Autor: Hana Kazazović

U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.
Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 59. kojeg imate priliku čuti je Zdravko Jakiša iz Čapljine.

Podcast – audio snimak:

Transcript podcasta:

Hana:

Ako niste sigurni zbog čega voljeti Hercegovinu, upoznaću vas sa Zdravkom Jakišom. Nakon samo jedne kafe sa njim počećete razmišljati o tome da se preselite negdje u krajeve ovog toplijeg dijela BiH – eto takvim žarom on priča o Hercegovini i ističe sve njene prednosti. Govorim iz iskustva, znam šta je meni ovaj razgovor napravio i koliko sam samo vremena nakon toga provela razmišljajući na temu “A možda bi ipak…”.

A Zdravko je svestrani momak iz Čapljine koji za sebe kaže da je zaljubljenik u Hercegovinu i jedan od onih koji bi teško otišli iz nje. Inače je i međunarodni odbojkaški sudija već dvije godine i sedmu godinu odbojkaški sudija na Premijer ligi BiH. Osim toga je i vlasnik lokalnog portala caportal.net koji je osnovao i vodi sa sestrom, a na taj korak ih je potaknula želja da Čapljinu i okolicu predstave u pozitivnom svjetlu i da imaju mjesto na kojem mogu pričati lijepe priče iz ovih krajeva.

Otkud odbojkaški sudija?

Nekako, dok sam bio manji, kao i svi dječaci krenuo sam na nogomet. Međutim, nakon nekog vremena mi to nije bilo toliko zanimljivo. Ta generacija, dosta kolega je bilo na odbojci tako da sam se i ja upisao na odbojku. Pored toga, više puta sam sa svojom ekipom i svojim uzrastom osvojio prvenstvo BiH mlađe kadetsko, kadetsko i juniorsko, a paralelno s tim bilo mi je zanimljivo gledati kako sudije rade svoj posao. Tako da sam položio za taj prvi rang, nakon toga drugi, regionalni rang i poslije toga državni rang da bi u 22. godini dobio priliku da idem suditi Premijer ligu što bi značilo da moram prestati sa aktivnim igranjem. I eto, uz razumijevanje tadašnjeg trenera Miloša Jelčića i podršku svoje obitelji i cijele sredine napravio sam taj korak dalje i prije 2 godine bio od strane saveza upućen u Ankaru u Tursku na polaganje kursa za međunarodnog sudiju.

Sudio sam prvi turnir 2015. godine u Sofiji, nakon toga jednu utakmicu u Mađarskoj, poslije toga u Turskoj, kvalifikacijski turnir u Baru, poslije toga kvalifikacijski turnir u Rigi u Latviji i evo sad, početkom 12. mjeseca trebam ići u Nitru u Slovačku ili u Kapošvar u Mađarskoj.

Kakvo je stanje sa odbojkom u BiH, nekako je zapostavljena?

Nekako je trend u zadnje vrijeme da je sve više ženskih klubova. Prije je bilo puno drugačije, međutim s obzirom da nema toliko sportova kojima se djevojke mogu baviti taj trend nastajanja odbojkaških klubova sa ženske strane je sve veći i veći. Međutim evo, situacija je takva da u Hercegovini ima stvarno dosta klubova, dosta se radi. Ovdje upravo u Čapljini je bio kamp prošlog ljeta gdje su bili stručnjaci iz cijele Europe koji su pohvalili činjenicu da su u Čapljini i u Hercegovini općenito mogli naći 200 do 220 djevojaka što je teško pronaći u jednom Zagrebu da ih okupe na jednom mjestu. Tako da se situacija polako kreće prema naprijed ali naravno uvijek dominaciju imaju ovi gledaniji sportovi poput nogometa, košarke i sl.

Reci mi nešto o Čapljinskom portalu, koja je web stranica?

www.caportal.net – CA su bila prijašnja dva slova koja su bila registarska oznaka za Čapljinu tako da nam je to nekako bio motiv.

Trudite se da promovišete što više lijepih i pozitivnih stvari.

Tako je, nekako smo s tim i krenuli 2009. godine kad nije postojao nikakav informativni sajt na području Čapljine. Mi smo krenuli sa tim portalom malo po malo, stidljivo, ne toliko profesionalno ispočetka, sa nekim malim, običnim fotoaparatom. Ali kroz ovih nekoliko godina uspjeli smo ispromovirati dosta mladih ljudi, sportaša, dosta kulturnih događaja. Nema događaja u općini Čapljina kojem nismo medijski pokrovitelji. A posebno ono što je meni drago jeste da smo sudjelovali u dosta humanitarnih akcija gdje smo na neki način uspjeli pomoći realizaciju istih odnosno proširiti glas da ljudi saznaju za one kojima je to u tom trenutku najpotrebnije.

Na osnovu posjeta koje mi imamo mislim da smo nekako u tom elektronskom polju i polju medija najutjecajniji, posebice imajući u vidu da smo jedini koji imaju i Twitter i Instagram profil. Pokušavamo pratiti one trendove koji su zanimljivi mladim ljudima.

Zaljubljenik si u Čapljinu. Šta bi preporučio ljudima koji nisu bili u Čapljini nikad – zašto da dođu, šta da vide?

Prije svega, ona ljepota koju je Čapljina uspjela održati, to su čiste ulice, sunčani dani, lijepa klima, ljudi koji uvijek izražavaju dobrodošlicu svima koji dođu tu. A tu je i Počitelj, Hutovo blato, Mogorjelo, Stari grad u Gabeli, dosta toga što se može vidjeti, a posebno u nekom proljetnom i ljetnom periodu gdje se može provesti zaista fino vrijeme.

Rekao si da ne bi otišao iz BiH. Šta je to što te drži ovdje?

Upravo ovo što sam spomenuo – ljudi, povezano sa ljudima koji čine moju svakodnevnicu. A i onaj naš nekakav mentalitet i duh snalažljivosti koji na svakom koraku, čak i u ovom kamenu Hercegovine može čovjeku dati inspiraciju da nešto učini za bolje sutra i za društvo.

Misliš da se možemo izboriti za neko bolje vrijeme ovdje?

Puno je faktora koji utječu na to ali mislim da možemo. Mislim da je opet na nama samima da pokušamo stvoriti budućnost na području na kojem živimo. Nekako je možda najlakše spakovati kofere i otići ali ipak mislim da puno više znači stvoriti nešto za sebe, a onda i za cijelo društvo na području sredine u kojoj si rođen, u kojoj živiš i odrastaš.