

I da, slobodno se javite i meni ako imate pitanja ili ne znate odakle krenuti. Ja ću se potruditi da vas uputim na pravu adresu jer, rekoh već, teret je uvijek lakši ako ga s nekim podijelimo.