Ovo je komentar ženske osobe na tekst u kojem je B.T. opisala svoje lično iskustvo sa domom za stara lica u Zenici. Njena majka je umrla, njoj više ne trebaju usluge doma, ali je opisala sve probleme s kojima su se susretali da bi upozorila druge koji koriste ili će koristiti dom, i ujedno da apeluje na to da se situacija, ako je moguće, popravi.
Nažalost, ovakvi komentari su jako česti na Balkanu, jer mi imamo različite tabu teme, a i naviku da iznosimo svoja mišljenja bez da znamo pozadinu cijele priče, pa prosto ne mogu a da ne napišem dvije stvari kao poruku svima koji razmišljaju slično.
1. Tema teksta je ono što bi trebalo da zabrine sve – neko je skupo plaćao uslugu koja ni blizu nije isporučena onako kako bi trebala da bude. I hvala B.T. i svima koji progovore jer samo tako možda imamo šansu da se situacija popravi.
2. Odlazak u dom nije smak svijeta i mnogima je jedina opcija. Da ne govorim da znam lično ljude koji su svjesno izabrali da odu u dom dok su još i vitalni i zdravi, a sve zbog toga što tamo imaju društvo. Nije lako kad ostaneš sam u starosti ni družiti se, vjerujem da to mnogi znaju i mogu potvrditi. A kad se radi o osobama koje često trebaju i njegu ili prosto ne mogu same – dom je često jedina humana opcija. Jer, nije lako nekoga njegovati. A živimo na prostoru gdje najveći dio starih nema djecu ovdje, nego su vani. I nemaju drugu opciju osim da plaćaju dom ili njegovatelje i znam da nijedna od tih odluka nije jednostavna niti laka za donijeti.
Ja bih / ću prva izabrati dom ako doživim starost i budem mogla to sebi priuštiti. Ok, ja igrom slučaja nemam ni djecu koju bi neko mogao prozivati zbog tog “smještanja”. Ali želim vjerovati da će situacija u domovima biti bolja i da će život u njima biti dostojanstven. Jer za sada, nažalost, vrlo često nije.
P.S. A ne bi bilo loše da prestanemo i naučimo jednom za sva vremena da ne osuđujemo ljude i njihove odluke čiju priču ne znamo. Odnosno, čak i ako znamo, a mi tim ljudima ne plaćamo račune i nismo zaduženi za brigu o njihovim životima.
