Kako sam se provela na #KiWebBiz i šta sve zanimljivo možete vidjeti u Kikindi

Autor: Hana Kazazović

Vikend sam provela u lijepom malom vojvođanskom mjestu – Kikindi. Tamo sam prisustvovala konferenciji Kikinda Web Biz Forum koja je imala za cilj da se na jednom mjestu okupe i razmijene iskustva ljudi koji koriste internet i žive od njega, kao i oni kojima on može pomoći u poslu ili životu. A sve to organizovano od strane lokalne samouprave, grada Kikinde, koja je prepoznala značaj i mogućnosti interneta i društvenih mreža.

U suštini, provela sam jako lijep vikend družeći se sa super ljudima na odlično organizovanoj konferenciji. Od svih konferencija koje sam posjetila do sada ova mi se nekako izdvojila kao najmaštovitije organizovana. Zašto?

Prije svega – bili smo smješteni u đačkom domu, jer sama Kikinda nema hotel u koji smo mogli stati. I taj izbor je bio fenomenalan jer je ambijent đačkog doma baš super. Sobe maksimalno uredne, obroci u pravoj menzi, okolo prelijepo dvorište i pored park. Nisam našla zamjerku, nijednu.

Foto – #kiwebbiz

Druga stvar – panele smo imali u parku pored doma, onako u prirodi, pod vedrim nebom. I to mi se veoma svidjelo. to je ubjedljivo najbolja “sala” kojoj sam prisustvovala.

Foto – #kiwebbiz

Treća stvar – u nedjelju ujutro smo imali #YogaUp – ponovo u Velikom parku, na suncu pod vedrim nebom. I to je nešto najljepše što sam u životu doživjela jer inače volim i radim Yogu sama, kod kuće i ovo je bilo totalno nadrealno i super. Inače, Kikinđani imaju taj lijepi park u kojem non stop neko trči. Kad god pogledate prema parku vidite bar 3-4 osobe koje trče u tom momentu. Ako uz to dodamo da se uglavnom svi voze biciklima, onda možemo reći da su uglavnom okrenuti ka zdravom životu.

Foto – #kiwebbiz

E sad, tu dolazimo do četvrte stavke – #FruštukUp koji ipak malo odskače od ove moje teze o zdravom životu. Vidjećete na slikama i zašto. Naime, u nedjelju smo imali i doručak u prirodi, sve domaći specijaliteti u prilično velikim količinama. Em je ambijent savršen, em hrana bez greške, uglavnom svi smo trpali tanjure po nekoliko puta. Ja sam uspjela zakucati želudac jer sam krenula sa mokrinskim sirom, pa onda na sve to dodala gomboce, neke palačinke sa krompirom, pa pogačice, i na kraju sve zasladila lijenom pitom. Rezultat – trebalo mi je 3 sata nakon doručka da prodišem, hahahaha.

Uglavnom, mokrinski sir je savršen, baš onakav kakvim su mi ga opisali. Odličan tekst o njemu je pisao Aleksandar Grubeša, možete ga pročitati na Tajna mlečne štrudle – priča o mokrinskom siru. Uglavnom, dobra hrana je sinonim za Vojvodinu, to vrlo dobro znam (živjela tamo 3 godine, znači iz mene progovara i iskustvo). I još znam da nigdje ne možete pojesti ni blizu dobar paradajz kao tamo. Prosto mi se ovdje ni ne jede više nakon što probam onaj njihov.

Od ostalih zanimljivosti koje su nam domaćini pripremili moram izdvojiti posjetu Centru za likovnu i primijenjenu umjetnost Terra. U suštini je jedan napušteni pogon tvornice Toza Marković pretvoren u neku vrstu centra i ateljea za izradu skulptura od gline. Već 30 godina ga svakog jula posjećuju umjetnici iz čitavog svijeta i u fundusu Terre se već nalazi oko 1000 artikala koji će uskoro svoje mjesto naći u muzeju.

Osim toga, posjetili smo i muzej i upoznali Kiku. Kika je Kikindska mamutica pronađena 1996. godine na dubini od 21 metar. Živjela je prije nekih 500.000 godina i eto, završila tu. Inače je preko 90% njenog skeleta očuvano i u muzeju smo vidjeli njene kosti kao i repliku u prirodnoj veličini. Takođe smo pogledali i 3D film o njoj i njenom životu i stradanju.

Osim mamutice i svi ostali eksponati u muzeju su vrlo zanimljivi, pa ako vas put nanese do Kikinde obavezno posjetite muzej.

Ono po čemu ću sigurno dugo pamtiti Kikindu jeste puno cvijeća i uređenost trga kojim smo prošli. Imaju nekih 40.000 stanovnika, očito vrlo pitomih dok im ovakvo cvijeće može opstati na ulici bez problema. Inače, ovakvih saksija sa cvijećem ima baš dosta, a ja nigdje nisam vidjela nekog policajca koji ih čuva da ih ne raznesu i odnesu, zato to kažem.

Još jedna stvar koja mi se jako svidjela je ovaj grafit. Morala sam ga slikati jer ovo ja zovem umjetnošću i grafitom.

E da, imala sam i predavanje – prezentaciju. I dobila puno pohvala, tako da sam presretna i to mi je, na svo ovo divno putovanje, došlo kao ona višnjica (ili trešnjica, šta god) na kraju. A i ja sam poslušala nekoliko odličnih predavanja, vrlo poučnih i inspirativnih. Nekima ću se vraćati stalno, poput Vladanovog o Kreativnosti i Dejanovog o Instagramu. Oba preporučujem i vama, naravno.

Šta reći na kraju? Ono što sam rekla Dobrili u povratku – da bih ovog momenta (da imam novca) kupila neku kućicu bilo gdje u Vojvodini, da mogu bar 2-3 mjeseca godišnje napraviti mentalno čišćenje u glavi. Ok, i dobiti koji kilogram, naravno. Eto tako je na mene djelovala ova konferencija.

Zato – kad god budete mogli posjetite tu ravnicu. Ako dobacite do Kikinde još bolje, evo bar ovdje vidite šta sve fino imate za obići. A i ako ne stignete do Kikinde sve vam je to “u pet deka”, što se kaže – dobri i prijatni ljudi koji će vas sigurno osvojiti trajno. I onda ćete gledati da ugrabite svaku priliku da se ponovo družite sa njima