Autor: Hana Kazazović

Ne znam tačno kad sam i gdje u medijima vidjela priču o Adeli Dobrić iz Travnika, koja svoje slobodno vrijeme provodi tako što kreira i proizvodi krpene / platnene lutke – Adelline. Meni je uvijek zanimljivo kad vidim da neko pored svog redovnog posla radi nešto dodatno, bilo kao hobi ili honorarni posao. I to nije samo zbog toga što se na taj način može doći do dodatne zarade. Ovakvi «hobiji» često ljudima omogućavaju puno više – od poznanstava do novih iskustava, a vrlo često ljude znaju odvesti ka nekim novim šansama i prilikama.

Zato često koristim priliku da pišem o takvim ljudima i da kroz njihove primjere možda inspirišem još nekoga da se odvaži i posveti nekom svom hobiju koji će možda prerasti u nešto ozbiljnije. Jer nikad se ne zna gdje nas može odvesti naša strast i pažnja koju joj poklonimo. Jedino što sigurno znam da ne vodi nigdje je stajanje u mjestu i predavanje prije bilo kakvog pokušaja.

Adela Dobrić je inače magistrica odgojnih nauka i radi u JU Obdanište Travnik u Travniku kao odgajateljica.

Lutka Adellina je nastala prije dvije godine. Na pitanje otkud ideja za lutku kaže da obično za kreativne ljude nema posebnog povoda za stvaranje mada u isto vrijeme i ima. Kako radi sa djecom i posao joj je da se igra sa njima, nije mogla ne primijetiti da se danas djeca manje igraju sa igračkama nego što je bio slučaj prije kada nije bilo informacione tehnologije na dohvat ruke. Tako je došla na ideju da napravi mekanu, krpenu lutku koju će djeca moći ugnjaviti i to se pokazalo kao dobar potez.

Adellinu izrađuje sama i za to joj treba mnogo vremena. Od krojenja pa do lijepljenja dijelova lica protekne i nekih desetak sati efektivnog rada. Lutka je isključivo od tkanine, visoka je jedan metar i teška manje od jednog kilograma.

Obično lutke pravi po nekom svom osjećaju za boje i kombinaciju boja haljine, ukrasa i kose. Ima slučajeva kada naručitelj traži boju koju dijete najviše voli i takvim željama naravno udovolji veoma rado.

Pitala sam je kako djeca reaguju na lutku, pa mi je rekla da kada dijete vidi lutku prvi put naprosto ostane bez teksta. Zasvijetle im oči i pojavi se osmjeh na licu, posebno što je lutka visoka pa u svoje ruke uzimaju „osobu“ koja je jednake visine. Slično reaguju i odrasli kad vide lutku :D

Adela kaže da je zanimljiv podatak da prilikom izbora igračaka svi manje ili više podliježemo stereotipima i tradiciji. I tu pravi „pometnju“ i uživa u njoj. Naime, postoji i Adellino –  lutka muškog spola i za nju ima sve više zahtijeva i to je raduje. Smatra da ne postoje muške i ženske igračke i to znaju svi koji se bave profesionalno odgojem i obrazovanjem na bilo kojem nivou. Sa lutkom se razvijaju poželjne ljudske osobine i podjednako ih želimo i kod dječaka i djevojčica.

Adela je lutke zaštitila kod Instituta za intelektualno vlasništvo. To kod nas nije česta pojava pa sam je pitala da mi objasni zašto se odlučila na taj korak.

«Nakon izrade prvih lutki, interes je bio ogroman i ja sam  odlučila zaštititi dizajn i ime svoje lutke i u tom procesu u Institutu za intelektualno vlasništvo BiH dobijam informacije da je moja Adellina prva lutka, i igračka uopće, u našoj zemlji koja uživa ovo pravo. Moja obaveza, kao nositeljice prava na dizajn i žig, je pratiti Službeni glasnik Instituta, što redovno radim, kako bih reagovala ako neko pokuša kopirati moj proizvod. Institut za intelektualno vlasništvo BiH radi transparentno i svi imaju uvid u ono što ljudi patentiraju, dizajniraju… Tu imate i troškove koji nisu baš mali. Ali vrijedi».

Ove zanimljive lutke su već u mnogim domovima u BiH, ali su i otputovale širom svijeta jer ih ljudi često naručuju kao poklone. Mogu se naručiti preko www.adellina.ba i FB profila Adellina Art.

Za kraj sam je pitala šta bi uradila da ima čarobni štapić.

«Njega bih najradije upotrijebila da naše vlasti zaista pođu voditi računa o djeci u svakom pogledu. Mnogo toga je samo na papiru i to svi mi koji radimo u obrazovanju svakodnevno osjetimo. Roditelji također. To su naša djeca i nikada ne smijemo zaboraviti da smo odgovorni za njihovu budućnost».


 — —