Trebinje – šta je sve na mene ostavilo utisak i zašto ga vrijedi posjetiti

Autor: Hana Kazazović

Na moju dugogodišnju želju da jednom na miru odem i upoznam Trebinje je najviše uticalo ono par puta kad sam se provezla kroz ovaj grad, a jednom čak stigla i do pijace. Zbog toga sam ovaj grad i stavila na listu mjesta koja ću obići čim prije, a želja mi se ispunila početkom maja.

Trebalo mi je skoro mjesec dana da saberem utiske i da odlučim kako ću ja to napisati svoju reportažu iz Trebinja. Nisam putopisac i nemam veliko iskustvo u pisanju takvih tekstova, ali imam želju da prenesem svoje utiske i možda nekog potaknem da poput mene poželi i upozna ove naše krajeve. Jer upravo to i jeste moja ideja – da pokažem kako tu oko nas imamo puno toga lijepog i zanimljivog za vidjeti. Ne treba nam previše vremena ni sredstava za ovakva putovanja, a ona itekako uljepšavaju i obogaćuju život.

Trebinje se nalazi u istočnoj Hercegovini, na tromeđi Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore. Blizu je granice i Dubrovnik mu je na 27 km, a Herceg Novi na 45 km udaljenosti. Smješten je na Popovom polju ispod planine Leotar i ima mediteransku klimu. Nađoh podatak da imaju cca 260 sunčanih dana godišnje i iskrena da budem, od svih podataka ovaj mi se najviše dopada :))

U Trebinje smo išli porodično – mama, tata, brat i ja. Autom, od Zenice preko Mostara i Stoca. Ne znam koliko vremena je tačno put trajao jer smo stajali na Radimlji da vidimo stećke, ali znam da smo poput pravih Bosanaca cijelim putem od Mostara naizmjenično govorili «Ajoj koliko je ovdje kamena…!»

Dok smo ulazili u Trebinje prateći Trebišnjicu, nisam mogla da ne primijetim razliku u odnosu na onaj ulaz iz pravca Bileće, kad se spuštaš i na grad gledaš sa visine. Ovaj put nas je rijeka dopratila poput dobre domaćice i moram priznati da mi se to više dopalo.

Brat je birao smještaj i pronašao ga blizu Arslanagića mosta. I moram priznati da je to bio dobar izbor iz 2 razloga. Prvi je što sam imala priliku ovaj most gledati često, a drugi je što je šetalište od mosta do centra grada uz Trebišnjicu predivno i uživala sam u tim šetnjama.

Za ovakva putovanja mi uvijek smještaj tražimo na Booking.com ili Airbnb.com i biramo stanove ili tako neke pansione. To je prije svega jeftinije od hotela, a na taj način uvijek imamo priliku da osjetimo grad na prisniji način.

Neću vam nabrajati šta sve trebate posjetiti i vidjeti u Trebinju, nego ću vam redom opričati šta je sve na mene ostavilo utisak, a to vam može poslužiti kao vodič ili inspiracija za neku vašu posjetu.

Trebinje je grad koji ima morski šmek. I tu osim klime mislim i na onaj kamen na ulicama i stil gradnje karakterističan za morske predjele. Upotpunjuju to i biljke i miris i prosto vas ne napušta osjećaj da je more tu, iza ćoška. Spomenuh na početku koliko su blizu mora i potpuno je normalno Trebinjcima da ljeti na kupanje idu «naobdan».

Arslanagića most u Trebinju

Mislila sam da je priča o ovom mostu ono što u stvari njemu podiže vrijednost i čini ga interesantnim. A onda sam stala ispred njega, pa se popela i rekla sebi «Ok, priča je zanimljiva, ali čovječe, ovo je tako veliki most!»

I zaista, ogroman je. Znala sam sjediti malo dalje od njega i gledati ljude kako prelaze i kako izgledaju kao male figurice na njemu. Ono što me posebno zadivilo je što na prvu ne dobiješ pravi utisak o toj veličini, ne izgleda tako veliki. A onda kreneš preko pa se malo namučiš dok dođeš do vrha, a kad se spuštaš izgleda kao da silaziš sa nekog uzvišenja a ne sa mosta.

I djeluje kao kruna na Trebišnjici, prosto joj dobro stoji. A kad je mirna, pa se ogleda u njoj poput kakvog pozera, onda imaš osjećaj da je u stvari sve to cjelina – i most iznad i onaj njegov odsjaj u rijeci.

Priča o mostu kaže da je nastao u 16. vijeku i da je zadužbina Mehmed-paše Sokolovića. Nalazio se na starom putu koji je povezivao Dubrovnik i Herceg Novi sa Stambolskom cestom. Ime je najvjerovatnije dobio po Arlan-agi koji je iz Herceg Novog došao u Trebinje krajem 17. vijeka i dobio dopuštenje da on i njegovi nasljednici naplaćuju mostarinu.

Tokom 2. svjetskog rata su pokušali srušiti most, pa je oštećeno njegovo lijevo krilo u dužini 8 metara. Kasnije je to nadomješteno betonskom trakom.

E sad dolazimo do još zanimljivijeg dijela – drugo oštećenje mosta se desilo 1965. kad su vlasti odlučile na tom mjestu praviti akumulaciono jezero Gorica za potrebe hidrocentrale. Most je godinu dana bio potopljen i pod vodom je bio godinu dana. Nakon pražnjenja akumulacionog jezera je za dva mjeseca 1966. godine izvršena demontaža mosta. Most je rastavljen, kamen po kamen, i stajao je na obližnjem polju. Projekt rekonstrukcije mosta izradilo je poduzeće «Energoinvest» iz Sarajeva. Legenda kaže da je tada bilo ponuda iz inostranstva za kupovinu mosta, od kojih je najkonkretnija došla iz Kanade.

Ipak, 1970. godine je počelo premiještanje i nakon dvije godine slaganja (kameni blokovi su bili obilježeni brojevima i transportovani čamcima) most je ponovo otvoren, ovaj put nekoliko kilometara niže, u trebinjskom naselju Gradina. Selo Arslanagića most je svojim većim dijelom potopljeno i ostalo je samo nekoliko kuća iznad nivoa jezera.  Pravilo je da se izmješteni mostovi ne mogu naći pod zaštitom UNESCO-a i zato Arslanagića most nema takav status. Ovaj dio o mostu sam našla na Wikipediji.

Osim ovog mosta u Trebinju je takođe lijep i Kameni most, a imaju i most Ive Andrića.

Rijeka Trebišnjica i vazduh u Trebinju

Nas Zeničane često fasciniraju stvari koje drugima djeluju obično ili su im svakodnevnica. Na primjer, ja uvijek prvo omirišem mjesto u koje dođem i Trebinje mi je za sada na listi kao najmirišljaviji grad. Još kad odete u proljeće pa ne znate da li miriše cvijeće, trava, drveće ili se do vas probije i morski vazduh. Uglavnom, uživala sam i njuškala k’o ćuko stalno.

A Trebišnjica je raj za životinje koje vole vodu. Htjedoh napisati ptice, ali ne mogu učiniti tu nepravdu zbog žaba koje su takođe prisutne u velikom broju. Izguglah da je skoro rađen popis ptica i baš ih ima puno. Patke raznih vrsta i još neke druge pernate životinje koje se čudno glasaju (poput onih gumenih dječjih igračaka) i predivne su. Puno vremena smo baš provodili na klupama uz rijeku uživajući u prirodi. Voda je tako bistra i čista da vidite i ribe i jedino što je sve nas stalno zbunjivalo je to što je površina rijeke često toliko mirna da je prosto teško skontati na koju stranu teče, ako teče uopšte :D

Stari grad u Trebinju

Trebinje ima i svoj Stari grad. Nalazi se u centru, omeđen je bedemima a onakav kakav je danas je nastao početkom XVIII vijeka.

Turisti uglavnom najviše posjećuju upravo ovaj dio, a unutar zidina se nalaze ugostiteljski objekti i Osmanpašina džamija koja je zadužbina Osman-paše Resulbegovića, trebinjskog kapetana sa početka XVIII vijeka. U Starom gradu se nalazi i muzej Hercegovine o kojem ću malo više u nastavku, a tu je kao atrakcija označena i Anđelkina kapija. Ja nisam gledala ali izguglah da se radi o TV serijalu «Ranjeni orao».

Možda najpoznatije fotgorafije Trebinja upravo i jesu one na kojima se vidi Stari grad sa rijeke i njegov odsjaj u istoj. Nisam znala kako to naći pa sam uzela fotografiju na telefonu i pitala konobara gdje se nalazi. Objasnio nam je i tako su i nastale ove fotografije.

Kafa pod platanima

Ili limunada, palačinci, pivo, šta ko voli. To sjedenje pod platanima je prosto jedna od stvari koje morate napraviti u ovom gradu. Debela hladovina, ljudi koji opušteno hodaju, djeca koja se igraju na području na kojem je preko dana pijaca… Napravili smo to par puta i baš je užitak.

I ovdje je nekako stalno prometno. Turisti sa raznih strana pohode Trebinje jer je blizu i Dubrovniku i Herceg Novom a jeftinije za smještaj, plus je samo od sebe zanimljivo. Interesantna nam je bila i česma na tom trgu. Na njoj piše da je u čast barunu Babiću izgrađena 1890. godine. Barun Babić je bio prvi vojni i civilni upravitelj ovog grada, za vrijeme kojeg su nastali prvi urbanistički planovi i prve građevine novog Trebinja.

Hercegovačka Gračanica u Trebinju

Nalazi se na brdu Crkvina sa kojeg se pruža najljepši pogled na grad. Mi smo do gore išli pješke ali može se i autom, čak i autobusom. Trebinjska replika srednjovjekovnog manastira Gračanica na Kosovu je zadužbina dobročinitelja Branka Tupanjca, a u njoj danas leže posmrtni ostaci poznatog srpskog pjesnika Jovana Dučića. Prema Dučićevoj testamentoj želji da počiva u rodnom Trebinju, posmrtni ostaci pjesnika prenijeti su 2000. godine iz Amerike u Trebinje i položeni u Gračanicu na Crkvini.

Gore se takođe nalazi i lijep kafe u kojem možete odmoriti i uživati u pogledu na grad.

Muzej Hercegovine u Trebinju

Kada je Austrija anektirala Bosnu i Hercegovinu, na mjestu današnjeg Muzeja Hercegovine je 1904. godine izgradila kasarnu. Kasnije je to bila gimnazija, a od 1989. se muzej nalazi u ovoj zgradi i raspolaže sa oko 1500 m2 prostora, od čega je oko 800 m2 izložbeni dio.

Tu je nekoliko stalnih postavki a meni je najzanimljivija bila etnološka, zatim “Gradska kuća sa kraja 19. i početka 20. vijeka”, te Dučićeva zbirka. Više o zbirkama i eksponatima možete saznati i na njihovoj web stranici, a ako vas put dovede u Trebinje svakako preporučujem da sve pogledate i uživo jer je baš zanimljivo i puno se o samom gradu, ali i o istoriji ovog kraja može saznati upravo na ovom mjestu.

Gradski park u Trebinju

Ja sam od onih turista koji se trude upoznati grad hodajući i posmatrajući ljude. Nećete od mene dobiti opise restorana ili vinarija koje su svakako mjesto koje trebate posjetiti u ovom gradu ako volite vino. Vino je jedan od brendova ovog grada. Međutim, ja nisam taj tip i kao što u Zenici često sjedim na klupi pored rijeke ili u parku, tako i u svakom drugom gradu isprobam isto. Jer je to ono što je meni zanimljivo i što ja mogu uporediti :)

Osim toga, volim proći ulicama i posmatrati kako i gdje žive u ovom slučaju Trebinjci. Zanimljivo mi je to i volim dok sam u nekom gradu da se na neki način osjetim dijelom istog, da uđem u prodavnicu, posebno one male lokalne, da zavirim u pekaru ili na pijacu.

I zato mi se dopao gradski park koji je baš veliki i dobro održavan i u kojem je puno djece jer su i oni autići za djecu smješteni tu u hladu, što je super. I da, na ulazu u park je takođe veliki spomenik Jovanu Dučiću, a u parku se nalazi i Saborni hram Svetog Preobraženja Gospodnjeg. Tu je i spomenik podignut u čast palih boraca s područja Trebinja u Drugom svjetskom ratu.

Šta još treba vidjeti u Trebinju?

Vinariju Vukoje

Čitala sam kod Dare prije o ovoj vinariji i restoranu i vidjeh da imaju genijalan pogled i ponudu, ali nismo imali dovoljno vremena da i to obiđemo. Ali eto da znate, posebno ako volite vina – http://podrumivukoje1982.com/

Hercegovačka kuća – Herzeg house

Nalazi se u centru, odmah kod pijace i to je u stvari butik domaćih hercegovačkih proizvoda proizvedenih na tradicionalan način. Najbolja vrsta butika, ako mene pitate :) Zavirivala jesam, ali ne znam zašto ne napravih fotografiju. Više o njima ima i na Herzeg house

Manastir Tvrdoš

Ovo nam je bio plan da obiđemo u povratku ali smo promašili i onda smo odustali ostavivši tu posjetu za neku drugu priliku. Vi budite spremniji i na karti dobro označite gdje je, a nalazi se na samo 4 km od Trebinja, na onu stranu prema Ljubinju.

Tvrđava Strač u Trebinju

Austrougarske vojne utvrda na brdima oko Trebinja. Najznačajnija je «Strač» i do nje se može doći ali je u ruševnom stanju i možda u budućnosti i to dođe na raspored za neko obnavljanje. Lično mislim da bi bilo zanimljivo turistima, jer je cijela priča zanimljiva a možete je pročitati ovdje. Takođe možete ovdje vidjeti kako sada izgleda – Strač Trebinje.

Generalni utisak

Trebinje sigurno spada u jedan od najljepših gradova u BiH. Ima predivnu klimu, puno sunca, lijep je i na dobroj poziciji. Ako ste i u prolazu samo, zaustavite se na nekoliko sati. Ja znam sigurno da ću mu se rado vraćati kad god budem imala priliku za to :)